Strazburška nepravda za Srbe

1
1872

971517

Srpske firme koje imaju imovinu u Hrvatskoj polako gube nadu da će ponovo raspolagati onim što im je nekada pripadalo. Pred hrvatskim sudom nemoguće je dobiti spor, a Evropski sud za ljudska prava neće ni da razmotri predmete, tvrde u kancelariji „Ristić i partneri“, koja u Strazburu zastupa firme iz Srbije.

Posle rata Hrvatska je nacionalizovala sve nekretnine Srbije. Uredba iz vremena Franje Tuđmana je ukinuta 1993, ali je četiri godine kasnije donet zakon sličnog sadržaja. U međuvremenu, deo imovine prodat je trećim licima, što dodatno komplikuje stvari.

2661692
Panorama Zagreba
© Flickr/ Mario Fajt
Evropska Hrvatska – svi su se razularili

Brojne firme su se obratile Evropskom sudu za ljudska prava očekujući da će tako konačno isterati pravdu i dobiti ono što im je pre rata pripadalo. Ispostavilo se da do tog suda nije lako doći.

„Kadija te tuži…“

Advokati kancelarije „Ristić i partneri“, koja preko čuvene kancelarije „Inker“ zastupa više kompanija koje potražuju svoju imovinu, obratili su se javnosti kako bi pojasnili zašto se pokušaj dolaska do imovine srpskih firmi u Hrvatskoj ne pomera sa mrtve tačke.

Da bi predstavka srpske firme došla do sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, mora da ispuni ono što nalaže i pravilo 47, uvedeno u januaru prošle godine.

„Pravilo kaže da referent u dogovoru sa sudijom može odlučiti, ako smatra da aplikacija ne ispunjava uslove dozvoljenosti, da je ne iznosi pred sudsko veće i može, u dogovoru sa sudijom, da odbaci aplikaciju bez ulaska u meritum. Nakon šest meseci spis se uništava, a ne znate zbog čega sud ne želi da se bavi vašim predmetom“, kaže za Sputnjik advokat Zoran Ristić iz kancelarije „Ristić i partneri“.

Da Vas podsetimo:  Pod tepihom više nema mesta

3207229
© Sputnik/ Senka Miloš
Hotel u Podgori, nekada vlasništvo Republike Srbije, sada pripada privatnom vlasniku iz Hrvatske

Ristić skreće pažnju na interesantnu činjenicu — da bi predstavka srpske firme došla do sudnice u Strazburu, „zeleno svetlo“ mora da dâ isključivo hrvatski državljanin, službenik sekretarijata suda. Poučen ranijim iskustvom, veruje da je očekivanje da će hrvatski predstavnik u sekretarijatu dozvoliti ono što je odbacio pravni sistem njegove države — ostvarivo samo u snu.

„Navešću primer vile Jugobanke na Lapadu — vredi 2 miliona evra, hrvatska država ju je 91. godine nacionalizovala, posle ukidanja uredbe o denacionalizaciji banka je pokrenula postupak koji traje deset godina. Oni pokušavaju da kažu da to nikada nije bilo pravo svojine, već pravo korišćenja i da vila ne pripada srpskoj banci. Da nisu u pravu može da dokaže samo sud u Strazburu. Ali kako, kada je predmet odbačen?!“, pita Ristić.

Suluda pravila i ljudska prava

On dodaje da bi slučaj pomenute vile, kada bi ga banka dobila, za sobom povukao desetine sličnih tužbi, odnosno da bi Hrvatska bila primorana da svim firmama vrati ono što joj ne pripada, a to ne želi.

3207021
© Sputnik/ Senka Miloš
Zapušteno novosadsko odmaralište u Igranima kod Makarske, nekada jedan od najlepših hotela jadranske obale, čeka novog – starog vlasnika

Sporno pravilo 47. može da stopira većinu aplikacija iz formalnih razloga. NJeno podnošenje tom sudu košta oko 50 hiljada evra, koji odlaze u nepovrat. U obrazloženju može da stoji da podnesak nema dovoljan broj strana, ako ga uopšte dobijete, kaže advokat Ristić i dodaje:

„Samo vam saopšte, vaša aplikacija nije izneta pred veće suda, niti će biti izneta, već je uništena. I ta priča je za nas, za našeg klijenta završena — za sva vremena.“

Da Vas podsetimo:  Pogledaj me očima deteta

Siguran da će naići na nedostatak političke volje da se ovaj problem reši, sagovornik Sputnjika kaže da neće odustati, iako trenutno nema kome da se obrati, osim medijima. Možda će se obratiti sudu, da njega i njegove klijente zaštiti od suda samog.

Sud u Strazburu je zamišljen kao sud koji rešava sporove u slučajevima kada su ugrožena osnovna ljudska prava. Jedno od njih je pravo na imovinu.

Senka Miloš

sputniknews.com

1 KOMENTAR

  1. UZ duzno postovanje gospodina RIstica i njegove advokatske kancelarije , ipak sam duzna ispraviti neke stavove koje je cijenjeni gospodin iznio a a one naprosto nisu tocne.
    1. Advokatska kancelarija RIstic ne suradjuje sa advokatskom kancelarijom HInckler ili kako je gosp Ristic naveo „INKER“ Veza sa tom fransuskom kancelarijom je indirektna na nacin da je kancelarija Ristic dobila uvid u aplikaciju koju je JUgobanka dd podnjela protiv RHrvatske u sporu za povrat odmaralista u Dubrovniku a pripremala ju je kancelarija Hincker..APlikacija odnosno tuzba JUgobanke na sudu u STrasbourgu je data na uvid kancelariji RIstic od strane umjesivaca u sporu JUgobanke i Rh.
    2 nije tocno da aplikacija (tuzba ) na sudu u Strasbourgu kosta oko 50.000evra. PRiprema tuzbe kod advokata izvan prostora bivse Jugoslavije je puno puno jeftinija i ovisi o urednosti dokumenata iz prijsnjih sudskih sporova u Rh. Ukoliko ih pripremaju advokati sa naseg govornog podrucja nije potreban niti ptijevod na engleski ili francuski.Istina ukoliko se tuzba usvoji nastupaju dodatni troskovi koji mogu doseci astronomske cifre no ukoliko se spor dobije ,troskove podmiruje gubitnik. Kako do sada niti jedna aplikacija nije prihvacena na sudu u Strasbourgu njeni troskovi sudjenja su nepoznati.
    3 vila Jugobanke u Dubrovniku se ne nalazi na Lapadu, vila je prenesena u vlsnistvo Rh temeljem uredbe Rh i zakona po kojem se imovina rpavnih lica iz SRBIJE nacinalizira.Kako se Sporazumon o sukcesiji sfrj ta nacionalizacija ponistava, stvoren je pravni osnov za zahtjev za povratak u stanje iz 1990 godine. HRvatski sudovi odbijaju spovoditi povrat jer ga kondicioniraju sa buducim bilateralnim sporazumom o imovinskim pitanjima izmedju Srbije i Hrvatske. Taj slucaj nema ama bas nikakve veze sa denacionalizacijom banaka kako tvrdi kancelarija Ristic.
    4.Cinjenica da li je nacionalizirana imovina drustveno( pravo koristenja) ili privatno vlsnistvo je sa stanovista konvencije o ljudskim pravima i stava sudske prakse u Strasbourgu irelevantna i ukoliko
    kancelarija Ristic to ne razlikuje boje da se ne upusta u pripremu aplikacija za Strasbourg jer ce joj aplikacije biti odbacene u startu.
    5.nije tocno da Sud u STrasbourgu odbacio slucaj JUgobanke temeljem broja stranica aplikacije. Aplikacija je proglasena kao nepotpuna. Bez obrazlozenja od tajnistva suda odnosno njenog predstavnika iz RH( gosp Matage) tocno je da ona nije niti dosla do sudaca, i da sudeci po pravilniku suda , nije potrebno stranku upoznati sa razlogom odbijenice(u ovom slucaju u cemu je tuzba nepotpuna).
    Zacudjuje „fatalnost“pristupa kancelarije Ristic kada tvrdi da je odbijenicom iz Strasbourga „slucaj zavrsen za sva vremena“.Znaci li to da bi sve advokatske kancelarije trebale odvracati svoje klijente od borbe za ljudska prava ili bi bilo moralnije i profesionalno isplatljivije da se sve kancelarije koje se bave ovim problemon udruze u pripremu kvalitetnih aplikacija u sto vecem broju, sa sto vise aplikanata, po financijski povoljnim uvjetima, pa ih senece moci bas sve odbaciti, a ako prodje samo jedna dovoljno je.to postaje presedan. Koliko su si do sada advokatske kancelarije iz bivse SFRJ naplatile u ovim sporovima pred domacim sudovima iako su znale da se se sporovi izgubiti.? Da li se to tako nastavlja i u Strazbourgu, a onda cvile u medijima kako su bespomocni.
    Zakljucak: gospodo advokati iz cijele bivse Yu, ukoliko stojite da su odluke hrvatskih (a i drugih) sudova o povratu i ovine pravnih i fizickih sa prostora SFRJ , suprotne medjunarodnom Sporaumu o sukcesiji SFRJ, iako je isti sastavni dio ustavno pravnog poredka temeljem konvenciji o medjunarodnim ugovorima, te pravima koji proizlaze iz konvencije o ljudskim pravima, olaksajte i omasovite postupak za podnesak aplikacija u Strasbourgu barem sa vase strane( manjim honorarima, medjusobnom izmjenom informacija, pazljivim tempiranjem podnesaka, i eliminirajte sujetu i desinformaciju uokviru vase profesije.Da,i ne tvrdite pogresno (np da je URedba u RH ukinuta) jer tako vasa borba gubi kredibilitet .
    Pobjeda je u broju! A brojeva koliko hocete.nemojte plasti vec posrnula poduzeca da se ne bore jer to kosta kako vi kazete 50. 000 eura vec naplatite 500 e , ionako prepisujete jednu tuzbu od druge i ne unosite nista novo. Kad Strasbourg dobije kakvih desetak tisuca aplikacija nece ih bas sve odbiti bez obzira na nacionale pomocnike ala gosp Mataga.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime