ŠTA AKO VUCIC PODNESE OSTAVKU?

2
89

Ovih dana slusamo žalopojke Vučićevih “državnih” botova i najodanijih izvršilaca njegovih političkih naloga, pošto je, očigledno, i sam ocenio da mu se tron dramatično ljulja, da su mladi mnogo ozbiljnije od svojih roditelja shvatili nevolje koje im donosi diktatura. Kao izlaz iz ćorsokaka u koji nas je uveo svojom vladavinom, izvukao je iz rukava poslednji adut – najavio(?) ostavku.

Pa šta? bio bi adekvatan komentar na tu vest, ako bismo govorili Vučićevim jezikom! Niko nije nezamenljiv!

Ipak, stvari u ovom trenutku stoje drugačije. Formalnom ostavkom, Vučić se ne bi odrekao diktatorske vlasti. Jer, po Ustavu Srbije, kad predsednik podnese ostavku, razboli se, umre… bude smenjen…ili na bilo koji drugi nacin vise nije u stanju da obavlja funkciju, sva ovlascenja i obaveze preuzima predsednik parlamenta! U našem slučaju to je Ana Brnabic!

Zamenjivanje predsednika Republike
(Član 17. Zakona o predsedniku)
Ako predsednik Republike podnese ostavku, bude razrešen ili sprečen da izvršava svoju funkciju, zamenjuje ga predsednik Narodne skupštine najduže tri meseca.
Dok zamenjuje predsednika Republike, predsednik Narodne skupštine ovlašćen je da predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i inostranstvu, da prima opozivna i akreditivna pisma stranih diplomatskih predstavnika, da raspiše izbore za Narodnu skupštinu, da predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika Vlade, da vrši nadležnosti u oblasti odbrane Republike Srbije i da komanduje Vojskom Srbije.
Predsednik Narodne skupštine koji zamenjuje predsednika Republike dužan je da raspusti Narodnu skupštinu u svim slučajevima u kojima je to ustavna dužnost predsednika Republike i da svaki izglasani zakon proglasi ukazom.

Tako bi Vučić i dalje VLADAO SRBIJOM, ali bez odgovornosti, a sa vrlo jakim uticajem i mogućnošću odlučivanja, što mu je omogućila sistematična autoritarna kadrovska politika! (Za tri oročena meseca može svašta da se uradi!)

Da Vas podsetimo:  Politika u jezivoj senci tragedije

Zato je veoma važno da, pre svih GRADJANI, ali i opozicija, to uvek imaju na umu. Vučićevo „povlačenje“, zbog koga neki njegovi bliski saradnici glasno „plaču“, je ustvari probni balon, i alat za zbunjivanje pobunjenog naroda. (“Ja odoh, a vi mi ne dajte!”)

Mladi su dobro shvatili da je budućnost u njihovim rukama, i zato treba da ostanu odlučni, istrajni i neustrašivi. Da, kao što su odbili lažna obećanja, mogućnost „kupovine“, zastrašivanje i lažnu propagandu, isto tako budu budni i oprezni u daljim koracima i akcijama.

Smena vlasti nije samo povlacenje ili suspendovanje Vučića, već kompletno razvlašćivanje hobotnice, čiji pipci seju otrov sa katastrofalnim posledicama.

Formalni silazak Vučića s vlasti nije kraj, nego POČETAK POČETKA njegovog trajnog dislociranja iz srpske politike!

Do konačnog pada i predaje pravosudju put je težak i dug! Ali, moramo napred!

2 KOMENTARA

  1. Полемика око промене изборног система води се на више сајтова. Тако сам и ја дао један предлог јер сматрам да је питање већински или пропорционални изборни систем, пресипање из шупљег у празно. На једном од сајтова опонент је моје предлоге назвао „утопијом“ (са чиме се слажем). Ја сам ипак поставио питање зашто сматра да је у питању утопија пошто иста подразумева нешто ново, идеално, до тада непримењивано, а ово што ја предлажем није ни ново ни непримењивано. Одговор је био „због односа снага“. Па да видимо шта је с тим фамозним „односом снага“:

    Може да се користи и тај еуфемизам „однос снага“ за једно дубоко оболело друштво, заостало у 1946. години. Тај „однос снага“ је такав да једне снаге у опште нема на јавном попришту. Зато је све нормално „утопија“. Да српске снаге има, рекли би да су изнети предлози тешко оствариви, али могући.
    Тај ће се „однос снага“ неумољиво појавити какогод поставиш изборни систем, да ли пропорционални или већински, све једно је.

    Због тог „односа снага“ сваки изборни систем од 1945. имао је незадрживу тенденцију да се избори своде на једну кључну тачку, једног човека, који је све – Скупштина, Влада, Председник, боготац… Тито, Милошевић, Непомјаник… И, ако нестане тог богоца који сву моћ држи у својим рукама, држава се распадне јер институције које треба да је држе уцело постоје само као симулакрум, и све се понавља на мањем комаду земље.

    Отуда, очито је да Слободан Антонић само замајава народ, пошто почело неко мрешкање међу „грађанима“ (не толико у народу), па хајде да дискутујемо (причамо у ветра) о свему и свачему, свакојаким ефемеријама, док се о наступајућим празницима и славама не предамо хедонизму и утонемо у дермеж.

    Шта коначно хоћу да кажем по овој ствари: Полемиком „пропорционални или већински изборни систем“ ми само показујемо да нећемо да мењамо ништа.

    Дакле, остаће статус кво, Србија ће наставити да клизи истим путем, што значи да ће пљачка и велеиздаја несметано да се догађају, док на крају, кад Непомјаник из овог или оног разлога оде, не уследи нови распад државе на још ситније фрагменте.

  2. Ако Вучић поднесе оставку, замењује га Ана Брнабић, на извесно време.
    Најинтересантније је то што, у том случају, она преузима и функцију
    “Врховног команданта“ овим БЕЗМУДИЋИМА ИЗ ГЕНЕРАЛШТАБА.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime