Test (iz) opšte kulture

7
2116

Nisam zaludna baba, imam puno posla. Ali sam morala sve da ostavim da sednem i da se skrstim, da vidim jesam li ja to poludela, ili smo grupno, ili mi uopšte nismo fijuknuli, samo neki misle da jesmo. A za to ih posebno boli uvo. I na sahranama se dobro zarađuje. I rešim da za sebe samu napravim test znanja. Ako ste voljni, možemo da ga pređemo zajedno. Pitanja su na nivou nepotpune srednje škole. Danas samo prvo pitanje. Hoćemo li? Za početak, znate li šta je ovo? I zašto je taj dokument važan?
To je dokument datira od… Uh, koja li je ovo godina…? Teško se čita. Izgleda da piše 1949. … Izdat je u Crnoj Gori, čini se, kao prosleđeni akt Vlade FNRJ. U njemu piše sledeće (E, pa moram da umem jedan crveni plajvaz da ispravljam greške. Oprostite. Moram):

NOVA GODINA U JUGOSLAVIJI:
Ministarstvo za nauku i kulturu Vlade FNRJ dostavilo je akt sledeće sadržine:

„Ovih dana diskutovalo se u Ministarstvu za nauku i kulturu, zajedno sa prestavnicima Narodne omladine i Saveza sindikata, o proslavi Nove godine za djecu i omladinu. Zaključeno je da se Proslava Nove godine organizuje što šire, da se učvrsti kao narodni praznik i da ujedno ova proslava pomogne, suzbije i odvrati pažnju od svetkovanja božićnih praznika kod djece, školske omladine i omladine u opšte.

.Razmatrajući ovo pitanje, kao i na predlog naših masovnih organizacija koje će uzimati najaktivijeg učešća organizovanja (u) proslave Nove godine, Ministarstvo za nauku i kulturu riješilo je da praznik Nove godine za sve osnovne, niže i srednje stručne škole traje tri dana…“

Imajući u vidu da proslava Nove godine nosi obilježje narodnog praznika, te da potisne i suzbije značaj vjerskih praznika, potrebno je za ovaj dan pripremiti i izvesti priredbe za odrasle, omladinu i djecu po svim školama. Izbor i sadržaj programa treba da bude takav da prestavi lijep i radostan doživljaj za omladinu i pionire, da se očiste od uticaja mističkih i simboličkih obreda koji su uz takve proslave često bili vezani.

Da Vas podsetimo:  Pravo u Nema polako

Poznato je da ima malo dramske literature pogodne za ovakve omladinske i pionirske priredbe. Pa, zato treba nastojati da se ono što postoji iskoristi i da se nadopuni drugim dobrim materijalom i recitacijama, muzičkim programom i slično. Ne treba shvatiti da ove priredbe imaju karakter čisto školske priredbe, s tim da glavni nosioci budu omladina i djeca, nego naprotiv, da budu odraz brige naše zajednice za njih.

Da bi proslava dobila takav karakter, a u isto vrijeme i karakter nacionalnog praznika., (U) u mjestima formirani su odbori od prestavnika masovnih organizacija, to sa njima stupite u kontakt, radi zajedničkog izvođenja proslave.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!“

Tad nije bilo „hoćeš-nećeš“. Od tada je prva vest svakog 1. januara bila propraćena ovakvom slikom. Ili sličnom 🙂

Hrvatima i Slovencima je to nekako i bilo normalno. Njima tada i pada Nova godina. Ali nama je to noć između 18/19 decembra kada se duboko pripremamo, postom i tihovanjem, za Božić. On je i kod nas, kao i u celom hrišćanskom svetu, 25. decembra, ali po našem kalendaru. Nije ni naš, nije ni tačan. Naš bi bio onaj Milankovićev, ali… Tako da mi od onda prvo slavimo Titovu Novu godinu, pa Badnje veče (Badnjačka večera nam je postala važnija od Božićnog pričešćivanja živim Bogom, zato Božić i ne spominjem…), pa onda naša Nova godina, iliti Mali Božić… Dakle, samo mi, od vascelog hrišćanskog sveta, prvo čestitamo Novu Godinu, pa na to dodamo „I Božićnje praznike“. I plus to napišemo latinicom na kalendarima, pa delimo „poslovnim partnerima“. I obavezno Ruska salata (koji sami Rusi nazivaju Olivije :), prase, sarma, torta i – pokloni. Postićemo posle, u januaru i februaru kad prođe post, zima se oduži, a nestane para…

Da Vas podsetimo:  Ništa čudno i ništa sporno

Osim rimokatoličkih i pravoslavnih hrišćana, ovakvoj odluci Vlade FNRJ morali su da se povinuju i islamski vernici. Ali, oni kao da dolaze sebi. Za ovu Novu Godinu u Tuzli se moglo videti ovo

Pred doček 2019 – Tuzla

Ispod ove slike u medijima je bio tekst iz koga prenosim sledeći deo: “
Da se Tuzlanci ne šale, svjedoči i veliki transparent na pješačkom mostu Pasarela, a na kojem velikim slovima piše: ‘MI SMO MUSLIMANI I NE SLAVIMO NOVU GODINU’.

“Da li podržavate inicijativu da se u Tuzli zabrani obilježavanje NOVE GODINE?

Da li je vjera intimna stvar i da li treba da se ne iskazuje javno, pa ko vjeruje u novu godinu da je ne promoviše drugima?

Inicijatori navode da je NOVA GODINA kršćanski praznik koji je obilježen: jelkama, svjećicama, alkoholom i bludom (nemoralom), a muslimani imaju svoje praznike na koje su ponosni”.

Dakle prvo pitanje, u ovom mom nebaždarenom Testu opšte kulture, glasi:

Da li slobodnom čoveku država treba da određuje „narodne praznike“ da bi bio pripadnik svog naroda? Da prevedem, da li će nam biti bolje ako poštujemo volju pokojnig druga Tita, a ne Božju volju?

Čujem sad hor ateista: „A gde je taj Bog kad se dešava ovoliko zlo?! Šta – „gde je“?! Pa, tu je. U meni, u Vama, u pravom čoveku do nas. Na Nebu, u moru – svuda. Dao nam je slobodnu volju da činimo šta god hoćemo. I mi činimo… Ali ćemo za sve biti pitani. Život se ne završava ovde na zemlji, verovao neko u to ili ne… A večnost nema nove godine…

Rekoh – ovo je prvo pitanje.

Izvor: blogfrket.blogspot.com

7 KOMENTARA

  1. Na kraju clanka autor postavlja pitanje : „da li će nam biti bolje ako poštujemo volju pokojnog druga Tita, a ne Božju volju?“

    Mislim da autor gresi kad tvrdi da je „PRAZNIK NOVE GODINE“ Titov praznik. Jos pre 80 godina Srbi su prihvatili novi kalendar i 31 decembra u ponoc menjaju godinu. Kao ceo svet. To nije Brozov praznik, to je trenutak kada cela zemljina kugla radosno ispraca staru i docekuje novu godinu.

  2. Živimo u nekoj vrsti umirućeg socijalizma, koji metastazira već 30 godina.
    Teško se odričemo titoističkog nasleđa u svim sferama života pa i u slavljenju državnih praznika.

    Imamo apsurda koliko hoćemo. Tako na primer u državnom sektoru u Ništu se salvi 1 Božić i 1 Uskrs, a u Subotici 2 Božića i 2 Uskrsa. Valjda tako treba.

    U Beogradu se zadnjih 5 godina Julijanska Nova godina slavi veoma skromno, da nam Zapad ne bi zamerio na „srpskom nacionalizmu“. Neko je prepoznao u 1. Januaru znatno veći turistički potencijal jer ga slavi cela Evropa, nego u 14. Januaru (koga niko ne slavi u Evropi) pa je doneo odluku da se malo „svečanije“ obležava dolazak Julijanse nove godine samo u Nišu i Novom Sadu, zato što tamo nema ambasada i stranaca. Taj „neko“ valjda se bolje od svih nas razume u brediranje i turističku promociju, pa mu moramo verovati!

    Slavimo 1. Maj – „pranik rada“ a zvanično u Srbiji danas nema radničke kalse. Postoje nove klase ljudi: zaposleni, investitori, menadžeri, nezaposleni, građani, penzioneri, pa će nadajmo se i oni dobiti svoj dan…

    Za neupućene evo šta je povod slavljenja 1. Maja u Srbiji:
    „Дана 1. маја 1886. године стотине хиљада америчких радника су изашли на улице да би захтевали опште прихватање осмочасовног радног дана. Чикаго је био центар покрета. Радници су тамо месецима агитовали за осмочасовно радно време и уочи 1. маја њих 50.000 је већ било у штрајку. Нових 30.000 придружило им се следећег дана; то је довело већи део чикашке производње до застоја.

    Страх од насилних класних сукоба обузео је град. Насиља није било у суботу и недељу, 1. и 2. маја. Али у понедељак, 3. маја туча у којој су учествовале стотине избила је у Мек Кормик Риперу (Mc Cormick Reaper) између радника чланова синдиката, који су спречени да дођу на посао и оних који нису припадали синдикату које је Мек Кормик запослио уместо њих. Многобројна и добро наоружана полиција брзо се палицама и ватреним оружјем умешала како би повратила ред. Убили су 4 члана синдиката, а повређених је било много.

    Након инцидента, група анархиста, предвођена Августом Спајсом и Албертом Парсонсом, позвала је раднике да се и сами наоружају и у уторак увече (4. мај) учествују у масовним демонстрацијама на Тргу Хејмаркет (Haymarket). Изгледало је да су демонстрације са само 3.000 биле потпуни промашај. Али пред крај особа чији идентитет никад није утврђен бацила је бомбу која је убила 7 и ранила 67 полицајаца.

    Градске и државне власти похапсиле су осам анархиста, оптужиле их за убиство и осудиле на смрт.

    Дана 11. новембра 1887. године четворица, укључујући Парсонса и Спајса, су погубљени. Сви погубљени заговарали су оружану борбу и насиље као револуционарне методе, али њихови тужиоци нису нашли никакве доказе да је ико од њих стварно бацио бомбу.

    Док је Парсонова погребна поворка пролазила градом 250.000 људи постројило се дуж улица Чикага, како би изразили своју солидарност са погубљеним радницима.

    Од тада, на Првом конгресу 2. Интернационале одржаном 1889. године одлучено је: „Први мај је заједнички празник свих земаља на којима радничка класа треба да манифестује јединство својих захтева и своју класну солидарност“. Од тада се сваке године обележава трагични Хејмаркетовски догађај као дан међународне радничке солидарности у виду демонстрација. За раднике и синдикалисте широм света, Хејмаркет је постао симбол потпуне неједнакости и неправде капиталистичког друштва. До данашњег дана, како у нашој земљи, тако и у целом свету, тај дан се обележава у спомен мученицима са трга „Хејмаркет“.

    Након 50 година комунистичке владавине, током које је 1. мај слављен као велики државни празник у СФРЈ, становништво ових простора и даље није у потпуности упознато шта овај празник представља.“
    Izvor: Wikipedija

    U SAD niko ne slavi 1. Maj jer je tamo problem niskih zarada rešen pre 100 godina, ali Srbi vole da poštuju oduke II Internacionale….

    U Srbiji će se još mnogo godina slaviti 1. Maj, jer tako hoće srpska nacionalna „elita“.

    Ta ista elita, je SUBNOR – Savez udruženja boraca narodno-oslobodilačkog rata, preimenovala u novu organiaciju koja nosi istu skraćenicu SUBNOR a koja se zove Savez boraca, njihovih potomaka i poštovalaca NOB-a, jer „prva ljubav zaborava nema“. Sve „umire“ ali AVNOJ nikada ne sme da „umre“…

    Sistematsko zaglupljivanje raje u narednim decenijama je izgleda naša zla sudbina.

  3. У тадашњој, тек створеној Новој Југославији, било је неопходно изабрати празник који ће бити прихваћен од свих. Мудро је изабран долазак нове године – весео празник кога смо сви радосно чекали и који је данас прихваћен и слављен у ЦЕЛОМ свету.

    Од кад се Југославија распала многи се враћају својим старим обичајима, својим празницима, своме језику, писму, вери . . .

  4. Ovo oko praznika je stvarno zbunjujuce… pogotovo mladjim generacijama. Te ovaj kalendar, te onaj, te katolicki bozic, pa pravoslavni, pa onda saznas da u nasem pravoslavlju ima mnogo staro-slovenskih obicaja, medju kojima je i paljenje badnjaka… a stari sloveni su pak pocetak godine slavili radjanjem proleca, slaveci boga jarila, koji danas menja Sveti Djordje to jest djurdjevdan…. A onda imamo Milankovicev kalendar, vincaski, romejski… ma idi begaj, ko ce to vise znati. Jedno je sigurno, nikome ne treba nista nametati. A ovo ludili potrosackog drustva oko nove godine, to je prica za sebe. Kao stampedo zombija koji jurisa na sljastece butike.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime