Agresija na SRJ 1999.

Sveobuhvatno terorističko nasilje

0
1562

Da li je agresija vojnog saveza NATO na SRJ bila „ilegalna“, jer nije imala odobrenje Saveta bezbednosti UN, i da li bi bila „legalna“ da ga je imala? To je danas pitanje koje se sve češće čuje na elektronskim medijima, i postoji dilema „šta bi bilo kad bi bilo“?

76884_vest_agresija4Srbija je na potpuno legalan način suzbijala oružanu pobunu na delu svoje teritorije, te je sigurno da za agresiju na jednu malu zemlju koja nije nikog od svojih suseda vojno ugrožavala, NATO alijansa ne bi dobila odobrenje Saveta bezbednosti UN. Tim pre što bi morala detaljno da obrazloži razloge zbog kojih treba izvršiti agresiju na Srbiju, jer u Savetu bezbednosti su velike zemlje, kao Kina, Rusija i druge, koje bi postavljale nezgodna pitanja čelniku NATO vojnog saveza.  Zbog toga je organizovana pod vođstvo Vilijema Vokera akcija „pod lažnom zastavom“ – slučaj Račak. Vilijem Voker je osvedočeni  zločinac čiji  se duboki krvavi  tragovi još uvek vide u Africi gde je bio „mirotvorac“. Prema njegovoj tvrdnji, srpske snage su masakrirale  četrdesetak albanskih  „civila“, (koji su svi redom bili presvučeni u civilna odela, ali nisu im skinute vojničke čizme koje su ih odale). Nečasna uloga patologa Helene Rante koja je priznala da su ubijeni ustvari mirni građani, inicirala je akciju kažnjavanja Srbije i njenog nepokornog stanovništva. Agresija je otpočela mučki, silovito, sa puno nadmenosti i prezira američkih pilota prema vojsci SRJ, koja je, iako iscrpljena sankcijama i nemaštinom, sa zastarelim ali odlično održavanim oružjem,  pružila neočekivano veliki otpor agresiji. Očekivali su da slome kičmu odbrani SRJ za najviše nedelju dana. Međutim, rat se produžavao a njihovi piloti su grabili sve više u nebeske visine u velikom strahu od srpske PVO. S razlogom, jer odmah na početku rata srušen je ponos američke avijacije, F-117-A.

U nenajavljenom ratu protiv naše zemlje, 24.03.1999. godine, otpočelo je bombardovanje SR Jugoslavije i trajalo je neprekidno 78 dana, do 10.06.1999. godine, kad se završilo Kumanovskim sporazumom. NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije kodno ime „Operacija Saveznička sila“, (engl. Operation Allied Force) ili u SAD, „Operacija Plemeniti nakovanj“ (engl. Operation Noble Anvil), je bila završna faza rata za otimanje Kosova i Metohije od Srbije. Rat je trajao od 24. marta do 10. juna 1999. godine. To je bilo drugo važnije vojno uplitanje NATO-a nakon bombardovanja bosanskih Srba u operaciji „Namerna sila“ 1995. godine i najveći vojni sukob na prostoru Srbije i Crne Gore od vremena Drugog svetskog rata.

Da Vas podsetimo:  Da li su za Vučića i zvaničnu Srbiju ubijeni mladići u Banjskoj heroji ili teroristi?

Intervencija NATO pakta je izvršena zbog optužbi da srpske snage bezbednosti vrše etničko čišćenje kosovskih Albanaca. Neposredan povod za akciju bio je incident u Račku i odbijanje jugoslovenske delegacije da potpiše sporazum iz Rambujea.
Ovu bombardersku akciju, čelnici NATO saveza su nazvali „humanitarnom kampanjom” s ciljem zaštite albanskog stanovništva na Kosovu i Metohiji, a u Srbiji je poznata kao „Milosrdni anđeo” i „NATO agresija“. To je bila sveobuhatna oružana agresija i terorističko nasilje izvršeno nad jednom suverenom zemljom, kako je tu agresiju okarakterisao naš vojni geostrateški stručnjk, general Radinović: “Agresija je kulminirala oružanim napadima 19 najrazvijenijih zemalja Zapada okupljenih u vojnoj alijansi NATO, koja je imala sve karakteristike sveobuhvatnog terorističkog nasilja u osnovi kojeg su bili kažnjavanje i odmazda prema jednom slobodoumnom narodu, promovisanje doktrine novog intervencionizma izvan granica NATO zemalja i potpuno negiranje i rušenje međunarodnog pravnog i političkog poretka“ (prof. dr R. Radinović, general u penziji, „Beogradski forum za svet ravnopravnih“, mart 2008).

U danima podsećanja uvek se treba setiti i onih koji su svojim direktnim učešćem i pomaganjem u agresiji na našu zemlju doprineli dramatičnom pogoršanju zdravlja naših ljudi i pre svega naše dece. To su bile sve vodeće zemlje članice NATO pakta, (sve članice EU) koji se u vreme agresije na SR Jugoslaviju sastojao od 19 zemalja. Zemljama agresora pomagale su i pridružene zemlje NATO-a, zemlje-saučesnice: Rumunija, Bugarska, Makedonija, Albanija, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina (ne i Republika Srpska) i Slovačka. Zemlje koje su nas neposredno napale bile su 228 puta veće od Srbije, imale su 67 puta brojnije stanovništvo i njihov ekonomski potencijal premašivao je jugoslovenski 679 puta i bile su 37 puta vojnotehnički nadmoćnije. Bio je to, od napada Persijanaca na Heladu, verovatno najneravnopravniji oružani sukob ikada viđen u istoriji!. Ne sme se zaboraviti aktivno učešće vojske Albanije sa terorističkom OVK u sadejstvu sa NATO avijacijom u kopnenoj agresiji protiv SR Jugoslavije, koju su preduzeli dva puta tokom 1999. godine. Napad je vođen isključivom voljom i interesima najveće vojne alijanse sveta, NATO pakta, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama.

Da Vas podsetimo:  Naručeno političko buđenje

Tokom sedamdesetosmodnevnog bombardovanja naše zemlje, naneta je velika šteta našoj privredi, našim vodama, našoj infrastrukturi, našem eko-sistemu, i posebno našem stanovništvu, koje posle ovog rata masovno umire od karcinoma.

Ova agresija predstavlja jednu od najsramnijih stranica u istoriji međunarodnih odnosa i sunovrat savremene civilizacije u drugoj polovini XX veka. Ona je zločin protiv mira, zdravlja ljudi i zdrave prirode. Povećanje broja obolelih od raznih malignih bolesti, teškoće u začeću, povećanje broja spontanih pobačaja, povećanje obolevanja štitne žlezde, povećan broj dece astmatičara, ali i starijih osoba, dramatično su svedočanstvo i darovi „humanitarnog“ delovanja bombarderske NATO misije „Milosrdnog anđela“.

U ovoj agresiji ubijen  je 1.031 vojnik i policajac, a ranjeno ili povređeno 5.173 vojnika i policajca, poginulo je preko 2.500 civila, od toga 79 dece , a ranjeno oko 6.000 civila. Snage NATO su 1991 put dejstvovale po 995 civilnih objekata, od čega je 119 potpuno uništeno, a 876 teško oštećeno. Na 112 lokacija bačeno je oko 50.000 projektila s osiromašenim uranom, a 57 ciljeva je napadnuto kasetnim bombama. Napadi su izvedeni na gradska područja pri čemu je izbačeno 156 kontejnera sa 37.440 kasetnih bombi. Posle dolaska međunarodnih vojnih i policijskih snaga, juna 1999. godine, sa Kosmeta je proterano oko 350.000 uglavnom Srba, ali i stanovnika drugih nacionalnosti. Izvršeno je preko 8.000 terorističkih akcija, ubijeno 2.000, a oteto 1.500 i ranjeno 2.500 ljudi.

Ukupna ratna šteta je procenjena na 120 milijardi dolara, od čega je samo vojska, izuzimajući vojnu infrastrukturu na Kosmetu, pretrpela štetu od devet milijardi dolara.

U toku agresije NATO na SRJ registrovano je 26.095 naleta avijacije, od čega je 18.168 izvela borbena avijacija. Lansirano je oko 37.000 raketa, bombi i drugih projektila, lansirano je oko 1000 krstarećih raketa, sa oko 40.000 tona ubojnog visokobrizantnog eksploziva . Ovo su okvirne vrednosti, jer niko ne može sa sigurnošću potvrditi kolika je bila tačna količina ubojnih projektila, ali sigurno je da nisu bile manje.

Da Vas podsetimo:  Srbi ubeđeni da na Zapadu sve valja, a kod nas ništa ne valja!

Danas, posle 18 godina od agresije, Srbija svakodnevno  beleži povećanje najgorih bolesti, karcinoma različitih vrsta, koje su direktna posledica „darova milosrdnog anđela”. Ono što je najgore, obolevaju deca i mlađi ljudi. I pored očiglednih pokazatelja o porastu maligniteta u Srbiji posle agresije, postoje lekari  i članovi raznih nevladinih organizacija,  koji su đavolu prodali dušu i koji uporno tvrde da osiromašeni uran nije opasan, da deluje lokalno, na prečniku od 100 metara najviše od mesta udara!. Nek ih je sram, jer dobro znaju da su podaci koje iznose naši lekari onkolozi tačni, ali oni iz svojih isključivo lukrativnih i sebičnih razloga minimiziraju delovanje otrova koje su nam bacali NATO zlikovci i time pokušavaju da ih aboliraju.

U Srbiji se već uveliko razmišlja o formiranju nezavisne stručne komisije koja bi imala zadatak da ispita uticaj osiromašenog urana i hemijskih agenasa na zdravlje ljudi u Srbiji. Komisija bi bila sastavljena  od naših i svetskih uglednih lekara i stručnjaka. Time bi se konačno stavila tačka na besprizornu tvrdnju pojedinih srpskih lekara da je OU jedna potpuno bezazlena supstanca i da nema nikakvog uticaja na zdravlje ljudi u Srbiji.

Za Korene

Dr Mirjana Anđelković Lukić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime