Od Topole, pa do Holivuda

Preko Kumroveca

3
1564

AntonijeDjuricOd Topole, pa do Ravne Gore! Čitava istorija srpskog slobodarstva u jednom stihu, od Karađorđa do Čiča Draže! Niko kao narodni pesnik nije obeležio početnu i krajnju tačku srpske slobode. Karađorđe, kao prvi oslobodilac od Turaka, ubijen je po zamisli Turskih saveznika – Engleza, general Dragoljub Mihailović Čiča Draža, prvi gerilac Evropa takođe je po želji Engleza predat u ruke komunističkih dželata. Jasno je da su Karađorđe i Čiča Draža išli istim putem, jer da Čiča Draža nije bio na istom putu sa praunukom Vožda Karađorđa, ovaj stih sigurno ne bi postajao. Kada se za oslobodioca Srbije narodu samoproglasio samozvani maršal Broz, narodu više nije bilo do pesme. Da jeste, onda bi ova pesma trebalo da počinje stihovima Od Topole pa do Kumrovca!? Mnogi su pokušavali, a neki to, bogami, još čine, da postave put slobode između Topole i Broza, ali do sad to nikom nije uspelo, jer jednostavno nije tačno.

I kad videh da sam napisao da mnogi i danas Broza smatraju svojim oslobodoicem, a ne krvnikom setih se da mi rekoše pred ovu tribinu, da uopšte ne potežem dnevnu politiku. I neću, jer baviti se delima Antonija Đurića nije dnevna politika, to je suština. Osnova te suštine je kakvi smo bili – kako kaže naslov prethodnog dela Antonija Đurića – „Bili smo ukras čovečanstva“, a šta smo sada? Ne zbog molbe i zabrane, o tome šta smo sada ne mogu da govorim – zbog sramote. Rekoše nemoj o ideologi, pa o čemu ću kad se dela Antonija Đurića predstavljaju u Pravoslavnom Hramu u Karađorđevoj Topoli. Zar Sveto pismo nije vrhovna ideologijai vrhovni zavet? Da li sam došao u Topolu braće Zečević, Pavla i Nataše Kandić, pa moram iako ne smem da potegnem njihovu ideologiju, o kojoj se pored Joške Broza u Srpskom Parlamentu i Aleksandra Vulina u Srpskoj Vladi ne sme govoriti, pogotovo ako se pominju zločini onih čiji su oni ideološki, pa eto primera unuka Broza, i biološki potomci. Nažalost, ideologija Antonija Đurića izgubila je Drugi svetski rat. To je večna ideologija srpskog naroda – Kosovski zavet i ideologija slobode. Nadjačala je ona druga ideologija. Ona koja još nije izgubila vlast. To je ona ideologija koja je otela ozbiljnu državu, i pobila najozbiljniji deo njenog stanovništva. Koga nije ubila fizički, tog je zastrašila, pa je najozbiljniji deo Srpskog naroda, posle 7 decenija ideološki mrtav. Otimajući i upravljajući ozbiljnom državom, tu državu su doveli do toga da u njoj više nisu ni Kajmakčalan ni Kumanovo, ni Knin ni Smiljan, ni Ostrog, ni Morača, ni Dalmatinsko Kosovo, ni Leposavić sa pola Kopaonika, ni Kosovo ni Metohija.

Da Vas podsetimo:  Srećan Božić!

