“Stidi se, Vuče Daničin Draškoviću!“

4
289

Mihajlo Medenica„No, ono što Bog neće dati – daju Rusi, izdašno, supruzi ti, carici Danici, plaćajući joj apanažu od sedam i nešto hiljada evra mesečno ni za šta, da bi neka hoklica u bordu direktora NIS-a zvala njenim imenom!… Zašto ćutite i plaćate svojega dušmana?!“

Rekoh već da je suludo trošiti vreme i reči na onu evolucijsku nepogodu zvanu – Vuk Daničin Drašković, no porekoh jer, čini mi se, još gore je oćutati takvima i dozvoliti da se zlo raskomoti i razgrlati.

Evo „komitsko“ politički komesar još nariče nad Cetinjem tvrdeći kako je ustoličenje mitropolita Joanikija bio nasilan čin kojem je, da zlo bude veće, kumovala Rusija lično.

Dakle, autoru „Ruskog konzula“, vikend ravnogorcu, (ne)čoveku koji se zaklinjao i koji nas je zaklinjao u svetu Srpsku pravoslavnu crkvu i Rusiju, mizerniku koji je celivao krvavu ruku Medlin Olbrajt- danas svo zlo ovoga sveta dolazi upravo iz SPC i Rusije!

Nesoj je to koji je svašta bio po malo ali je samo jedno iskreno i suštisnki ostao- komunista, ništak, NATO trećepozivac i nokšir za svačiju guzicu (da prostite)!

Da imaš obraza, da znaš za Boga, da ti je išta sveto osim tog bradatog trupca na ramenima-rekao bih ti: “Stidi se, Vuče Daničin Draškoviću“, no stid kod tebe, kao i sve ostalo, ima cenocnik, tarifu…

Kako je to ustoličenje mitrpolita bio nasilan čin, avetinjo?

Tako što je vladika uveden u tron svojih slavnih predaka, u srspkoj svetinji, manastiru u kojem su stolovale neke od najumnijih i najduhovniji srpskih glava, u gradu Ivana Crnojevića, Svetoga Petra Cetinjskog, Njegoša, knjaza Danila, kralja Nikole…

Pod Lovćenom su patrijarh i vladika svete Srpske pravoslavne crkve nasilnici, a oni koji su i kamen spalili jurišajući ko Turci na srpske glave- oni su šta, u dubokoj koroti zbog gubitka „slobode“, ili pameti?!

Da Vas podsetimo:  Vučićevo preventivno neutralisanje srpske desnice

A, gde je to, div-junače Daničine suknje trebalo da bude ustoličen mitropolit pa da ne bude „nasilno“- u mraku i potaji nekog bircuza pred Cetinjem, mada je tušta tih bircuza premetnuto u „bogomolje“ tebi draže „crnogorske pravoslavne crkve“, pa kad uđeš ne znaš dal da naručiš lozu il staneš na „liturgiju“, il najbolje oba pa te Miraš ujedno ispovedi lozovačom i pričesti pršutom.

Bedo, ti si našao da Cetinje braniš od rukopoloženja na zemlji koja je čitava rukopoložena svetom Srpskom pravoslavnom crkvom!

Nije manastira u Crnoj Gori no je čitava manastir!

Od manastira postala-manastirska ostala i ostaće doveka, daće Bog!

No, ono što Bog neće dati – daju Rusi, izdašno, supruzi ti, carici Danici, plaćajući joj apanažu od sedam i nešto hiljada evra mesečno ni za šta, da bi neka hoklica u bordu direktora NIS-a zvala njenim imenom!

Ta ti milost Rusije ne smeta, dabome, bez razlike što ti se svako malo pričini kako se vrata samog pakla otvaraju nad Moskovom, no i taj pakao je za tebe raj ako je u njemu bankomata…

Tebe, Daničinog malog i narečenu Danicu ta mrska Rusija doslovno hrani!

Izdašno, bogato, ne da kaplje nego preliva, ničime zasluženo, baš ničime, i to ne smeta, naprotiv, za razliku od sveg drugog što ima prizvuk ruskoga a tako para te osetljive uši i dušu Vuka manitoga.

No, donekle te razumem, bivši Srbine-vazda Jugoslovenu, izdao si sve što si mogao osim sebe!

Činiš što ti je volja jer ti se može, dozvolili su ti, mada zaista ne razumem kome i za šta ti trebaš stari i polupani nokširu, no izgleda trebaš..?

Ćuti ti se i previše, toleriše što nikome ne bi, pa zaista na kraju mogu samo da postavim pitanje voljenoj braći ruskoj: zašto, pobogu?!

Da Vas podsetimo:  "PODRŽATI LISTU", VAŽNIJE JE OD GLASANJA ZA NJU...

Zašto ćutite i plaćate svojega dušmana?!

Ako je i zarad nekakvog mira u kući previše je, jer gde se zametnu Vuk Drašković i njemu slični – tu nema ni mira ni kuće!

Svoju je taj prodao, a neće vašu i moju…

Beskrajna je moja ljubav prema Rusiji, ali je beskonačno i nerazumevanje za neka vaša činjenja: sedam i kusur hiljada evra mesečne apanaže i sinakura za one koji bi vam drob razdrobili?

Ne razumem ja tu politiku, ne shvatam dokad će krvnik imati mesto u čelu stola u kući ožalošćenoga…

Piše: Mihailo Medenica

https://iskra.co/

 

4 KOMENTARA

  1. Dobar pisac a loš čovek. Govorio je juriš a ne zamnom sa balkona. Govorio je o Srpstvu a sanjao dukate kao Juda. 7000 hiljada evra njegove žene u upravnom odboru je malo za izdaju Srpstva treba ima dati sve jer su dušu prodali odavno djavolu. Biologija čini svoje trošite svoj pokvareni novac…svi umiremo, a sećamo se samo ljudi i izdajica

  2. Вук Драшковић је био све што се могло бити:
    комуниста, антикомуниста, титоиста, антититоиста, монархиста,
    анархиста, неверник, верник, четник, англофил, германофил, русофил,
    националиста, интернационалиста…
    Клањао се и заклињао – пред петокраком и крстом!
    Коначну заклетву је дао пред доларом – плаћеник – те зато призива
    Србију у НАТО!
    Једном речју, како то кажу Херцеговци: „ХерцеГОВАНАЦ“!

    “Od gatačkih muslimana najgori su Vuk i Dana!“

    Шта други говоре о Вуку Драшковићу, о његовим ПРО-“визијама“ за моментални
    улазак Србије у НАТО:
    “Miodrag Tomć Stublinski
    7. август 2015. у 15:58

    VUK U JAGNJEĆOJ KOŽI
    De te fabula narratur !
    Na antikomunističim demonstracijama 1968. Vuk Drašković je igrao kozaračko
    kolo. Revnosni član Komunističke partije postao je sekretar Miki Špiljaku, potom
    je „crvena mušica“ stigla u TANJUG i kao komunistički špijun u Južnoafričku uniju.
    Kad je njegova voljena Kompartija preminula pokrao joj je ukopninu sa grudi i
    krenuo u književni popilizam. Malčice srbovao u „Nožu“ pa još malo u „Molitvi“
    a onda se u novoudbaškoj tajnoj sobi zakleo Miloševiću da će mu biti verna i odana
    „opozicija“ Četnik početnik je preko petokrake zakačio četničku kokardu, od Titove
    slike napravio obrtaljku pa je sa one druge strane zalepio Čiča-Dražinu sliku.
    Naprasno se zaljubio u monarhiju da bi se kod spomenika Karađorđu narugao
    princu Aleksandru Karađorđeviću jer ga je sačekao sa upaljenim svećama kao da je
    bio parastos a ne doček, božemeprosti.Uz Miloševićevu pomoć brzo se oslobodio
    Šešelja, Mirka Jovića, pokreta „Sava“, prisvojio „četnike“ vodajući, po Srbiji, na
    povocu, Dražinog sina Branka a potom i unuka Vojislava.
    Iščekujući raspad Jugoslavije kao ozebao sunce, sekao je ruke, do lakata, svim
    Muslimanima koji podignu zeleni barjak. Iscenirao „9. mart“ i kojekakve
    „vidovdanske sabore“ od naivnih, ojađenih, izgubljenih i ozlojeđenih Srba patriota.
    Rezultat Draškovićevog lažnog opozicionarstva su stotine prebijenih mladića i
    devojaka,i smrt nekoliko mladih ljudi i policajaca .i dva tri lažna samoubistva iz
    zasede. Za to vreme Vuk se iz Mirijeva seli u „citadelu“ na Topčideru koju iznutra
    čuvaju akrepi, vampiri i električna struja a spolja „kobre i zvečarke “ Dvorac mu
    je darovao lično Slobodan Milošević tek kad mu je Vuk na „kanabetu“ podneo
    isrpan izveštaj o tome kako je ugasio i posledenji patriotski plamen u srcima
    ojađenih Srba. Ličnu gardu je pretvorio u „Srpsku gardu“ i krenuo tamo „gde se
    bjeli to prokleto Livno“. Oba komandanta „Srpske Garde“ Đorđe Bošković Giška“
    i Lainović Dugi“ tajansveno su likvidirani a Vuk se zakleo u svetog prepodobnog
    Isaiju da „nikad nije čuo za „Srpsku gardu“ niti da tačno zna čiji bi mogao Gospić
    da bude ‘ Jal Srpski, jal Rvatski a zašto ne bi bio malo i Turski? Potom je kumu
    Šešelju srdačno pomogao da ode u Hag umesto njega .a kad su nas zasule
    bombama zločinačke armije NATO pakta Vuk se sklonio u donje podrume gde
    je strasno zavoleo generala Klarka, DŽejmi Šeja, Tomi Blera, Klintona,lepog
    Kristoifera, babu Olbrajtovu itd. Od tada njegova ljubav prema NATO zločincima
    je narasla do patoloških razmera. Ni dana ne može život da zamisli bez brundanja
    NATO aviona i detonacija njihovih razornih bombi. Danima zuri u prazno nebo
    jer pogledom ne prati američke „tomahavke“ koje su krenule na VMA, Generalštab.
    Toranj na Avali, voz i autobus pun civila i starački dom u Aleksincu a što jedna da
    ne svrati i u kupatilo male Milice Rakić i ubije to nedužno detence na noši? Da li
    se neko pita zašto Vuk tera Srbiju odmah i sad u NATO? U strahu su velike oči, a
    ni Giška mu neda mira. Svake noći ga sanja kako mu Giška pominje „Srpsku gardu“,
    tužioca Bramerca. Kad seVuk , posle noćnih mora sav u znoju probudi, zavapi na
    sve tri zapadne strane „Hoću u NATO neću u Hag“.“

  3. “Svako zlo donosi i nešto dobroga” pa ću ja , čak od ovolikoga ZLA , kakav je Vuk Drašković izvući “ neko dobro “ !! Za nauk, treba da posluži Vuk Drašković, svima , posebno mladima, kako KOKAIN
    može da ljudskom biću “ pamet popije” !
    Mladima, koji Vuka ne poznaju dok je i on bio mlad, poslije ovolikog i ovakvog
    “ baljezganja “ biti će teško povjerovati da je Vuk nekada bio normalan. Eto, ako ne vjerujete, ( što Vam ne mogu zamjeriti) , kao dokaz ,pročitajte koju Vukovu knjigu iz njegove mladosti. Kada usporedite šta je onda pisao i šta danas baljezga, nikada vam na um neće pasti da krenete putem kokaina pa ni one droge naj nižeg inteziteta, a možda prestanete i da pušite , duhan je to …..

  4. Слушао сам Вуков интрвју о догађајима у Цетињу који је дао нојинару Н1 из Сарајева и заиста сам остао запањен колико отровне паре куља из сваке изговорене ријечи на све што је Српско, а посебно на Српску цркву.Питао сам се јели могуће да је то онај Вук који је написао Нож , Судија и Руски конзул и схватио сам да је то исти Вук, само споља.Изнутра је особа која је спремна да погази сву своју прошлост и да се солидарише са свим највећим непријатељима свога рода и порода,и свога народа и земље Србије у којој живи и чији пасош има.Пратећи тај интервју схватио сам да он у својим мислима има визију некаквог свијета који би требало да направи ова данашња Америка и Европа али на такав начин и са таквим животним принципима, гдје би Срби и сви они који друкчије живе и друкчије мисле очито и прије њеног стварања били прошлост.Вук очито има своју армију сљедбеника (друга Србија) који ту доктрину шире и подржавају.Србија поред свих ових око нас који аплаудирају свим нашим несрећама има такве и у Србији и то не у малом броју.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime