Srpska elita i srpska kultura

1
1451

IMG_000000_000000Srpsko društvo je opterećeno raznim problemima: kulturnim, političkim, ekonomskim i inim. Klasa zadužena za njihovo rešenje je klasa koja vlada – vladajuća klasa. Ali ona se ponaša kao hipnotizirana. Nesposobna je da racionalno sagledava probleme i da donosi racionalne odluke. Primer?

1. Prosveta

Osnovni zahtev koji društvo stavlja pred prosvetne radnike jeste to da ljude nauči da pravilno čitaju i pišu. Ali u poslednje vreme sve više čujemo pritužbe da su formalno obrazovani ljudi sve više funkcionalno nepismeni.

Da bi toj boljki doskočili, prosvetni radnici organizuju seminare, simpozijume, kolegijume, konferencije, savetovanja i ine sastanke na kojima se bave tom problemom. Ali malo kome od njih pada ne pamet da predloži jedino delotvorno rešenje: povećati izučavanje pravopisa, a relativno smanjiti izučavanje književnosti.

To bi se moglo postići na više načina. Jedan od njih jeste taj da se na časovima srpskog jezka i književnosti više izučava pravopis, a manje književnost. Drugi bi bio taj da se predmet srpski jeziki i književnost podeli na dva: srpski jezik i srpsku književnost, i da se u nastavnim planovima i programima dâ prednost nastavi srpskog jezika. Ma koji model usvojili supština je ista: povećati izučavanje pravopisa, a relativno smanjiti izučavanje književnosti.

Ali taj predlog – ma koliko racionalan – naišao bi na frontalni otpor nastavnika i profesora srpskog jezika i književnosti. Zašto? Zašto što su oni naučeni da veruju da nastava srpskog jezika podrazumeva zapravo nastavu srpske književnosti. Zapravo, nastava književnosti ne podrazumeva izučavanje standardnog jezika i pravopisa, nego zapravo njegovo zanemarivanje. Zašto? Zato što je književni jezički izraz često sklon „oneobičavanju”: udaljavanju od jezičkog standarda zbog umetničkih efekata. Ali većina ljudi nema potrebu za „umetničkim efektima” nego za vladanjem standardnim jezikom i pravopisom.

Jedino logično rešenje za povećanje funkcionalne pismenosti – povećanje izučavanja pravopisa, a relativno smanjenje izučavanja književnosti – naišlo bi na otpor klase nastavnika i profesora srpskog jezika i književnosti – upravo one klase koja je zadužena za rešavanje problema. Naša kultuna elita nije sposobna za racionalno razmišljanje.

2. Ćirilica

Po opštem uverenju, jedno od glavnih kulturnih obležja Srba – srpska ćirilica – veoma je zapostavljena. Ali klasa kojoj je društvo poverilo da se stara za to pitanje – a to je klasa filologa – listom odbija da predloži jedino delotvorno rešenje: napuštanje latinice kao srpskog pisma. Umesto toga, ona insisitira da je i latinica srpsko pismo. Ta politika dvoazvučnosti – koje nema nigde na svetu – upravo je i generator nestajanja ćirilice. Dakle, klasa kojoj je društvo poverilo brigu za nacionalno pismo svojim stavovima ne rešava problem nego ga zapravo stvara.

Da Vas podsetimo:  „Oluja“ Sredstvo kojim je rešeno srpsko pitanje u Hrvatskoj

3. Religija

Koliko je ko pobožan zna samo Bog. Ali koliko je ko religiozan znaju sociolozi. Oni to znaju na osnovu standardnih testova religioznosti. Ti testovi mere spoljnje oznake religioznosti: koliko se posećuje verski objekti, vrše vrske dužnosti, kupuje i čita verska literatuje, izdvaja za finasiranje verske zajednice i tome slično. Po standardnim merilima religioznosti, Srbi su poprilično nereligiozan narod. Po istim tim merilima, Ameriknaci su – suprotno široko rasprostranjenoj predrasudi – najreligioznija nacije među industrijalizovanim narodima.

Uzroka ovakvom stanju ima verovanto mnogo. Ali klasa koja je zadužena za rešenje ovog problema – klasa sveštenika – nije spremna ni da prizna postojanje problema a kamoli da predlaži neka rešenja za poboljšanje stanja.

Da bi se religioznost povećala možda nešto treba pormeniti. Šta? Jedan od razloga nereligioznosti može biti taj što se bogosluženje čini jednim delom na arhaičnom crkvenoslovenskom jeziku ruskoslovenske redakcije – nerazumljivom većini vernika. Rešenje može biti prihvatanje standardnog jezika.

Drugi razlog može biti neusklađenost crkvenog kalendra sa svetovnim.

Treći razlog može biti zapostavljenost pastirskog rada. Sveštenici svoj pastirski rad uglavnom završavaju s liturgijom. Narod je poprilično verski zapušten.

Četvrti razlog može biti nepostojanje prevoda Starog zaveta s originalnog jezika – jevrejskog. Još uvek je u upotrebi prevod Đure Daničića iz XIX veka. Kada je reč o stilu, prevod je maestralan. Ali on je načinjen sa latinskog, a na sa jevrejskog. Svestan problem bio je i sâm Daničić koji je pisao: „Bolje da narod naš ima i ovaki prevod Biblije nego nikakav… Kad nastanu u našem narodu hebrejisti neka popravljaju. Hvala Bogu te sam i toliko mogao.” Ali u našem narodu još nisu nastali hebrejisti sposobni da Stari zavet prevedu s jevresjkog.

Utisak o tome koliko je situacija poražavajuća može se dobiti ako se uporedimo sa susednim Hrvatima. Hrvati – koji za svoj jezički standard koriste jednu varijantu štokavice – imaju Bibliju prevedenu u celini s originalnih jezika. Prevod je poznat kao Biblija Stvarnosti ili Zagrebačka Biblija. Nastao je još 1969. Kasnimo više od 40 godina.

Da Vas podsetimo:  Otkud EU pravo da „posreduje” oko Kosova?

Dakle, spadamo u retke narode Evrope i sveta koji nema celu Bibliju pravedenu s orignalnih jezika. Ta situacija dovodi do obazrivosti pri korišćenju postojećih prevoda. Štaviše, nepostojanje službene Biblije dovodi do paradoskalne situacije da klirici neretko obeshrabruju čitanje i proučavanje Biblije kod laika.

Peti razlog mogao bi biti taj što Crkva izbegava da se uhvati u koštac s gorućim socijalnim i bioetičkim pitanjima. Drugačije rečeno, ne postoji pravoslavna socijalna doktrina koja bi davala temeljne smernice vernicima u socijalni i bioetičkim pitanjima. Ne samo da ne postoji takva doktrina nego ne postoji ni svest o njenoj potrebi. Za razliku od nas, katolički narodi imaju razvijenu crkvnu socijalnu doktrinu (it. dottrina sociale della Chiesa). Oni je razvijaju i brižljivo neguju. Ona znatno doprinosi stabilnosti katoličkih zemalja. Mi je nemamo pa stoga nema sile koja društvene antagonizme može da ublaži. Politički konflikti vrh su ledenog brega. Potrebno je rešenje koje zahvata temelje.

Sve u svemu, religioznost nam je na niskom nivou. Ali kada bi neko predložio reformu liturgijskog jezika, kalendara, pastirskog rada, Biblije i socijalne doktrine – frotalno bi bio optužen za ekumenizam, papizam, protestantizam, unijaćenje i tome slično. Dakle, klasa koja treba da rešava problem – sveštenika klasa – nije spremna da donese nikave delotvorne mere za poboljšanje stanja, nego zagovara stavove koji dovode do tapkanja u mestu.

4. Natalitet

Već dugi niz godina stanovništvo u Srbiji odumire. Problem je – statistički izraženo – što žena u Srbiji rađa u proseku 1,4 dete, a za prostu reprodukciju potrebno je 2,1. Kako rešiti taj problem? Budući da su žene te koje rađaju, naša javnost smatra da je problem nataliteta isključivo „žensko pitanje”. Stoga se briga za natalitet prepupšta onima koji se bave „ženskim pitanjem”, a to su feministkinje i intelektualci njima skloni. A oni rešenje za problem „bele kuge” vide u poboljšanju materijalnog statusa trudnica i pododilja. Stoga oni redovno predlažu: ukidanje PDV na dečiju opremu, 100 posto plate za trudnice i porodinje i tome slično. Ali sve te mere ne mogu doneti željeno povećanja nataliteta, nego samo povećanje vanbračno rođenih. Dakle, rešenja predlažu oni čiji stavovi na prvom mestu i uzrokuju problem.

Da Vas podsetimo:  Saveznička pomoć

Jer natalitet ne zavisi od materijalnog položaja trudnica, nego od materijalnog položaja muškaraca. Što je jaz u materijalnom statusu mušakraca i žena veći – veći je i natalitet. Stoga je natalitet mnogo veći i u Pakistanu (zemlji znato siromašnijoj od Srbije) i u SAD (zemlji znatno bogatijoj od Srbije). Rešenje za „belu kugu” je u poboljšanju materijalnog statusa muškaraca. Ali to rešenje ide protiv interesa feministkinja, pa im ne pada na pamet ni da ga spomenu.

5. Ekonomija

Već dugi niz godina nalazimo se u velikoj ekonomskoj krizi. Razloga za nju je mnogo, ali suštinski taj što malo proizvodimo, a mnogo trošimo. Rašenje može biti samo povećanje proizvodnje i smanjenje javnih rashoda. To podrazumeva smanjenje poreza onima koji proizvode, a smanjenje plata onima koji ne proizvode. Ali to – jedino liogično rešenje – ide protiv interesa državne birokratije koje živi od sinekura i apanaža. NJima i ne odgovaraju refomre.

6. Zaključak

Srbija je u problemima, ali njenoj vladajućoj klasi ne odgovara da se bilo šta menja, jer bi bilo kakve promene išle nauštrb njihovih interesa. Stoga nastavnici i profesori srpskog jezika i književnosti insisitaju na dispoporcionalno velikom značaju nastave književnosti, makar to i dovodilo do funkcionalne nepismenosti; stoga filolozi i pravopisci inisitiraju na dvoazbučju, makar to i dovodilo do zanemarivanja ćirilice; stoga sveštenici zagovaraju status quo ante, makar to i dovodilo do verske indolencije; stoga feministički orijentisani intelektualci – sociolozi , psiholozi, pedagozi, antropolozi i ini – zagovaraju povećanja prava trudnica, makar to i ne dovodilo do povećanja nataliteta, nego samo dao povećanja broja razvoda i vanbračno rođenih; stoga i ljudi koji žive od državnog budžeta zagovaraju još veća državna izdvajanja za neproduktivni sektor, makar to i dovodilo do ekonomske atrofije.

Nijedan problem ne mogu da reše oni koji i dovode do problema. Probleme u našem društvu rešavaju oni koji ga i stvaraju. Potrebno je preumljenje celokupne naše kulturne, političke i ekonomske elite.

Vladislav Đorđević

SKK

1 KOMENTAR

  1. У контексту едуковања деце у србију треба да се достигне транспарентност како би едуковање деце заиста било транспарентно и у контексту едуковања.

    Епа браћо овако вам СРПСКИ говоре СВИ „едуковани“ политичари, ТВ – водитељи, коментатори и многе „јавне личности“. ..бемти оваки говор

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime