Da li danas Đukanović, masovnom histerijom protiv Srba oblači Tuđmanovu uniformu ili pak pokušava, da na ugroženosti države i crnogorske nacije, zaustaviti sve vidljivije osipanje pristalica i početak urušavanja svog mafijaškog sistema
Piše: Mišo Vujović
Tuđman nije skrivao svoj nacistički plan da očisti Hrvatsku od Srba.
“Kada pobijedimo, sa Srbima će biti završeno, a ako se neki i čudom pojavi zagorčaćemo mu život da sam nestane”, govorio je svojim saradnicima.
Kada je poznatom slikaru Edu Murtiću, saopštio plan za lustraciju Srba, Murtić mu je začuđen rekao: “Pa to ne može bez rata”, na šta je ovaj bivši general lakonski odgovorio:
“Za državu ništa nije deset, dvadeset pa i sto tisuća”.
Plan “lustracije Srba”, ostvaren je u celosti, progonom, torturama, asimilacijom.
“Hrvatska je riješila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemogućili napade na Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne želi ni jednog Srbina. Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12% i 6% Jugoslavena koliko ih je bilo. A 3% koliko će ih biti, neće više ugrožavati hrvatsku državu”
Da li danas Đukanović, masovnom histerijom protiv Srba oblači Tuđmanovu uniformu ili pak pokušava, da na ugroženosti države i crnogorske nacije, zaustaviti sve vidljivije osipanje pristalica i početak urušavanja svog mafijaškog sistema.
Kao racionalan političar, Đukanović će nastojati da pretnjama primora crkvu na ustupke, svestan da će se, ukoliko podlegne tim ucenama mitropolit Joasnikije suočiti i sa svojim opstankom na Cetinju, što bi za Đukanovića predstavljalo kapitalnu pobedu u već uveliko objavljenom ratu crkvi.
Izjave da će mitropolit Joanikije snositi odgovornost za eventualne tragične posledice, zbog divljanja njegovih pristaša, naoružanih hladnim i vatrenim oružjem,pirotehnikom, gas maskama i kokainom, jasno govori da crnogorski Tuđman ima slične namere, naravno teže ostvarive ukoliko se ne umeša NATO, kao i njegov počivši kolega iz Hrvatske.
Osnivanjem komitskih formacija, sada možemo reći, partijske vojske DPS-a, po ugledu na Pavelićeve ustaše sastavljene od najekstremnijih patoloških ličnosti, crnogorski Tuđman se oslanja na lojalnost jednog dela policije, čiji je zadatak da spreči efikasno delovanje snaga reda u slučaju eventualnih nemira.
Obračun sa građanima srpske nacionalnosti sudeći po najnovijim izjavama, Đukanovića i njegovih jastrebova, poprima razmere nacizma.
Optužbe za izdaju Crne Gore, uvredljive kvalifikacije o posrbicama, slugama interesa druge države, Vučićeve vucibatine, samo su uvertira u atmosferu linča za sve građane čija identiteska doslednost odoleva konstantnim pritiscima i do sada se ogledala kroz razne vidove diskriminacije i kršenja ljudskih prava.
Koncept savremene Crne Gore, nastale na krijumčarenju duvana, alkohola i raznih opijata, podrazumeva, malo humanije etničko čišćenje od hrvatskog, ali će efekat biti sličan.Đukanović se na pozornici kriza, konflikta i apsurda savršeno snalazi, fenomenalno zaobilazeći mnoge političke zamke – uspevajući da iz gubitničke pozicije izađe još jači, čak i u trenucima okretanja leđa prethodnim stanovištima. Takvih zaokreta, bez posledica, bilo je na pretek.
Najnovija “odbrana” mitropolije nije samo testiranje spremnosti vlade da se suprostavi nasilju, crkve da li će se povući i na kraju generalna proba regrutacije sopstvenih pristalica za već najavljeno rušenje vlade i konačan obračun sa “izdajnicima i izrodima”.
Kao što je nekada bio ponosan crnogorsku istoriju i srpsko poreklo, tako danas sprema uklanjanje svesti o autentičnom identitetu i pripadnosti izvorne Crne Gore srpskom biću.
Danas se, nadahnut Drljevićem, Štedimlijom, Šuflajem, Starčevičem diči odnosima sa Hrvatskom nastojeći da implementira Tuđmanovu strategiju spržene zemlje na kojoj su živeli Srbi, u to vreme maksimalno podržani od strane Miloševićevog pulena – Mila Đukanovića, čije metamorfoze, lagano stižu na naplatu.
Mitropolit Joanikije je već načionio ustupke što je Đukanovićeve jastrebove razgoropadilo da javno traže od policije otkazivanje poslušnosti u zaštiti Cetinjskog manastira.
Mitropolit bi daljim kompromisima – eventualnim pristankom da se ne rukopoloži u svojoj kući dodatno iskomplikovao sopstveni položaj, čega je svestan i glavni kreator haosa, čiji “samrtnički” ropac preti da ugrozi najveću vrednost, a to je mir.
A mir sa nečastivim nije lako sklopiti.