Kada bi avion, čelična nebeska ptica, bio u mogućnosti da govori, kao putnik, koji je ko zna koliko puta obišao planetu zemlju, ispričale bi se nevjerovatne priče. Iako ne mogu da govore, postoje i one misteriozne čelične ptice o kojima se mogu, bez dileme, napisati razne priče, čak i snimiti filmovi.
Takvu jednu priču u stranice istorije ispisao je „Boing 707“, na ovim prostorima poznat pod nadimkom „Kikaš“. Legendarni Kikaš svoju životnu priču započinje davne 1966. godine kada je proizveden po narudžbi američke Avio-kompanije „Kontinental Erlajnz“. Već na samom početku letačke karijere ovog čuvenog aviona desila se dovoljno zanimljiva priča da uđe u legendu. Naime, 1968. godine, doživljava incident zbog eksplozije u toaletu, koji izaziva prinudno slijatanje na aerodrom. Putnika osumnjičenog za izazivanje ekslpozije po prizemljenju aviona uhapsola je FBI-a, i do dana današnjeg više detalja o ovom slučaju nikada nije objavljeno. Godine 1973. avion kupuje brazilska nacionalna avio-kompanija i pod njenom oznakom leti nebeskim visinama sve do 1989. godine.
Devedesetih godina na prostorima bivše Jugoslavije već su uveliko počele pripreme za rat i raspad jugoslovenskog bratstva i jedinstva. U sklopu velikih predratnih priprema u susjednu Hrvatsku ulazi na desetine tona oružja i ratne opreme. Jedan od aktera nabavke bio je hrvatski imigrant i biznismen Anton Kikaš. Igrom sudbine legendarni „Boing 707“ biva ključna karika u lancu „domoljublja“. Upravo ovim avionom izvršen je transport vojne opreme. U jednom „tovaru“ u avion je bilo spakovano 600 pušaka, milion i po komada razne municije i 1500 tromblona.
Iz njemu poznatih razloga i sam Kikaš ukrcao se, zajedno sa vojnom opremom, u avion i poletio put „lijepe njegove“. Međutim, iako je Jugoslavija bila na samom raspadu, njene obavještajne službe još uvijek su dobro radile posao. Dok je naoružani avion letio iznad Jadrana u pravcu Slovenije presreću ga dva jugoslovenska lovca „MIG 21“ i mijenjaju mu kurs leta, i slijeće na hrvatski aerodrom koji je i sam bio pod opsadom. Već tada legendarni avion, sudeći po novonastaloj situaciji, dobija novog vlasnika, ovaj put moćnu Jugoslovensku narodnu armiju.
Već na samom početku rata 1992. godine avion dobija novu, ispostaviće se, istorijsku misiju. Momo Kapor se Stevi Popovu odužio romanom “Poslednji let za Sarajevo”, u kome je veliki književnik opisao kako je to radio veliki pilot i još veći čovjek.
Pored čuvenog „Boinga“, glavni akter misije bio je legendarni pilot JAT-a Stevan Popov.
Proljeća 1992. godine u ratom zahvaćenom Sarajevu, upravljajući „Boingom“, Stevan je prevezao ni manje ni više nego 40 hiljada ljudi, polijetajući i uzlijetajući sa sarajevskog aerodroma i po 16 puta dnevno, ukrcavajući sa sobom u jednom letu i do 500 ljudi. U te dane Stevan Popov je postao simbol nade i spasa za hiljade ljudi koji su uspjeli da dođu do aerodroma i na taj način se izvuku iz ratnih čeljusti.
Kolika je žrtva bila ovog hrabrog čovjeka, za beogradsku „Politiku“ svojevremeno je govorio i prisjećao se dešavanja sa sarajevskog aerodroma.
– Jednom prilikom sam gledao kako se masa tiska u avion dok su sa strane stajali dečak i devojčica. Ona je držala kesu u rukama. Pitao sam ih je kuda su pošli: „Mi smo htjeli da uđemo u avion i da idemo u Staru Pazovu kod rodbine. Mama je umrla, tata je u vojsci.”
Uzeo sam ih, nju za ruku, njega pod ruku i uveo u avion. Djecu sam smjestio u pilotsku kabinu jer više nije bilo mjesta u avionu.
Posljednji let za Sarajevo
Posljednji Stevin let za Sarajevo, 5. maja 1992, bio je posebno herojski. Tokom pretposljednjeg leta, avion je pogođen u rep. To je trebao biti posljednji let, jer se intezitet sukoba tih dana pojačao.
Legendarni pilot sjećao se i mučne scene kada su sletjeli u Batajnicu i primjetili jednu ženu kako unezvjereno i plačući pogledom traži nekoga. U strahu je izgovarala: „Bojane..Bojane..“.
– Sletimo u Batajnici. Izlaze ljudi, među njima i jedna žena koja plače. Vrišti: ’Bojane! Gdje mi je dijete? Bojane!’”
Popov se nije premišljao, shvativši da je dijete ostalo u Sarajevu. Samo je rekao: „Idemo nazad.” Već je bila pala noć, a svjetla na aerodromu, kao i u većem dijelu grada nije bilo. Na osnovu obrisa brda i planina, Popov je uspješno prepoznao pistu i sletio na aerodrom.
Nije ni slutio da ga čeka ponovo puna zgrada ljudi. Našao je Bojana kako se igra sa još četiri dječaka. Smjestio ih je sve u svoju kabinu.
Zaćutao je Popov prisjećajući se, teško mu je bilo da priča, iako se to desilo prije dvije decenije. Zašto?
„Kako da ti kažem: i sad mi se plače kada se toga sjetim. Bojanova majka trči preko platforme. Izađemo napolje obojica, a ona klekla i grli sina, steže ga, pa udara. Sa pet godina nije mu jasno šta je mami i gleda u mene. Steglo mi se grlo.”
I veliki ljudi plaču. Plakao je i Stevan Popov. Kada je stigao kući, sjetio se da ništa nije pitao Bojanovu majku. Ni kako se zovu, ni gdje će da spavaju. Ponovo ih je video 2004. godine.
S obzirom na ratne okolnosti Popovova misija spašavanja civila postaje sve više i više opasna. Na avion se u jednom trenutku čak i puca, što je bio okidač za prekidanje humanitarne misije.
Legendarnim Kikašom, izbavljeni su iz Sarajeva i pitomci Srednje vojne škole ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane iz Rajlovca. U aprilu mjesecu su prebačeni u Beograd, a zatim u Sombor gdje su i promovisani u podoficire.
Nepravda prema heroju
Uprkos antologijskim nadljudskim poduhvatima i požrtvovanju legendarni pilot JAT-a, Stevan Popov dobija otkaz, 5. oktobra 2000. godine.
Kako sam kaže, to mu je najgore palo u životu.
Njegov životni moto bio je „Nema odustajanja“. Ipak, legendarni Steva je odustao. Ispalio je smrtonosni hitac i zauvijek se vinuo u nebeske visine u kojima se najbolje snalazio.
Uprkos svemu u srcima spašenih sarajevskih civila i djece Steva će ostati vječno da živi i uspomena na njegov herojski čin će ostati da se prepričava sa koljena na koljeno.
I legendarni „Boing 707“ doživljava sličnu sudbinu. Odlukom tadašnjih vlasti SRJ 1997. godine, avion je prodat fantomskom avio-prevozniku u Afganistan. Nikada od tad nije poletio. Ostao je prizrmljen, da čuva uspomenu na legendarnog pilota i njegovu ljudsku veličinu i humanu misiju koju je na krilima sedamstosedmice iznio i zauvijek se vinuo u nebeske visine nepropadljive istorije.
Spomen-bista u Istočnom Novom Sarajevu
U znak zahvalnosti za herojsku i nesebičnu pomoć ljudima iz Sarajeva, u Parku velikana u Istočnom Novom Sarajevu nalazi se bista Stevana Popova.
Bista je otkrivena 14. novembra 2020. godine.
