Svilen gajtan oko vrata Srbije

0
1659

20150329190959_296774-700x420

Vlada Srbije, premijera Aleksandra Vučića, nastavlja da deluje jednoglasno s Briselom i Vašingtonom, na štetu srpskih nacionalnih interesa, umesto da u uslovima “rata sankcijama” koje je nametnuo Zapad protiv Rusije pokuša da ojača svoje prisustvo na ruskom tržištu, ujedno pomažući rešavanju socijalno-ekonomskih problema unutar zemlje. Takav zaključak sledi iz podataka koje je objavilo srpsko ministarstvo za trgovinu. Oni svedoče o tome da je u prvom polugodištu 2015. godine Srbija prodala Rusiji robe u ukupnoj vrednosti 322 miliona dolara, a u analognom periodu 2014. godine taj pokazatelj je iznosio 486 miliona dolara. Pad iznosi jednu trećinu trgovinskog robnog obrta.

Ono što još više uznemirava – Srbija smanjuje izvoz industrijske proizvodnje, koji predstavlja jedan od ključnih faktora ekonomskog razvoja. Maja Gašić, pomoćnik ministra trgovine, kao primer navodi skraćenje za 40% izvoza najlon-čarapa u Rusiju. Međutim, slična slika karakteristična je i za druge vrste robe – od obojenih metala, do nameštaja. Pritom je problem dostigao već takve razmere da su u Srbiji počeli otpuštati radnike iz preduzeća orjentisanih na izvoz. Dobar doprinos realizaciji vladinog socijalno-ekonomskog programa!

Treba računati da su mnoga srpska preduzeća orjentisana upravo na izvoz u Rusiju – kao na primer poljoprivredni kombinat “Južni Banat” koji u Rusiju izvozi do 90% svoje proizvodnje.

Srpski političari sva objašnjenja svode na spoljne objektivne faktore – pad kursa ruske rublje, rast kursa dolara, smanjenje cena na naftu… poslednjih dana spisku mogu komotno dodati i devalvaciju kineskog juana.

Međutim, ništa manju, ako ne i veću ulogu, igraju i čisto unutrašnji srpski faktori. Jedan od njih ogleda se u slaboj prilagođenosti nacionalne privrede za izvozne zahteve. Kako priznaju i sami srpski stručnjaci, proizvodnja jednostavno ne doseže do neophodnih standarda koji se objektivno povećavaju shodno opredeljenju Rusije za smanjenje uvoza. “Mi nemamo ni unapred pripremljenu proizvodnju, ni standarde” – svedoči srpski ekonomista Miladin Ševarlić.

Da Vas podsetimo:  ALEKSANDRA JE ROĐENA I ODRASLA U NEMAČKOJ, ALI SE VRATILA SVOJIM KORENIMA: Služi vojsku u Srbiji i zaklela se da će čuvati otadžbinu!

Druga okolnost povezana je sa generalnim kursom kabineta Vučića, koji praktično odbija da iskoristi postojeću mogućnost za porast ili bar za očuvanje prethodnog nivoa izvoza u Rusiju. Još pre godinu dana, kada je Zapad počeo da zavrće spiralu “rata sankcijama” – srpske vlasti su pokušale da zauzmu maksimalno jednakoudaljenu poziciju, to jest, “da sede na dve stolice”. Pošto nije u stanju da odbaci zahteve EU rukovodstva, Beograd je smislio lukavu formulu: Srbija se ne priključuje antiruskim sankcijama, međutim, Vlada je istovremeno odbila da stimuliše one proizvođače koji su izrazili želju za povećanjem svog izvoza u Rusiju.

Jasno je da u konkretnim ekonomskim uslovima odbijanje Srbije da stimuliše proizvodnju praktično podriva sposobnost da ne samo njeni proizvođači povećaju svoje prisustvo na ruskom tržištu, nego da čak podrže i neophodne zahteve i standarde. U rezultatu toga, upravo Vučićev kabinet (a ne rublja, dolar ili nafta), pokušavajući da ugodi Briselu, nanosi udar po sopstvenoj privredi. Umesto da pokušaju da iskoriste jedinstvenu šansu i ojačaju trgovinsko-ekonomske uzajamne odnose sa Rusijom, ministarstvo trgovine je prinuđeno da izračunava gubitke čiji se iznos već računa u stotinama miliona dolara.

Istina, u rezervi srpskih vladinih činovnika postoji još jedan argument. On se ogleda u relativnom povećanju izvoza u Rusiju prehramebnih proizvoda. Međutim, nezavisni ekonomisti primećuju da prihod od tog faktora ne može prelomiti negativnu situaciju. Tako se rast srpskog prehrambenog izvoza u Rusiju ocenjuje na 110-120 miliona američkih dolara – što je manje od gore ukazanih ukupnih gubitaka. Ne čudi da je, kao što piše litvanski ekonomista Juris Pajders, rast prehrambenog izvoza u Rusiju u 2014. godini “neznatno uticao na ukupni obim izvoza i na privredu” Srbije.

Da Vas podsetimo:  IZ SRPSKOG SIBIRA VRUĆE STIŽU U AMERIKU: Čuveni sjenički majstor za pite i mantije ne može da postigne kolika je potražnja!

Karakteristično je da, dok srpski vladini činovnici iz sve snage pokušavaju da plivaju u kanalu EU, izvan Evrope su sve jači glasovi onih koji priznaju neefikasnost i neopravdanost sličnog kursa. “Veliki šok u geopolitici, čije približavanje vi verovatno ne primećujete” – tako glasi naslov teksta ne u novinama koje se štampaju u Moskvi ili Pekingu, nego u američkom izdanju „Nacija“ (The Nation). Tamo se ističe rastući uticaj u svetskim poslovima – u tom smislu i ekonomskim – novih integracijskih mehanizama, a posebno se izdvajaju ŠOS i BRIKS. Prema rečima izdanja, stvorena Nova banka razvoja BRIKS-a je zainteresovana za jačanje uzajamnog finansijskog delovanja sa zemljama koje ne ulaze u EU sa njenom birokratijom, autoritarizmom i režimom žestoke štednje. „Nacija“ citira reči Lučijana Koutinja (Luciano Coutinho), predsednika Brazilske banke za razvoj (koja je već potpisala sporazum sa bankom BRIKS), o tome da u bližoj budućnosti ove institucije “mogu pružiti podršku evropskim zemljama koje ne ulaze u EU, kao na primer Srbiji i Makedoniji”.

Jasno je međutim da jačanje uzajamnih veza sa Rusijom i drugim novim centrima političke i ekonomske moći podrazumeva da Beograd treba da odustane od prethodnih pokušaja laviranja u tamnim vodama evrointegracija, kao i da svoju politiku dovede u sklad sa istinskim nacionalno-državnim interesima. U suprotnom se rizikuje da će “svilen gajtan” oko srpskog vrata da se zategne.

Petar Iskenderov

Fond Strateške Kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime