Šveđani vladine službenike i političke predstavnike tretiraju kao obične građane

0
1228
Stokholm / Foto: pixabay.com

PRIMER KAKO SE ŠVEDSKA ZA SVEGA JEDAN VEK  PRETVORILA IZ SIROMAŠNE U JEDNU OD NAJBOGATIJIH ZEMALJA SVETA

  • Građanska svest u Švedskoj: “Ja sam taj koji plaća političare i ne vidim razloga da im pružim luksuzni život”
  • Predsednik parlamenta dobija karticu za korišćenje javnog prevoza
  • Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima
  • Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju autobusima i vozovima, baš kao i građani koje zastupaju.
  • U pravosudnom sistemu logika je ista: nema sudija koji imaju pravo na službena vozila, sekretarice ili povlastice.
  • Samo premijer ima pravo na trajno korišćenje automobila i lično obezbeđenje

Ja sam taj koji plaća političare”, kaže Joakim Holm, švedski državljanin. “I ne vidim razloga da im pružim luksuzni život.”

Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima. Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vozovima, baš kao i građani koje zastupaju.

Poslanici nemaju imunitet

Bez prava na zastupnički (poslanički) imunitet, njima se može suditi na sudu kao i svakoj drugoj osobi. Bez sekretara na vratima, kancelarije parlamentaraca manje su od 8 kvadratnih metara.

Političari koji se usude da potroše javni novac na taksi putovanja, umesto da se voze vozom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predednik parlamenta dobija karticu za korištenje javnog prevoza.

Samo premijer ima pravo na trajno korišćenje automobila i lično obezbeđenje.

Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gde peru i peglaju vlastitu odeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za tako istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo.

Da Vas podsetimo:  „Loših 100 čine Srbiji zlo...“ (2)

Sve do kraja 1980-ih, svi parlamentarci su spavali na kauču u svojim kancelarijama.

Niko u javnom životu ne zarađuje veliku platu: plata za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plate učitelja osnovne škole.

Plata poslanika kao dve učiteljske

Na opštinskom nivou, svaka želja za zapošljavanjem u politici mogla bi biti protumačena kao slučaj koji zahteva psihološku procenu: jer švedski opštinski funkcioneri ne zarađuju ni platu, niti imaju pravo na kancelariju, a rade volonterski od kuće.

Iskustvo Švedske ruši nerazumnu ideju da političarima treba dati poštovanje kao prema višoj kasti, koju čine dame i gospoda koji su slavniji od prosečnog građanina i stoga zaslužuju gotovo božansko pravo na beneficije i privilegije, ocjenjuje Buka magazin.

To je nacija koja svoje vladine službenike i političke predstavnike tretira kao obične građane. Društvo koje je ukinulo korišćenje formalnih zamenica šezdesetih godina i gde se svi nazivaju “ti”. Jer, prema švedskom sistemu vrednosti, niko nije iznad drugih.

Gradonačelnik Stokholma i predsednik Parlamenta se voze metroom

Još se sećam čudnog osećaja kada sam svedočio vanzemaljskom fenomenu – kada sam video švedskog ministra spoljnih poslova i premijera koji guraju kolica za kupovinu u supermarketu u Stokholmu. Ili gradonačelnika Stokholma kako stoji u redu na autobuskoj stanici. Ili predsednika Parlamenta koji sedi u metrou, piše Klaudija Valin.

Bez velikih društvenih nejednakosti, Švedska je nesumnjivo sigurnija i manje nasilna zemlja, gde političari i građani obično ne moraju da putuju u neprobojnim automobilima.

Ali, što je još važnije, ovo je društvo koje bira političare koji moraju biti u kontaktu sa svakodnevnim problemima građana. Političarima nije dopušteno da svoje lične interese stavljaju ispred opštih, u društvu koje pokazuje da se politička moć može ostvariti unutar granica pristojnosti.

Da Vas podsetimo:  VANjA POSLE VIŠE OD 20 GODINA PONOVO ŽIVI U ISLAMU GRČKOM: Vratila život ognjištu predaka

U pravosudnom sistemu logika je ista: nema sudija koji imaju pravo na službena vozila, sekretarice ili povlastice.

Svi troškovi političara se stalno proveravaju

Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti: švedska otvorenost odražava se u samoj transparentnosti političke moći, koja se prati putem najstarijeg zakona o transparentnosti na svetu. Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.

U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudija; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; proveriti troškove poverenika nacionalne policije ili vrhovnog komandanta oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, predloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti.

Jedan od najznačajnijih političkih skandala u zemlji dogodio se 1990-ih. Potpredsednica vlade, Mona Sahlin, kupila je čokoladu, pelene i neke druge lične predmete s kreditnom karticom Vlade i skupo je platila za to: izgubila je posao. Skandal se pojavio u analima švedske politike kao slučaja „Toblerone“.

U nešto više od 100 godina, Švedska se pretvorila iz siromašnog, poljoprivrednog društva u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svetu, gde niko nije iznad drugih, zaključuje autorka Valin,

Klaudija Valin (Claudia Wallin)
Izvor: Investitor.me

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime