Stid me je od vas, vajni premijeru

3
1163

Navrzme se tako, s vremena na vreme, poneki Albanac (aj da budem politički korektan) pa preti kako će me ubiti ubiti zbog odlaska na Košare, u Krumu, Kuks, reportaža o stradanju i patnji Srba na Kosovu i Metohiji, uz već folklorno: „Imamo tvoju fotografiju, ćekamo te!“

Prokletije / Vikipedija
Prokletije / Vikipedija

Ismejem se slatko s tim čekalicama, čak im i napišem u kojim kafićima sedim po Beogradu, da ne dangube čekajući me dole jer još važi nekakva poternica za mnom, čisto da znaju gde u koje doba dana mogu da me „overe“ (al da plate piće, ne volim da ostajem dužan), pa se tako rastanemo uz „pozdrave“ familiji i upozorenje za kraj: „Gotov si, Mihail!“ (ko da sam burek, pa mi još i pogreše ime, gore nego da me ubiju, no…).

Od prekjuče se, evo, navadilo neko momče iz Peći, prezimena Bećiraj, veli da sam se jednom provukao ali da ću sledeći put ostaviti kosti na Prokletijama!

Izvinim se lepo momku što sam se, eto, provukao, obećavši da ću sledeći put da mu se najavim, da me ne vitla po Metohiji nego upuca ko čoveka s prozora, u pidžamici, i zahvalim za ono o kostima, jer, zaista, verujem da nema veće milosti nego ostaviti ih na Kosovu i Metohiji!

Peni dečko tri dana, već standardno: seme, pleme, majku karpatsku, krv, lozu, satire mi sve do muškatle i to na perfektnom srpskom, pa izgori siroma kad mu na sve odgovorim: „Vidiš kako je lepo kad obojica polemišemo na maternjem…“!

E, onda vrag odnese šalu kad je pomenuo nešto što se ovde već zaboravilo i što me je zaista preplašilo- kafić „Panda“ i ubistvo šestorice naših momčića, od kojih je jedan bio sin jednog od očevih najboljih prijatelja!

Da Vas podsetimo:  Da li treba da zamrzavamo cene u radnjama?

Napiše mi doslovno: „A za „Pandu“ ste vi sami priznali da je srpku decu ubila vaša „crna ruka“!“
To „mi“ se odnosi na našeg vajnog premijera, koji je izjavio tako šta (da ne budem grublji) i zaćutao zauvek, davši eto svakoj šuši argument da upre prstom na nas i kaže: „Monstrumi, pobili ste svoju decu!“

Zaludu sam ja avetnom Pećancu objašnjavao da Vučićeva vredi koliko i Vendina da je nevina, oba kraja batine su u tom trenutku bila u njegovim rukama!

Nema Pećanca koji imenom ne zna ko je učinio taj stravičan zločin!

Slavili su kurjaci u selu nadomak Peći smrt dece kao da slave rođenje, kako već samo monstrumi mogu, ali ne- Vučić je dozvolio sebi da tresne nešto mnogo veće od gluposti i da sve ostane na tome!

Skamenio sam se, ništa mi više nije bilo smešno, niti sam dalje polemisao s fukarom, shvativši da nemam prava da se ljutim na njega kad mu je Srbin dao i pogaču i nož razrezavši krivicu za krv ađela na našim rukama!

Niko više nije pomenuo „Pandu“ od tada, niti se veliki šaman udostojio da na svojim isprazno-istorijskim konferencijama za štampu porekne ili dokaže tu strahotu koju je ustvrdio, obeleživši nas za vjek vjekova i opoganivši grobove golobradih mučenika!

Ono što me posle svega ponajviše plaši jeste osećaj da se Kosovom i Metohijom trenutno zore oni koji su ga jednostavno više voleli!

Kako da se otrgnem tom utisku kad mi je jednom rečenicom avetinja dokona začepila usta, podsetivši me na reči „najmudrije“ glave otkad je glava u Srba!

Evo, predsedniče vlade, najljubaznije Vas molim da sad sazovete to vaše druidsko kolo zvano konferencija za medije i vratite se koji mesec u nazad i kažete šta znate ili priznate da ste slagali!

Da Vas podsetimo:  SREMSKI AUTOPUTEVI: Što više kilometara, skuplja izgradnja? ZAŠTO?

Previše nas koštaju vaša magnovenja i olako date izjave, kao da ste u kakvoj uličnoj anketi!

Nije problem što je ovaj pećanski miš spočitao meni Vaše reči, već što će doveka svako to isto spočitavati našim pokolenjima dok i sama ne počnu da veruju u to, a znate kao i ja, kao i čitava Peć, Metohija, ko je to učinio- imenom i prezimenom!

Da sutra Srbiju odvedete u raj uzalud vam kad prečice tražite kroz pakao!

Jeste li svesni šta ste učinili?!

Pijanica što tresne naveče iskijava tri dana, a kamoli kad premijer vajni „sveže“ čitavu naciju ko kakva vlaška baba vračara!

Nije vam ovo bila ni prva ni poslednja, ali možda najteža od svih!

Recite mi, evo poslušaću, šta da kažem kad mi se sledeći javi, zapreti, i usput pomene kako će mi rasuti kosti po zemlji u kojoj počivaju deca koju je naša „crna ruka“ pobila?!

Izvinite, ili nemojte, ali ima ona stara i umna: „Što jedna budala iskrivi stotinu pametnih ne mogu da isprave!“

Ne plašim se ja njih, verujte, već nas!

Ponosan sam na sve što sam kao novinar i čovek učinio, sramota me je, međutim, što ne strepim od njihovih dela, već vaših reči!

Od nečega se mora umreti, nije problem, ali ne od stida zbog laži!

Tako ne želim da odem…

Mihailo Medenica

Moj Nedeljnik

3 KOMENTARA

  1. Ne pada mi napamet da se stidim zbog beskaraktenog slabića i manijakalnog ubice demokratije i nacije. Sidim se što mi Srbi to dozvoljavamo, što smo nezainteresovani, što prepuštamo maltretiranju Šiptara ljude poput vas , što smo prepustili i teritoriju i odluke ljudima poput NJEGA. Nas se ja stidim.

    • I da, dodatno bi trebali da se stide, kolege gospodina Medenice, novinarčići dupelizci i alpinisti, kao oni iz Politike što su otpustili Petričića (zbog karikatura koje su bile kritički osvrt umetnika na NJEGOVE laži, neznanja, poltronstva, samovolje i izdaje.) Za mene je kupovina i čitanje Politike decenijska navika koja je postala sastavni deo života moje porodice. Od juče ne kupujem Politiku a od danas ne čitam ni online izdanje. Dok ne vrate Petričića.

  2. Ja bih rekao da Kosmetom trenutno zore oni koje su Ameri vise voleli. Jer Albanci ga ne bi imali bez njih, i kreatura o kojoj je rec, kao i svi iz te menazerije, su njihovo kukavicje jaje podmetnuto srpskom gnezdu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime