Svi stajemo u Gojkovu suzu

1
419
Otac Gojko Perović / Foto: printscreen

Punoća svih dešavanja nije mi davala povoda da bilo kakvom pisanijom komentarišem i kvarim ono što je potpuno jasno – narod je postao jedno u svojoj Crkvi.

Jedini ko se trudi da unese nejasnoće, da poljulja ovu vaskrslu vjeru i jedinstvo je naravno režim Mila Đukanovića. Zato moramo biti oprezni na njihova podmetanja i pokušaje da to urade. I zato se i odlučuje na ovih nekoliko redova.

Vidjeli smo pokušaj da od Cetinja naprave nepravoslavni grad u kom se ne može održati litija pravoslavnih hrišćana. I vidjeli smo pravoslavne hrišćane na Cetinju koji su jevanđelski progovorili kroz oca Gojka Perovića i niz njegovo lice potekle suze koje su dale novi život sasušenom Cetinju i nadu da će kao Natalijina ramonda opet biti jedro i lijepo i biti cvijet ove zemlje.

Nema nama molitve bez vas, niti vama Crne Gore bez nas“ – reče kroz suze brat što za zabludjelom braćom vapi, pokaza ljubav prema njima iz dubine svoga srca. Najveća je hrabrost kad jedan Cuca zaplače sa srca.

Moramo shvatiti ovu poruku i ovu ljubav.

Režim je naravno odmah krenuo da pokuša ovaj jevanđelski postupak da iskoristi za sebe i da suzu oca Gojka iskoristi protiv srpskog naroda u Crnoj Gori i diljem zemljinog šara. Kao da je suza oca Gojka bila protiv nekoga a ne za bratsku slogu i ljubav.

Proganjaju se srpske trobojke, šaptači proturaju priču kako ne treba previše „srbovati “ jer je ovo Crna Gora i još što šta sličnog, pokušavajući da prikažu da samo ako se Srbi koji brane Crkvu poptuno utišaju, ako im se naredi da ćute i da ne smiju srpski da progovore, samo tada ima šanse da se ovaj zakon povuče. Potpuno ista priča kao i ona koju građanske struje u ovdašnjoj politici koriste – da Srbi ne treba da se bore za svoja prava i da ne treba ni da pominju svoju ugroženost i da tek tako postoji šansa da se režim makne.

Da Vas podsetimo:  „Dogovor!?“: Mi smo se prilagodili na nešto što nije baš normalno

Zato neko pokušava da pomuti jasnu i čistu suzu oca Gojka i da je označi kao poziv da se ćuti o postojanju Srba jer ćemo samo tako prizvati onu našu zabludjelu braću. Samo postojanje Srba i njihovo najobičnije i ni po čemu specijalno saopštavanje da su tu proglašava se djelovanjem protiv države Crne Gore ali i kao nešto što kvari ovo jedinstvo naroda. A to nije istina niti je to otac Gojko htio i želio da kaže.

Ljubav srpskog naroda prema svojoj Crkvi, pa potom prema Crnoj Gori, pokazala je put i ostaloj našoj braći u Crnoj Gori koja nisu Srbi. I ta srpska ljubav prema našoj Crkvi i Crnoj Gori, koja je u svojoj osnovi, u svom svetosavskom temelju, izvorno hrišćanska, nije došla niti dolazi samo od Srba iz Crne Gore, već od čitavog srpskog naroda koji živi na planeti Zemlji. Svi oni u svojim litijama i šetnjama nose zastave kraljevine Crne Gore, barjake sa Njegoševim likom, pjevaju pjesme Crnoj Gori u čast. Ljubavlju svih vjernika naše Crkve vaskrsla je Crna Gora.

Ne treba upadati u režimsku zamku da se Srbi diskriminišu i ućutkuju na svaki način i svakim povodom. Jer Srbi nisu krivi što postoje, što poštuju svoju Crkvu i što su spremni da se bore za nju. Nisu krivi što vole Crnu Goru Petrovića i što im je Njegoš glavni simbol Crne Gore. Oni vole sve ljude i poštuju do groba svakog čovjeka ma koje nacionalne i vjerske pripadnosti bio a podržao je našu Crkvu u ovoj teškoj situaciji. Valjda su ti mučenici, ti patnici i bonici koji su pretpjeli u ovo dvadeset godina u Crnoj Gori što nije niko, zaslužili da ih makar sada, kada brane svoju Crkvu, niko ne dira, opominje i ućutkuje, cenzuriše, skraćuje i uskraćuje.

Da Vas podsetimo:  Vilijem Voker opet ponižavao i pljuvao Albance na Kosovu

Nije valjda ljubav prema zabludjeloj braći uslovljena time da se vitezovima, koji su ostali u Crnoj Gori, pod režimom koji im obesmišljava svaku volju za životom u njoj i tako pokazali najveću moguću ljubav koja se može pokazati prema jednoj zemlji, opet oduzima pravo na pominjanje svoga imena i na jednostavno i bez vrijeđanja drugih ukazivanje na sopstveno prisustvo u svemu ovome. Pa Sveti Sava je i napravio našu Crkvu prije osam vjekova da bi naš narod pokazao svoje autentično postojanje, prisustvo i trud u pravoslavnoj vaseljeni. Nije valjda odbrana naše Crkve oduzimanje prava narodu Svetog Save da pomene svoje ime. Ono ime zbog koga se pripadnici toga naroda ćutkaju i sa svoje i sa režimske strane decenijama kroz floskule: Nemoj sad, nije vrijeme, nemoj da se uvrijedi neko…. I slično. Je li ljubav zaista ljubav ako prizivajući jedne želi da ograniči i unizi druge? Zar je nemoguće da budemo jedno i da srpsko postojanje u Crnoj Gori  nikome ne smeta.

Kao što treba prizvati zabludjelu braću časnom suzom oca Gojka, tako treba i poučiti čitavu Crnu Goru da biti Srbin  i istaći to nije čin protiv ove zemlje, i prema samim Srbima pokazati ljubav za sve ono što oni jesu u Crnoj Gori ali i u drugim zemljama. Jer sve što su Srbi u Crnoj Gori, sve to isto su i Srbi ma gdje živjeli. Oni Srbi koji su ustali ljubavlju da podrže narod u Crnoj Gori.

Treba ići ljubavlju ka braći ali ne sa strahom prema režimu, koji u tom rubikonu želi uvijek nekoga da ostavi izvan cjeline. Nema cjeline bez Srba, niti molitve bez svih ostalih. Svi stajemo u Gojkovu suzu. 

Marko Kovačević
Izvor: in4s.net

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime