Srpski plebiscit: za ili protiv Hrvatske?

6
1429

Po srpskoj javnosti dalo bi se zaključiti da se u nedelju u Moskvi vodi sudbinska bitka gde ne sme biti neopredeljenih. Oluja i Jasenovac, Tompson i Toma Zdravković, Modrićev felš i Kolindine obline – sve je na bojištu.

Ako bi se od pelina umesto popularnog alkoholnog pića pravili video-snimci, ispalo bi to otprilike kao trominutni video koji je Vladimir Đukanović, poslanik vladajuće Srpske napredne stranke, objavio na Fejsbuku par minuta nakon što je Rakitić uvalio poslednji penal Akinfejevu. Tako izgledaju razočaranje, frustracija i gorčina odjednom.

„Verujem da se sada raduju ova naša građanština, ova centralnobeogradska elita i jugonostalgičari“, rekao je on. „Pošto navijate za Hrvatsku zajedno sa Đokovićem, od srca vam želim da kad odete tamo na more ni slučajno ne upalite sveću žrtvama Jasenovca, Jadovna, nemojte se slučajno setiti prognanih Srba nego obavezno proslavite Oluju.“

To je prilog trenutno najvažnijoj diskusiji u Srbiji, daleko bitnijoj od Kosova, slobode medija, urušavanja institucija… za koga si? Za Hrvate ili protiv njih?

U tom referendumu nije dovoljan refleks manje-više neutralnog navijača kojeg opredeli neki detalj, neki potez. Ne, za ili protiv Hrvatske se shvata kao čvrsta odluka koja se mora racionalizovati najčešće političkim razlozima.

„O besmislici kako svako ima pravo da navija za koga hoće, sumanuto je trošiti reči, jer nisam još zatekao Argentinca koji će ikada navijati za Englesku, niti Grka koji će navijati za Tursku i obrnuto. Postoji nešto što se zove moral i poštovanje sopstvenog naroda, a to našoj jugonostalgičnoj eliti izašloj iz Brozovog šinjela očito najviše nedostaje“, pojasnio je Đukanović u kolumni za list Blic.

Ko ima većinu?

Sve bi možda i ostalo na uobičajenom lovu na „izdajnike“ i „komuniste“ – lov koji inače veoma lepo udružuje srpske i hrvatske nacionaliste – da nije stiglo mišljenje sa najvišeg mesta, a zna se koje je u Srbiji najviše mesto.

Predsednik Aleksandar Vučić se autovao kao navijač Rusije i rekao da je morao da isključi ton tokom prenosa četvrtfinala na RTS-u. To je pročitano kao optužba da je komentator RTS-a naginjao Hrvatima što je valjda primetio jedino Vučić. Kako bilo, tokom polufinalne utakmice Hrvatske i Engleske se Aleksandar Stojanović, najpoznatiji sportski reporter u zemlji, vidno trudio da prepodobljenim glasom proprati golove Hrvatske.

Pomalo iznenađujuće, nije izvesno da „antihrvatski“ blok u Srbiji ima većinu, pogotovo ako kao reper uzmemo one koji intenzivno koriste internet. Onlajn-anketa popularnog portala B92 sa više od 20.000 učesnika pokazala je da blaga većina navija za Hrvatsku protiv Engleske. Čak i publika tabloidnog „patriotskog“ portala republika.rs se u solidnih 37 odsto slučajeva izjasnila za Hrvatsku, a u 50 odsto za Englesku.

Da Vas podsetimo:  Sava i Srbi, dva veka kasnije

Ni simpatizeri hrvatske reprezentacije u Srbiji nisu lišeni postojanja prvoboraca koji svemu pripisuju politički kontekst. Tako je bivši fudbalski komentator Milojko Pantić naprasno postao omiljeni gost hrvatskih televizija jer je izjavio da „građanska“ Srbija u četvrtfinalu navija za Hrvatsku, ali da postoje „klero-nacionalisti“ koji su na strani Rusije.

Nemanja Rujević
@strani_placenik
Milojko Pantić je na @N1infoZG pokazao @njuznet članak o „ludom Tesli“, uveren da je pravi, kao dokaz da srpski mediji nikog ne cene. Ni Teslu, ni Đokovića, ni njega.

„Jedni zbog objektivne nemogućnosti da navijaju za svoju po pravilu neuspešnu reprezentaciju Srbije, počinju da navijaju protiv uspešne reprezentacije Hrvatske, i tako pronalaze način svog učešća i svoje nade“, kaže za DW beogradski pisac Vladimir Tabašević.

„Drugi, oni koji za sebe pogrešno veruju da su emancipovaniji, i s one strane ovakvih nacionalnih podela, navijaju, uinat, protiv onih među svojima koji navijaju protiv Hrvatske, lažno se interesujući za fudbal onda kada tim svojim zastupanjem, javno, opet i iznova mogu da se pokažu kao ne-prosečne-Srbende“, dodaje on.

Marko Dražić, autor satiričnog portala njuz.net, veoma omiljenog i u Hrvatskoj, kaže da se previđa da ljudi koji više prate sport – a on spada u tu grupu – gaje momenat rivalstva, kako u klupskom, tako i u reprezentativnom fudbalu.

„Isto kao što ja, kao zvezdaš, nikada ne navijam za Partizan – ne iz mržnje, već iz rivaliteta – tako kao navijač Srbije teško mogu da navijam za Hrvatsku u finalu. Nisam time nacionalista, štaviše, dan posle finala idem u Hrvatsku na more“, kaže Dražić za DW.

Da Vas podsetimo:  Kako reaguje „slobodarski Beograd“ na najavljeno postavljanje spomenika Draži Mihailoviću?

To je teza koju je na najbolji način definisao poznati pisac i dramaturg Božo Koprivica, veliki partizanovac. „Da [Zvezda] igra protiv jedanaest Hitlera, ja navijam protiv Zvezde.“

Tompson u staklarskoj radnji

Boris Vučurević, autor takođe regionalno popularnog portala Tarzanija, pak ima političke razloge. Ali, kako objašnjava za DW, hrvatski igrači su sami te razloge isporučili. „Ne mogu da navijam za reprezentaciju koja pobedu protiv Nigerije slavi ustaškim pesmama uperenim protiv srpskog naroda“, podseća on na hronično pevanje „Bojne Čavoglave“ Marka Perkovića Tompsona u svlačionici.

Baš ništa protiv Hrvata, objašnjava Vučurević, ali uvek protiv ustaškog pokreta i ideologije. „A Tompson je poznat kao čovek koji peva ustaške pesme. U ‘Čavoglavama’ imamo stihove ‘stići će vas naša ruka i u Srbiji’, a počinje ustaškim pozdravom ‘za dom spremni’.“

Koliko sve to može biti sumanuto i nelogično pokazao je video u kojem hrvatski štoper Domagoj Vida kaže da će „Beograd goreti“ – ali tu misli na kafanu u Kijevu koju drži Srbin, a gde je Vida provodio vreme i stekao puno prijatelja. I očito zavoleo pesme Tome Zdravkovića. Malo „Čavoglave“, malo „Kafana je moja sudbina“.

„Mundijal kao da u navijačima i fudbalerima budi najbolje i najgore“, kaže Marko Dražić. Ipak, naši sagovornici smatraju da je suluda situacija u kojoj pitanje navijanja za ili protiv Hrvatske dominira kao tema.

„To ne treba da bude krucijalno, svako ima pravo da navija za koga god hoće. Nemam ništa protiv ljudi koji navijaju za Hrvatsku, imaju svoje razloge, naravno da ih ne smatram izdajnicima niti išta slično. Samo ne želim da mi se nameće kako treba da navijam za Hrvate jer su naše komšije. Gde to ima? Škoti naravno ne navijaju za Engleze“, dodaje Vučurević.

Da Vas podsetimo:  Uzdin između odlazaka i ostanaka

Lopta umesto glave

Naelektrisana kakofonija se dobija kada se pomnože obožavanje fudbala, težina Mundijala, bliža ratna istorija i letnja medijska rupa koju srpski tabloidi popunjavaju naslovima poput: „DOTAKLA DNO! Kolinda treskala guzicom i sisama pred Medvedevom i Infantinom!“ I naravno varijacijama na temu da je „najbolji vratar svijeta“ Srbin, nešto kao Tesla.

„Reflektori fudbalskog stadiona su postali jedini tračak svetlosti za obespravljene širom sveta“, navodi pisac Vladimir Tabašević. „Aktivna participacija u političkom životu zajednice, spala je na zauzimanje strana među suprotstavljenim fudbalskim timovima, a svoj vrhunac doživljava u mečevima reprezentacija. I to je, nažalost, sav politički život prosečnog Srbende.“

„Možda će nekad doći vreme kad ćemo neki mi u toj lopti koja se negde uporno kotrlja, prestati da vidimo glavu, već puku loptu. Do tad, nažalost, drugi će nizati pobede, uprkos tome što su Hrvati ovaj put na svetskom nivou pokazali da znaju s loptom“, zaključuje Tabašević.

Baš zato što jedni znaju, a drugi ne znaju sa loptom i što sve postaje politika, Srbi koji ne simpatišu sa nogometašima sve nade polažu u Francusku. Ako pak Hrvatska pobedi, mogli bi godinama ili decenijama da slušaju seirenje iz komšiluka. Da li se toga plaši, pitamo Borisa Vučurevića. „Ne, jer ne razmišljam o tome da će Hrvati postati prvaci sveta.“

Nemanja Rujević

dw.com

6 KOMENTARA

  1. Zasiti se zemlja od krvavog vala.
    Ali vam pobeda ne osvetli lice
    Ne niče lovor sa bunjišta i kala
    On je za heroje, a ne ubice!

  2. Nogomet je najkoruptivniji sport gde se peru nakrvavije pare a postao je politika odavno, jos u vreme Hitlera.
    Nogomet po prostoj proceni je je sport najglupljih (mislim na nogometase koji retko imaju srednju skolu) a sa neobrazovanima se i najlakse manipulise.
    Kad ispred sebe imas takve onda ne navijas. Ja ne mrzim nikog al ne zato sto nemam osecaje vec zato sto nemam koga. Gore od sebe ne mozes mrzeti postao bi im slican a boljih nema i sta da se radi.
    Zapitajte se odakle tolike pare klubovima, nogometasi i starlete, najplaceniji trenutno. Odakle milioni clanovima FIFE i sudijama?
    Hrvati su narod bez duse, srama i obraza. Ne mozes takve mrzeti jer bi im priznao postojanost a oni je nemaju, i kako onda da neko normalan navija za takve?
    Isto je i sa eurovizijom.

  3. Da ovi gradjani sveta ista u zivotu znaju, znali bi da su sport i politika neraskidivi jos od svog nastanka… Nekima jos pet ratova ne bi bilo dovoljno da shvate, da nije bas zdravo voleti svoje dzelate. Kada te neko uporno kolje a ti mu uporno uzvracas zagrljajem, tu nesto debelo nije u redu u glavi. Covek pre utakmice izjavi, bez ikakvog razloga, nicim izazavan, da ce igrati za majke Srebrenice, ali to nekim „Srbima“ ne smeta da ipak navijaju za „bracu. Nista njima ne smeta, oni su „prosvetljeni“ a mi ostali smo zatucani… Kako god, meni nije normalno da neko navija za Hrvate, to moze samo neki oblik teske psiho-patoloske licnosti.

    • Bravo Žarko, samo da primetim još da ta histerija izliva ljubavi prema komšijama ima političku pozadinu(NARUČENA LJUBAV).Zabranjeno je drugačije mišljenje. To je pokušaj da se otupi srpsko nacionalno biće. Svi koji pevaju ustaške pesme i slave ubijanje bilo kojeg naroda za mene nisu ljudi.

      • Боље да навијамо за тзв. „Хрвате“, јер у противном може да нам се деси мишомор. Наиме, два од три убедљиво највећа трговинска ланца у Србији (Idea, Roda) су у власништву хрватског Agrokor-a (а трећи је такође у рукама доказаних пријатеља, са садиштем у земљи Хашког трибунала, гдено су нас били и мучили, и вадили наше очи чарне). Врло паметно, зар не, поверити такву витално важну делатност најбољим пријатељима – или можда неко сумња у њих?

    • “ U svakom zitu ima kukolja “ kaze poslovica pa tako i u svakom narodu ima otpadnika. Drugi me se ne ticu, Hrvati, Englezi, Francuzi i svi ostali. Vazno mi je kakvi smo mi Srbi, vecina Srba mislim, a nesrecnici poput Pantica i slicnih su ZA SADA beznacajni. Ne ocekujem od Hrvata da nas vole ali kad vas neko stalno “ pljuje “ tome treba stati na put. Navijati za njih je jednako izdaji, bar onima koji se osecaju kao Srbi.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime