Tompson, „za dom spremni“ i državna sramota: Ko će odgovarati za fašistički pir u Zagrebu?

U državama s jasnom istorijskom sviješću i moralnom kičmom, ustaški pokliči nemaju šta da traže u javnom prostoru. Ali u Hrvatskoj, 2026. godine, jedan od najvećih skupova u organizaciji same Vlade Republike Hrvatske završava fašističkim performansom — uz pjesme Marka Perkovića Tompsona i skandiranja „za dom spremni“. Ako je ikada bilo dileme — sada je nema: državni aparat u Hrvatskoj svjesno je legitimisao ustaštvo.

Nije greška — nego poruka
Ovo nije bio spontani ispad. Nije greška u protokolu. Nije „pjevačev refleks“. Ovo je bila otvorena, svjesna, politički orkestrirana poruka: u Hrvatskoj je dozvoljeno ono što je u civilizovanom svijetu zabranjeno. Da podsjetimo — Tompsonu su nastupi već zabranjeni u Njemačkoj, Holandiji, Švajcarskoj, Austriji i Sloveniji. U Hrvatskoj — on pjeva na dočeku reprezentacije. Sa državnim grbom u pozadini.

To nije samo sramota. To je skandal dimenzija koje prevazilaze sport. Jer ovdje više nije riječ o jednom „pjevaču“. Riječ je o institucionalnom podrivanju antifašističkih vrijednosti, normalizaciji govora mržnje i otvorenom gaženju žrtava ustaškog terora.

Ko je naredio? Ko će odgovarati?
Neko je dozvolio ovu sramotu. Neko je pritisnuo „da“. Neko je odlučio da Tompson bude na bini, da „Čavoglave“ odjekuju Jelačićevim trgom, da „za dom spremni“ uđe u državni protokol.

Taj neko nije anonimni fan. Nije tehničar. To je struktura. To je vrh države.

Ako je tačno — kako tvrdi gradonačelnik Zagreba — da se zahtjev za Tompsonov nastup pojavio u zadnjem trenutku i da je Vlada preuzela organizaciju mimo znanja i nadležnosti grada, onda govorimo o institucionalnom nasilju. Ustavnoj pobuni. Presedanu bez presedana.

Ko je dao nalog policiji da ukloni gradske službe? Ko je odobrio Tompsonov repertoar? Ko će podnijeti ostavku?

Prekinuti ćutanje i privilegiju nekažnjivosti
Svaki novinar, svaki političar, svaki građanin Hrvatske i regiona koji se danas pretvara da je „to samo koncert“ — saučesnik je u zatiranju istine. Saučesnik u reviziji istorije.

I zato je ključno pitanje: šta sad?

Da li će Evropska unija reagovati, ili će i dalje žmuriti pred ustaškim refleksima svog člana?

Da li će sportske organizacije, poput Evropske rukometne federacije, osuditi instrumentalizaciju reprezentacije za promociju ekstremizma?

Da li će ikad iko u Hrvatskoj odgovarati za ozakonjeno ustaštvo?

Da se ne ponovi — ne smije biti mrtvo slovo
Sve dok Tompson pjeva u državnoj režiji, sve dok se „za dom spremni“ tretira kao „rodoljublje“, Balkan neće biti zona mira, već zona prikrivene ideološke truleži.

Svako ćutanje na ovakve događaje je zvanična dozvola za ponovnu radikalizaciju regiona. Svako relativizovanje — direktno je ponižavanje svih žrtava fašizma. A kad država to radi — onda više nije problem jednog muzičara, već sistema koji mirno korača unazad.

www.in4s.net