Za koga ratovaše i zašto na grudima u Šumadiju donesoše Karađorđeve zvezde junaci knjiga Antonija Đurića? Zar su medalje Obilića dobijali da bismo mi, njihovi potomci, idući preko Preševa, morali da se legitimišemo Šiptarskim banditima, kako se slučajno neki novi junaci ne bi pričestili u Gračanici? Kako se neki novi Orlović Pavle ne bi napojio Orahovačkog vina iz ruku neke nove Kosovske devojke, kako neki novi Voja Tankosić ne bi branio srpsku nejač od Arnautskih bandi. Arnautske bande sada slobodno vršljaju Starom Srbijom, ali Voje Tankosića, zaljubljenog u Srbiju, sada nema. Nema zaveta Voje Tankosića. Zabranjen je. Ali nije zabranjena ideologija Joške Broza i Mire Marković. Ona je u srpskom parlamentu i u srpskoj politici vladajuća. Nije zabranjena sahrana krvnika Broza u tuđem dvorištu, ali se ni danas ne zna grobno mesto đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića. Restitucija za dvorište u kome se nalazi Brozova faraonska grobnica ne postoji. Nema restitucije za nekretnine u koje su useljeni komunistički vlastodršci, njihovo potomstvo i doušnici. Nema restitucije ni za vilu Dobro Polje, iako pripada srpskim ranjenicima, oni nemaju prava na Rajsovu zaostavštinu, pokojni Rajs nema prava na svoju poslednju volju. Nema restitucije ni za nacionalnu ideologiju i zavet slobode, srpske slobode. Ona je oteta srpskom narodu i stoga podleže restituciji. Oteta je pomoću ćoravih kutija i zastrašivanja poštenih građana. To zastrašivanje i danas ostavlja svoje tragove i to na najbolnijem mestu po jedan narod, na njegovu omladinu. Mladost Srbije nema nikakav zavet ni ideologiju. Čak ni komunističku, kako ne bi saznala za zločine komunista. Nije im lako, jer zamislite da posle toliko vremena saznate da su oni o kojima ste učili da su se borili za slobodu zapravo najobičniji pljačkaši i ubice nevinog stanovništva. Ni slučajno ne sme da se sazna da su pokolj nad civilnim stanovništvom u Crnoj Gori na Badnji dan 1942. prvo nazvali „Pasja groblja“, jer su nad grobovima svojih žrtava ubili psa i zakovali ga na krst, pa kad su videli da to i nije tako popularno, masovni zločin proglasiše „levim skretanjima“.

Da Vas podsetimo:  Vreme je da provincija izoluje politički Beograd

Milovan Đilas, vođa tih skretanja živeo je u otetom stanu u Palmotićevoj ulici u Beogradu. Sada je na toj zgradi spomen ploča koju su otkrili Bećković i Ćosić, a u stanu živi Đilasov sin Aleksa. O prethodnim vlasnicima ne znam ništa. Nemam od koga da saznam. Ne znam ni da li zna Aleksa Đilas. Našoj mladosti nameće se izvozna svest onih koji su 1943. i otvoreno izdali svog najvernijeg saveznika – Čiča Dražu, a deo njegove vojske koji se 1945. povlačio ka Austiji, zarobili i predali Brozu na nemilost. Likvidaciom zarobljenih vojnika, sveštenika i njihovih porodica rukovodili su Vladimir Rolović i Jovo Kapičić. I Rolovićeva i Kapičićeva porodice žive sudbinom Alekse Đilasa.Rolovićev unuk je bio selektor fudbalske reprezentacije, a Kapičićev je postao holivudski glumac. Ali drugi Rolovićev unuk je narkoman, a Kapičićev, ako je još živ, ne može sam da se brine o sebi.

Mnogi pripadnici Ravnogorskog pokreta su do kraja života mislili da je „zapad“ njihov saveznik, ali „zapad“ je bio Brozov saveznik u uništavanju Srpskog naroda. Mali je broj ratnih iseljenika na zapadu čiji unuci govore srpski jezik, a praunuci imaju srpska imena. Mali je broj mladih ljudi u Srbiji koji znaju ko je bio Voja Tankosić, Vojin Popović – vojvoda Vuk, Arčibald Rajs, … slušamo o Beogradu na vodi, ali se slabo šta kaže o Luki Ćeloviću Trebinjcu. Njegova kuća, koja je oteta uprkos Ćelovićevom testamentu, nije mogla da se poravi dok ne dođe u Beograd crni Arapin. Pitao sam dvoje mladih lekara specijalista: Znate li ko je Slobodan Jovanović? Rekoše da ne znaju, ali da sad nemaju vremena da čuju nešto o njemu, žure na koncert Dina Merlina. To je sramota zbog koje ne mogu više da pričam kakvi smo sad. Moja generacija je vaspitavana od roditelja koji su rođeni u slobodnoj državi, pre nego što su je komunisti zarobili. Među nama ima još živih ljudi koji su pripadali kraljevoj omladini, koji su, dakle, rođeni u slobodi. Oni nas mogu naučiti zavetu srpske slobode. Tajzavet se nalazi u delima Antonija Đurića. Mi verovatno slobodu nećemo dočekati, ali moramo mlađima preneti ideju o njoj. To je naš rat, nama nije suđeno da oružjem branimo porodice i kućni prag, ali možemo se ponositi time što smo poznavali ljude koji su rođeni u slobodi. Hvala Antoniju Đuriću što je otrgo od zaborava srpsku slobodu i srpski zavet.

Da Vas podsetimo:  Kristofer

I da nije sve tako crno, nego je još crnje, završiću pričom o malom Momčilu. U jednom selu u okolini Knina živi Momčilo. Ima 10 godina i jedini je dečak sa tim imenom u svom kraju. Hrvatska deca se ne druže sa njim, a i srpska, ono malo što ih ima, ne raduju mu se mnogo. Ne smeju zbog komšija. Jedan Momčilo, koji je kao dečak izbegao 1995. u Beograd, sada već, otac dvoje dece, odlazi ponekad da obiđe roditelje i brata koji su se vratili u rodni kraj. Kad sretne malog Momčila on mu da 100 kuna. Svaki put kad ga vidi. I ostavio je bratu još 1000 kuna da ih da malom Momčilu, svaki put po 100 kuna, kad ga sretne. Kaže: Zaslužio je, on je dete, ali strada samo zbog srpskog imena!

Miša Matić

Izgovoreno na Tribini povodom promocije novih knjiga Antonija Đurića u Topoli 19. maja 2016.

Vidovdan

3 KOMENTARA

  1. Samo da dodam,sin milovana đilasa je tužio jednog novinara koji je pisao istinu o milovanu,toliko o deci tih crvenih okupatora.Danas je završnica,planskog komunističkog iseljavanja Srba.Svi su planski preseljeni u Srbiju,sada se planski iseljavaju iz Srbije,a naseljavaju arapi.Baš odslikava priču one knjige BILANS SOVJETSKOG TERMIDORA,koje je napisao Živojin Pavlović-ždrebe,po povratku iz moskve,gde je kao dokazani zaljubljenik KPJ i sovjeta vide svo komunističko zlo,nakon čega je napisao istinu o tom njinom KOMUNISTIČKOM RAJU,gde se vrše naj monstruozniji zločini.Z vreme tzv UŽIČKE REPUBLIKE,su ga komunisti zarobili i posle zverskog mučenja od strane KRCUNA,RANKOVIĆA,DEDIJERA,ĐILASA I STAMBOLIĆA,ubijen streljanjem.Streljanje je izvršio mićić njihov dželat koji je to do detalja opisao u POGLEDIMA.

  2. Na cemu i na kojoj osnvi se bazira danas srpska istorija, ona od kosovske bitke i ona posle kraja Drugog svetskog rata? Kosovska bitka, koliko smo ucini i slusali se bazira na epskom spevu Filipa Visnjica, a ova druga na govorima dozivotnpg predsednika J.B. Tita koji je uspesno zavio Srbiju u crno. Da li je to samo njegova krivica, to mozda nije tacno, jer da su Srbi znali da cene svoju naciju, svoje tradicije i svoju veru, mozda do svega toga ne bi doslo. Dok su posle raspada bivse Jugoslavije, bivse republike vecinski napustile socijalo-komunisticki sistem, u Srbiji pola stanovnistva jos uvek zali bivsi sistem, njegove politicare i sve sto je uz to islo. Konstatovao bih da Srbi ne znaju sta su to nacionalni interesi, sta treba raditi da se izadje iz bivse iluzionisticke politike i da se hrvatski dikataor koji mirno pociva u kuci cveca ( smeca) vec jednom izbaci i odnese na neko gradsko groblje ,ako vec neki ne zele da ga zaborave.

  3. dok je dela drzae mihajlovica i srbija ce postojati niko srbe nemoze pobediti to nepretelj zna i svasta bleji od srbima tito stvorijo nove navije na tlu i zemlji srbiji ali srbin ce ocistiti svoju kucu uz pomoci boga i naroda

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime