Da li ste čuli priču o baba Danici koja je u Republici Srpskoj Krajini živela u jednom zabačenom srpskom selu zvanom Divoselo kod Gospića u Lici?
Danica Obradović je bila stara baka, Srpkinja iz Like, koja se još u mladosti, da bi preživela, borila protiv hrvatskih nacista i fašista u Drugom svetskom ratu, a u starosti je nažalost doživela da je hrvatski neonacisti zakolju na kućnom pragu tokom zločinačkog „Medačkog Džepa“ 09.09.1993. godine.
No nije im ostala dužna, sve do poslednjeg metka bila je sa svojim mitraljezom „broving“ strah i trepet za hrvatske agresore i strane plaćenike koji su jurišali na njeno selo.
Sve dok je mogla, baka Danica je uprkos svojih 70 i nešto godina hrabro branila, na prvoj liniji fronta, srpsku nejač i civile od strašnog neprijatelja. I kada je započela strašna ofanziva na njeno selo, Divoselo, nije se povukla, već se do poslednjeg metka borila protiv Hrvata omogućivši tako da se na desetine srpskih civila spasi iz strašnog okruženja. Tek kada više nije imala čime da puca, „hrabri“ hrvatski jurišnici su je zaklali, ubeđeni da su je ubili za sva vremena.
No, njena hrabrost nikada neće biti izbrisana iz kolektivnog sećanja srpskog naroda u Krajini i šire.
Divoselo je sravnjeno sa zemljom, a svi branioci su pobijeni. Posle dugotrajne artiljerijske pripreme, koja je trajala punih šesnaest sati, hrvatska vojska, predvođena međunarodnim psima rata i plaćenicima, upala je u Divoselo i druga sela južno od Gospića i pobila sve što se kretalo. Vojnici Ujedinjenih nacija nisu mogli da vide bilo šta živo- ni mačku, ni psa, niti ovcu! Baba Danica je preklana za svojim mitraljezom“broving“iz kojeg je ispalila i poslednji metak. Mogu da zamislim kako iz šipražja na sitnu, debeljuskastu staricu dobroćudnog izgleda skaču „legionari“ u crnom s kamom u rukama.
Na našim pijacama vidimo njene vršnjakinje kako se žale na cene kupujući paprike za zimnicu. Isti hod na nogama koje muče vene, iste staračke pegice na rukama, iste naočare tankih metalnih okvira…Baba Danica nije imala privilegiju da priprema zimnicu – za svojim mitraljezom, a povremeno i sa minobacačem, ona je branila zlatasto jesenje obilje pijaca i svojih ispisnica koje smatraju da je došao smak sveta zbog skupih paprika…”
Ovu hrabru staricu, Momo Kapor je ovekovečio u u knjizi “Smrt ne boli“ kao primer junaštva za buduća srpska pokoljenja.
Izvor: Pravoslavni manastiri i crkve
