„Gavran sjedne na drvo da uživa u svom komadu sira.
Tek što je to lisica opazila, odmah je poželjela taj zalogaj.
Dođe drvetu i reče gavranu: „Oj, lijepa ptico,! Kako je divan tvoj glas!“
Gavranu je ta hvala godila. Otvori kljun, te razviče svoj: „Kvar, kvar!“ Međutim je sir pao na zemlju, a lija ga dočeka i pojede.“
(Ezop)
Primiče se nova, 2015, u kojoj narod države srpske postaje sve sretniji. U stvari, rekao bi Žan-Žak Ruso, Srbija je najsretnija zemlja od svih zemalja na svijetu. Vrhovni srbijanski vožd to narodu plastično i svakodnevno objašnjava:
„Vidite, da nas ništa ne može skrenuti s pravog puta. Ni poplave, ni prazna obećanja o donacijama, ni propast Južnog toka, ni pljačkaške privatizacije, ni tajkuni, ni korupcija, ni islamski separatisti u Sandžaku, ni vojvođanski autonomaši, ni uništen bankarski sistem, ni obilje nezaposlenih, ni inflacija, ni bilo što loše što biste mogli još zamisliti“. „Povrh svega“, tvrdi on, a povodom Kosova, „Zapad uopšte ne vrši presiju na nas da mi tu samoproklamiranu državu na našem teritoriju priznamo. A onda, usput, kaže, kao jedan od njegovih prethodnika, već ustaljenu čuvenu rečenicu: „Barem ja ništa o tome ne znam“.
Njegov dijalektički alter ego, ministar vanjskih poslova, dodaje: „Ni Rusi ne vrše presiju na nas“. Đavo bi ga znao što bi to moglo značiti, ali eto, ni oni ne vrše presiju.
Srpska država je, dakle, ona kojom više ne vladaju tajkuni, ekonomski je stabilna i prosperitetna, suverena i granično jasno ocrtana, a služi i kao faktor stabilnosti u regionu. Barem tako tvrde MMF i Nijemci. Ovi posljednji se ubiše hvaleći Srbiju na sva usta, govoreći sebi: „Kad je nismo uspjeli uništiti bombama u dva svjetska rata i 1999, uništit ćemo je hvalom. Kako je njena elita ekstremno tašta, ispustit će Kosovo iz svog kljuna“
Ali predsjednik republike koji, za razliku od svog predsjednika vlade, zna da će priznanje Republike Kosova od strane Srbije biti uslov za ulazak ove posljednje u EU, vidi stvari pozitivno. Na pitanje zašto sada insistira na otvaranju ove teme, predsjednik je rekao da mu se čini da bi Srbija „u roku od mjesec dana postala članica EU, ukoliko bi odlučila da prizna Kosovo kao nezavisnu državu.“ (!!!) Očito je, da je predsjednik odlučio da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, barem što se tiče razumijevanja politike i političkog predviđanja.
Čestitkama srpskom, „odlučnom“ putu ka EU pridružuje se i Brisel koji „pozdravlja“ samostalnost Srbije koja je odlučila da ne nametne sankcije Rusiji. Ipak, za svaki slučaj, poslao je srpskoj vladi četiri hiljade stranica teksta gdje se jasno označava što ova može kupovati i prodavati baćuškama. Toliko o briselskoj „demokraciji“ i soft-ucjenama.
Inače, „nema više nedodirljivih“, neprekidno ponavlja vožd, sadašnji predsjednik vlade, prvi među jednakima, a koga vlast, kako on tvrdi, uopće ne zanima. I stvarno, čitava Srbija je to mogla jasno vidjeti da kada je dotični, u više navrata, prolazio kroz špalire ljudi, ovi su ga neprekidno dodirivali, njega i njegove ministre.
U ovoj državi prosperitetnog blagostanja i svijetle evropske budućnosti, neki „neodgovorni“ staleži ipak štrajkuju. „Ništa to nije“, tvrdi jedan od ministara. „Imamo mi naše štrajkbrehere koji će takve situacije začas srediti.“
U Srbiji se, od nedavno, otkako je Republika Kosova ušla u Olimpijski komitet, ubrzano razvija industrija političkih dronova, bespilotnih letjelica. Naime, kada, ubuduće, Srbija bude sa kosovskim Albancima igrala međunarodne utakmice u Prištini, ona će na terene puštati te dronove obavijene srpskom zastavom, a na kojima će pisati: „Ovo je Srbija!“ Možda upali!
I, na kraju 2014, a uz sve moguće čestitke narodu koji je budistički nastrojeni jer zna da je patnja sudbina koja se neda izbjeći, da ne zaboravimo najvažniju stvar: Evro-atlantske integracije. Ni o tome „nitko ništa ne zna“, ali, eto, kao slučajno, ministar vanjskih poslova Srbije je ovih dana bio u službenoj posjeti ostatku Ukrajine upravo u trenutku kada je Rada, skupština te zemlje, izglasala zakon o prestanku vojne neutralnosti i dala prijedlog za ulazak u NATO. Naravno, svaka sličnost sa budućim glasanjem Srbije u parlamentu o tom pitanju je namjerna.
Emil Vlajki
