Treći Rim za „ponavljače“

Put bez sna

0
1085

eu-srbija-790x621-700x550Zato, što je pre sedamdeset godina tokom srpske antifašističke borbe u buntovnoj Krajini pevao „Dok si bio voz išao si skroz, a otkad si vlak ići ćeš u zrak“ veliki pisac Branko Ćopić, u privatnoj feldvebelovoj državi optužen je i proganjan do svoje tragične smrti.

Iskreni obožavalac ruske kulture i tradicije koja počiva na Pravoslavlju kao neraskidivoj osnovi srpsko-ruskog bratstva, osećao je svim svojim bićem neophodnost otpora EUropeizaciji Srba, koju je feldvebel (sa britanskim savetnicima!) počeo svojim navodno istoriskim NE!

Kao što je vozu trasa određena šinama koje ga u svet nose, faktoru stabilnosti u regionu je poseta Kremlju već dogovorena u protokolu međudržavnom, koji se ipak poštovati mora!

Svako zlonamerno kvarenje dogovorenog ima za posledicu sudbinu „voza koji postaje vlak“ na srpskoj teritoriji, makar i da je čika Bajden strogo pripretio da se ići ne sme, po cenu dovođenja novog kalifa u „Kirbilendu“ na brdovitom Balkanu (bez konsultacije samih Srba?)!

Jasan, precizan i konstruktivan stav za svetsku javnost, u govoru Vladimira Vladimiroviča za govornicom sedišta UN gde je opisana i tragična sudbina države Jugoslavije, nameće teške dileme faktoru stabilnosti u regionu (doduše samo Zapadnog Balkana ) koji je već primio domaće zadatke i od čika Bajdena i od Mutti Angele, o svom „nezavisnom“ vladanju u Kremlju carskome, gde su toliki moćni u istoriji ipak ulazili na vrhovima prstiju svojih!

Skidanje vela „demokratizacije“ sveta, koja je trajala punih četvrt veka i unesrećila stotine miliona zarad profita grupe oligarha finansijskih, urađeno je hirurški precizno, brzo i konačno, uz poruku svetu da postoji i drugi put, put uvažavanja posebnosti naroda svakog, koji ipak mora da se dogovara sa ostalima da se živi u miru i slozi.

Za dogovor postoji OUN, koja je stvorena posle pobede nad fašizmom kao zlom arhetipskim, koje je svoje lice pokazalo mnogim narodima. Tvorcima OUN je namera bila jasna, da se zlo ne ponovi. Međutim, period „demokratizacije“ sveta rodio je neofašizam kao njegovo prateće „nedonošče“, koje se otelo vaspitačima i sada uz islamsku državu-kalifat preti da svet u ambis gurne.

Vladimir Vladimirovič, nastavljač ruske politike aktivne borbe protiv fašizma, imao je hrabrost i državničku mudrost, da jasno, glasno i odlučno kaže istinu „demokratama sveta“ – „car je go, obucimo ga zajedno ili će se smrtznuti“.

Da Vas podsetimo:  Deca u mašineriji šou biznisa zbog ambicija svojih izopačenih roditelja

Dilema koja i ne postoji, pitanje je sad na koju stranu okrenuti lađu budućnosti, kad je poziv za budućnost jasno izrečen a nije u pitanju hrabrost već mudrost državnička. Umni Nikola Pašić rešio je sličnu dilemu pre jednog veka u Nišu, kao tadašnjoj srpskoj prestonici (ratnoj) i rastumačio je upravo Džonu Ridu, dopisniku američkih novina, kome je tim objašnjenjem sve postalo jasno. Neumitni sudija, vreme, potvrdilo je državničku mudrost Nikole Pašića, oprostivši mu sve njegove nepopularne poteze i greške, jer je cilj narodni prepoznao i uprkos brojnih „prijateljskih“ saveta saveznika, uspeo provesti odluku srpske vlade u celosti!

Faktor stabilnosti u regionu ne čita o dilemama mudrih srpskih državnika, njega savetuje Blerov britanski „diliveri“ ili mu „šapnu“ tete sa soroš-kazana šta im se ukaza u njihovom a ne narodnom, nedosanjanom snu o EUropeizaciji divljih balkanaca, zvanih Srbi!

„Vizija“ iz kristalne kugle soroš-teta nije poputbina u državničkom prtljagu predsednika vlade poluokupirane Srbije, koji mora da preseče svoj Gordijev čvor i da jasno vidi budućnost svoje zemlje i naroda, u sada već iznetom predlogu o strani na kojoj se mora i treba naći bez dileme a naročito bez kamenja spoticanja, koje baš usrdno i rado stavljaju u prtljag „diliveri“ savetnici.

Hic Rodos, hic salta moraće reći faktor stabilnosti u regionu sam sebi pred ogledalom, jer ga čeka neumitni sudija koji nemilosrdno sudi, vreme, a sud pokolenja uvek sledi njegove presude, kao dokazano jedino valjane!

Državnička odgovornost zato i jeste dvostruka, najpre rukovođena zajedničkim pa tek potom i ličnim, što zahteva samo nekoliko „sitnica“ – umeće sagledavanja, umeće analiziranja, umeće predviđanja, a sve skupa nazvano jednim imenom – mudrost državnička. Ona se stiče a ne kupuje i naročito ne posuđuje, jer je po srpskoj narodnoj izreci „Skuplja Dara, nego tara“. (Tara – jedan od naziva za tkački stan u srpskim zemljama.)

Od kako su Srbi pre više od dva veka pregli da zbace jaram okupatorski i svoju državu po meri svojoj izgrade, putuju delegacije državne u Rusiju, kao zemlju spasa i nade jedine za Srbe!

Od umnog prote Mateje pa redom, u teškim i zlim vremenima, okruženi neprijateljima i pritisnuti nemaštinom, gladnim godinama i pretećim ratovima, tražili su pomoć u brat skoj, pravoslavnoj, slovenskoj carevini a ne na Zapadu, protestantski hladnom i katolički srpskih duša vazda gladnom.

Da Vas podsetimo:  Tri meseca od masovnog ubistva u "Ribnikaru" - šta sve (ni)je urađeno

Vraćali su se uvek sa konkretnim a ne obećanim, najčešće darovanim materijalnim dobrima i savetom da izdrže, da nisu sami ostavljeni i sudbini nemiloj prepušteni. Počesto su srpski čelnici i poklekli pred savetima „dobronamernih“ EU ropskih savetnika, te Rusiji leđa okretali i štetu zlonamernu činili, da bi se Zapadu tako umilili.

Rusija bi njih kao pojedince omrznula ali narod srpski nije nikada zbog toga prezrela, a i kako bi svoga brata prezrela, ako je pojedinac koji ga predstavlja grešan nije narod grešan.

Srpsko-rusko prijateljstvo i uzajamna ljubav, utkani su u narodno biće oba naroda i ne mogu se tek tako izbrisati „dobronamernim“ savetima čika Bajdena i Mutti Angele koji su svojski pregli da NATO trojanskog konja, baš sada u srpskom dvorištu nasilu vežu.

Ako čika Bajden baš i ne zna, barem Mutti veoma dobro zna, šta biva kada se Srbi opsete da tuđi konj u njihovom dvorištu rže, udara kopitama i narod plaši!

U vreme kada je išao u školu faktor stabilnosti u regionu učio je iz knjiga koje nije revidirala neka „soroš teta“, te je ipak imao predmet nacionalna, a ne antisrpska istorija. Čitao je i Srpske junačke narodne pesme, a ne „Blicove“ Junačke narodne pesme (možda i svih naroda i narodnosti iz perioda njima tako dragog feldvebela, samo da ne budu srpske.).

Ako je laka srca i otišao u Vašington, poputbina koju je tamo u prtljag ukrcao znatno je otežala posle jasne poruke Vladimira Vladimiroviča, upućene narodima i njihovim vođama o potrebi organizovanog suprostavljanja naraslom zlu, koje svetu preti.

Kada se nađu u velikoj dilemi Srbi kažu „Budi pope vladika“ ali faktor stabilnosti u regionu baš i ne mari mnogo za SPC, ona i tako samo smeta i „soroš -tetama“ i „diliveri“ savetnicima a nije ni in kako to kaže „fejsbuk generacija“, koja se i ne brine o nekim pitanjima opstanka i naroda i države.

Zato faktor stabilnosti u regionu mora dobro da izvaga svoju dilemu, da se pomuči u donošenju odluke koja će se ipak samo njemu i pripisati.

U sličnoj situaciji, umni Nikola Pašić pozvao je prvake opozicione da zajedno donesu odluku, kako bi o sudbini zajedničkog naroda i zajednički odlučili, pokazavši tim mudrim gestom i snagu vlasti i odgovornost državničku, pred potomcima!

Nije zvao ni pitao brojne „dobronamerne savetnike“ saveznika, jer je znao da oni samo svoj interes najpre provode i vide, a Srbi za to imaju i narodnu poslovicu o „mlaćenju gloginja“, koja se ipak iskustveno u narodu stekla a nije ni uvožena ni savetovana sa strane.

Da Vas podsetimo:  Pompezna svečanost kao pokrivalica za nacionalno duhoklonuće

Kratko je vreme a mnogo je dileme, za donošenje jedino mogućeg ispravnog stava i odluke o sudbini naroda i države, pred put u Treći Rim, put kojim su mnogi u istoriju zakoračili, ali se poneko sa njega i vratio posramljen od svoje istorijske odluke.

Faktor stabilnosti u regionu nije apotekar ali mu ni apotekarska vaga neće pomoći ako pogrešnu odluku donese, jer izbor je sada jasan i vidljiv čak i običnom čoveku, a ne nekom ko je breme narodno tako rado na pleća svoja zaogrnuo, kao dolamu kojom se ponosi.

Briga za narod i staranje o sudbini naroda nije dolama ali oteža, što se duže na plećima nosi, te je zato i državnička odluka tim teža, a samo je Cezar (za neupućene) takvu dilemu navodno prepustio kocki!

Doduše, Cezar nije bio kockar već iskusan vojskovođa i državnik, koji je svoju državu povećavao a ne skraćivao, a predstavu sa kockanjem režirao je za lakoverne, dobro obavešten i odlučan da naum svoj i provede.

Put u Treći Rim ne mora da bude prelaz Rubikona, već jasan stav onoga koji brine o „polzi roda svoga“, kako je govorio prota Mateja Nenadović, sveštenik, državnik i ratnik.

Pred njegov put u Rusiju, glavari narodni se dogovoriše, međusobno savetovaše i zajedno zaključiše o poputbini državnog paketa, koji prota sa vidljivom brigom i ponese.

Doduše, put je tada podugo trajao i nekoliko je granica i država valjalo preći, pre no što se u Rusiju i stigne, te je prota još jednom o svemu i mogao dobro promisliti, a faktor stabilno sti u regionu stići će časkom, avionom, te usput i neće moći na miru i natenane da promisli i izvaga, stoga na put valja poći sa jasnim stavom i predlozima, a ne nikako sa prtljagom čika Bajdena i Mutti Angele, koja ipak kod svojih poseta Kremlju uvek govori korektnim i gramatički ispravnim ruskim jezikom, poštujući i narod i domaćina kome je na noge došla.

Faktor stabilnosti u regionu može toliko i sam da učini, jer i on govori ruski kao Srbima blizak slovenski jezik, koji razni savetnici uporno već vekovima brane Srbima!

Vladimir Frolov

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime