Štetočinska pamet “zaštitnika građana“

2
113
Za koga radi “zaštitnik građana“?

„Zaštitnik građana“ navrzao se na srpski jezik svom silinom svoje pileće pameti: tamo gde onodlučuje zakon zemljine teže ne može proći, kao ni Milankovićeva „nebeska mehanika“, srpski jezik počinje tamo gde on pobode kočić, a „hrvatski“ i „bosanski“ koljački zaperci toga jezika moraju se širiti svuda tamo kud im on zategne konopac; pa je, „u tom smislu“, zaštitnjak povukao za uši ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i naredio mu da iz srpske škole protera srpski jezik zato što se ne zna koliko je milenijuma star i da na njegovo mesto uturi neke njegove zaperke za koje se znaju i dan (ponekad i sat) kad su se iz srpskoga iskopilili: „hrvatski“ — pre 10–12 decenija, malo se nećkao i pre 50-ak godina definitivno utvrdio da ne zna kad je gde i čiji bio, „makedonski“ — 2. avgusta 1944, „bosanski“ — 5. septembra 1993, „crnogorski“ — 21. maja 2006, a sad se, po njegovoj naredbi, priprema uvođenje još nekoliko „jezika“ na „internacionalnim univerzitetima“ od Karajukića Bunara preko Gubeša do Vita i Vitoše. I uz sve to, zaštitnjak propisuje da u srpsku školu može ući samo ona pamet koja je štucovana po njegovim merama, da je tamo mogu uvoditi Labris i Incest trauma centar sa sebi sličnima (i to samo „ozdo i odostrag“) i da je za sve te poslove obezbeđena podrška ministruša Goce i Zorane i svih njihovih femplaculja i emeritnjača.

I da su svi oni pozvani da pišu novu gramatiku srpskoga jezika.

Naš zaštitnjak se ponaša kao silovita neznalica (verovatno je pravničku pamet kupovao ili na onom gorepomenutom „internacionalnom univerzitetu“ ili na nekom sličnom „Ispod Tri Bukve“), ali se to može pokazati kao nebitno u poređenju sa činjenicom da se on svojim postupcima predstavlja kao vrhunska državna i nacionalna štetočina.

On veli da je, „u cilju poštovanja jezika nacionalnih manjina koji su priznati u Srbiji“, krenuo u razaranje srpskoga jezika i u destrukciju srpskoga nacionalnog prostora i nacionalnog suvereniteta, ali ne shvata u šta se upustio i od čega treba da [za]štiti svoje ugroženike budući da njihovi „jezici“ ni po kojem kriteriju ne mogu imati „manjinski status“. Da je o tome pitao Hrvate, oni bi mu rekli da se na „manjinske jezike“ gleda kao na jezike „skupine državljana neke zemlje različit od službenoga ili nacionalnog jezika“, ali njemu ni to ne bi pomoglo jer ne shvata da se ni „hrvatski“ ni ona dva ostala u tu definiciju ne mogu uklopiti jer su se svi izdvojili iz srpskoga i nijedan od njih od srpskoga ne može biti različit, a to što „neki tamo insistiraju na različitosti“ može se svesti na onu pamet koja će, po svojim pravilima. uvek sabirati i [1+1] i uvek „dobijati svoj nacionalni rezultat“. Naš zaštitar, uz sve to, još nije čuo da se međudržavni odnosi mogu zasnivati na nekakvim bilateralnim sporazumima, ali on ne zna kako se to čini pa hrvatskim i bosanskim ustašama potpisuje pravo da, u „svojim državama“, mogu poklati koji milion Srba, a potom koljače prizvati da isti posao nastave i u Srbiji. I zato se on mora smatrati glavnim ustaškim zaslužnikom za to što je u Srbiji otvoren lektorat za „hrvatski jezik“ istog dana kad je u Hrvatskoj proslavljeno ukidanje katedre za srpski jezik osnovane 1874. godine (i to se, po njegovoj pravničkoj pameti, zove reciprocitet). Ili što je već naoštrio kame da se u „BHFed.“ pokolje i onih 40.000 Srba koji su preživeli demokratiju Juke i Alije priređenu pod dirigentskom palicom Ef. Mustafe. I istu pamet presadio u „Novopazarski sandžak“ kad je tamo, privatnim pisamcetom iz nekog ministarskog (ili zavodskog?) podruma, najavio da će se srpsko Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (zajedno s Elminim Sektorom za unapređivanje ljudskih i manjinskih prava) preseliti u Glavni ured Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) i tamo izdavati licence za nastavnike bosanskog jezika od osnovne škole do (internacionalnog) univerziteta i da će se sve to činiti uz „tehničku podršku“ Državnog univerziteta u Novom Pazaru. I sve — „na osnovu člana 16. Statuta Bošnjačkog nacionalnog vijeća, člana 15. st. 14 Zakona o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina (»Službeni glasnik Republike Srbije«, br. 72/09), čl. 121. st. 6. i 7. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (»Službeni glasnik Republike Srbije«, br. 72/09) i čl. 7. Pravilnika o izdavanju sertifikata o poznavanju bosanskog jezika“. Pri čemu će se pokazati da se ta trgovina posebno razmahnula od 23. maja 2013. godine kad je BNV svu „bošnjačku pamet stavilo pod sopstvenu jurisdikciju“ ne primećujući da se sve to čini i mimo zakona i mimo najprostije pameti: na osnovu čl. 37 jednoga od napred pomenutih zakona strana država „može, pod uslovima predviđenim međunarodnim ugovorom, odnosno pod uslovom reciprociteta“, da se bavi i onim poslovima za koje se BNV specijalizova[l]o, ali i to samo pod uslovom „da dobije odobrenje Ministarstva“ i da se to čini „pod uslovima i po postupku propisanim posebnim zakonom“.

Da Vas podsetimo:  MENE JE SRAMOTA, A VAS?

I to nas izvodi „na čistinu“: BNV se bavi[lo] nezakonitim poslovima i sve čime se hvali[lo] u poslednjih devet godina mora se preneti u nadležnost inspekcijskih organa i policije, da bi se pokazalo koje su sve nezakonitosti počinjene i koji su njihovi najistaknutiji zaslužnici. Valja, naime, pretpostaviti da je sve „počelo od onog privatnog pisamceta“ kojim je u obrazovni sistem Srbije ubačen „tuđi jezik“. I umesto da taj jezik odmah bude isključen, on se već devet godina održava i neguje — na državnom budžetu Srbije. I o tome svedoče makar dve čudne pojedinosti:

1) Nastava na „bosanskom jeziku“ održava se pod nadzorom BNV i u izvođenju njegovih „sertifikovanih specijalista“ (najpre se time dičio jedan Esad koji je srpsko prezime zamenio vlaškim imenom, a posle u igru uskočila i Elma – s ciljem da makar Esadu pomrači slavu);

2) Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, na Studijskom programu Srpska književnost i jezik širi se nastava na „bosanskom jeziku“, a sve se izrazitije redukuje „osnivački profil“ Programa i priprema prostor da se on definitivno ukine budući da je već akreditovan nekakav privatni trgovački „Međunarodni univerzitet“.

I obe su te pojedinosti nezakonite: nisu zasnovane ni na onom međunarodnom dogovoru ni na reciprocitetu (kako propisuje čl. 37 onoga napred pomenutog zakona), ali jesu makar solidno sramotne jer „diplomci sa tih univerziteta“ kasnije svoje tapije peru po univerzitetima u Srbiji i svi, jednako i silovito, podupiru međunarodnu naučnu i pedagošku prostituciju: jedni time što svojim diplomama obogaćuju pedagoško đubrište, a drugi time što to podupiru jer te diplome ne proveravaju niti traže da se one regularno nostrifikuju. A međunarodni kriminalci i lopuže od takve sprege ništa bolje ne mogu ni poželeti: njima krče puteve „zaštitnici građana“ i ministri kakvi se mogu pronaći jedino u srpskoj političkoj kaljuzi: svi krojeni po istim merama i svi obeleženi onim talentima pored kojih su Srbi, dok ih je bilo, prolazili — začepljenog nosa.

Da Vas podsetimo:  Da je sutra referendum o ulasku u EU: Za ulazak 46, protiv 37 odsto građana Srbije

Za to smo, na drugom mestu, kao glavnog zaslužnika za trgovinu srpskim nacionalnim obrazom i sramoćenje srpskog imena označili jednoga bivšeg ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (posle unapređen u – on zna čijeg – savetnika), a njegovom nasledniku pripomenuli da će „steći ime koje će se pominjati i zasluge koje će se poštovati“ ako pokuša popraviti makar nešto od onoga što je njegov prethodnik uništio. I naveli da je „put da to postigne vrlo je jednostavan:

a) da najpre u skupštinsku proceduru vrati onaj Zakon o udžbenicima koji je, pre više godina, »zaustavio« MekAlister (da bi otvorio put pljačkaškom naletu Kleta i njegovih hrvatskih i slovenačkih satelita) i da, uzgred, pokuša utvrditi ko danas u Srbiji najžešće brani Kletove, a ko Žužulove interese;

b) da Zavodu za udžbenike vrati apsolutnu odgovornost za sudbinu srpskoga školstva, a da onih 78 pljačkaških firmi na čelu sa Kletom protera sa srpskoga udžbeničkog tržišta (ako ne zna kako da to učini, neka se raspita kod svojih rumunskih i mađarskih kolega-ministara kako su to oni postigli) i tako ukine i korupciju i pedagošku prostituciju koje su instalirali njegovi prethodnici i da, uz ostalo, utvrdi koja se to direktorka beogradske osnovne škole krije iza inicijala M. S., a pojavljuje kao »predavač i autor« na seminaru Centra za savremeno obrazovanje BIGZ i ima nalog »da izdejstvuje da svi kupe« Žužulovo udžbeničko smeće i da nastavnika koji to izabere »nagradi tabletima, skupim telefonima i kešom« i da ispita ko, po tim »mehanizmima«, može biti nagrađen letovanjem na Havajima, a ko kuć[ic]om na moru ili na planini;

v) da povuče one besmislene odredbe o »bodovanju naučne pameti« i da te poslove ostavi naučnicima koji se u to mnogo bolje razumeju od kurira i sekretarica ministra-savetnika, da ukine one odredbe o »međunarodnoj naučnoj pameti« kao i one koje se tiču »obaveznog mentorisanja«“.

Zapisali smo tada i još ponešto, ali neka i ovo bude dovoljno za opšti osvrt na ono što je bivši ministar uništio i osramotio, a njegov aktuelni naslednik verifikovao produžujući tamo gde se njegov prethodnik zaustavio. I nastavio tragom njegovih zločina:

● nije vratio Zakon o udžbenicima koji je onaj evropski razbojnik zaustavio;

Da Vas podsetimo:  Preti li Srbiji prekid evropskih integracija

● nije vratio Zavodu za udžbenike status najviše srpske nacionalne institucije, ali je zato uspeo ono što njegov prethodnik nije: da Zavodu ukine i status ulične tezge i da ga baci u blato — zajedno sa srpskim školstvom u celini;

● nije ukinuo one besmislene odredbe o „bodovanju naučne pameti“ čiji je jedini cilj da se naučna misao stavi pod kontrolu i da se, u skladu s Kenanovim idejama, idiotizuju svetski školski sistemi.

Naš ministar je predstavnik one čemerne pameti koja je sposobna da uči jedino od onih koji ne znaju ništa, ali i da bespogovorno sluša one koji jedino znaju da brbljaju: zaštitnjak ga je povukao za uši, on nalog odmah prosledio Zavodu za unazađivanje obrazovanja i vaspitanja, Zavod izdavačima pripretio da se „zaštitnjačka“ ne poriče i da od nje niko temeljitije neće uspeti da osramoti srpsko ime; i „ostavio im rok do 15. maja 2022. godine“ da prirede novo izdanje udžbenika u skladu sa zaštitnjačkom naučnom pameću. (I da tu pamet temeljito overi onim delom anatomije koji upravlja ljudskim ponašanjem kad se obraz — uspava).

I preko toga „zadnjeg releja“ Srbima stiže pamet i iz Hrvatske (pomenuli smo onaj lektorat) i iz Crne Gore („lingvisti“ koji su se školovali u podrumima cetinjske policije sada ma[j]sterišu po Srbiji, a kad „dođu doma“ – to će im odmah biti pročitano kao „crnogorski ma[j]sterluk“), a naročito burno ona nas zapljuskuje u „Novopazarskom sandžaku“, ali se još ne zna dokle je sve to stiglo, na kojim se sve to jezicima čini, iz kojih se izvora finansira, po čijim se ćefovima biraju i smenjuju rektori, profesori, učitelji, kako se turkolog kvalifikuje za nastavu srpske književnosti, a kako italijanista za nastavu srpske sintakse. I na kojim je sve to zakonima utemeljeno.

U potrazi za odgovorima na takva pitanja nekad je Ministarstvo bilo prva adresa na koju se radoznalac mogao obratiti, ali kad se ta institucija pretvorila u brlog za proveru trgovačkih kapaciteta stranačkih favorita ili u korpu za stranačke kadrovske otpatke, tamo odgovor ne treba tražiti ni na kakva pitanja (pa ni na ono da li je vedro ili oblačno). I to treba ostaviti specijalistima: oni najbolje znaju koja pitanja i kad treba postaviti. I takve specijaliste treba uputiti svuda tamo gde se zaštitnjak oglasio nadležnim da rešava probleme o kojima ne zna ništa pa, između ostalog, da provere kako se akredituju studije nekakvih jezika mimo odredaba čl. 37 „onog zakona“ i kako se te trgovačke diplome „peru“ po univerzitetima u Srbiji.

*

Neke statistike vele da Srbi imaju „dvadeset i deset“ nacionalnih manjina, I o svima njima naš zaštitnjak brine kao o najrođenijima, i brine o zaštiti Gocinih i Zoraninih ugroženica, o zaštiti osmuđene pameti, o zaštiti životinja, o zaštiti NVO-glodara, o zaštiti ustaša (i onih „pod križom“ i onih „pod polumjesecom“)…

A što se Srba tiče, neka od njega bude dovoljno to što se specijalizovao za njihovo ruženje. I za razaranje srpskoga nacionalnog etosa.

Autor: prof. dr Dragoljub Petrović, lingvista

https://borbazaistinu.rs/

2 KOMENTARA

  1. “ Riba smrdi od glave a čisti se od repa “ ! Svi naši problemi imaju izvor u najvišem rukovodstvu Drzave……. ili još konkretnije , Aleksandar Vučić jeste izvor “ smrada „. Svi ostali u drzavnoj hierarhiji
    samo sprovode i provode taj “ smrad “ !! Zanimljivo je da i vladajuća SNS partija, nema nikakvu tezinu niti vaznost . U toj čudnoj , prekrštenoj i otpadničkoj partiji …SRS pa SNS, ne postoji ličnost br. 2………. Svi su daleko svjetlosne godine iza Vučića. To je upravo rezultat “ napornog rada“ samog Vučića, koji se okruzio neznalicama, ulizicama, besčasnim i lakomim osobama, a nije pomogla ni kupovina diploma i doktorata. To je samo „vrh ledenog brijega“ naših problema, a suština koja “ pluta i ne vidi se tako kristalno jasno“ jeste činjenica da je Vučić ucjenjen i ucviljen, kao što su bili svi oni prije njega , počevši od PETOG OKTOBRA, pa na dalje. Koliko su prodali ili predali Drzavnih i Nacionalnih interesa od tada do danas,nadam se nije potrebno nabrajati ! Njihov zadatak je da ugase Drzavu kojoj su na čelu, i odrzati će se na vlasti sve dok budu odradjivali taj prljavi posao. Zaštitnik gradjana jeste “ slugine sluge sluga“ koji se obrušio na jedan izuzetno vazan Drzavni i Nacionalni činitelj, bez kojega , niti je Drzava drzava, niti je Narod , Narod. Radi se naravno o JEZIKU !!! I dok će se zaštitnici, kada pretjeraju lako biti smjenjeni , da bi oni novi nastavili isto……glava i dalje smrdi !! Moramo se usredsrediti ne da zamjenimo, nego da smjenimo poslušnike i veleizdajice. Obzirom koliko to dugo traje, jasno nam je koliko je zapad spreman da brani već osvojene pozicije. Sjetite se samo „neposlušnog i nekooperativnog Djindjića “ !! Sjetimo se i da je otvorena veleizdaja KiM ipak počela poslije Djindjića. Dakle ni Vučko nije naš najveći problem, on je potrošna roba i ukoliko bude neposlušan, samo je pitanje načina na koji će biti zamjenjen, a naš je cilj da ne bude zamjenjen , nego smjenjen, i da na njegovo mjesto dodje netko koji nema nikakve ni dugove, ni strah, ni obzire prema nikome , a da bude vodjen idejom interesa, prosperiteta i sreće vlastitog Naroda !!Za budućeg vodju, jedino Srpska Drzava i Narod nemaju alternative , sve ostalo su prolazne pojave………

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime