TUMOR NA SRPSKOM „TRUSTU MOZGOVA“

0
221
Russian Sgt. Vadim Shishimarin waits for the start of a court hearing in Kyiv, Ukraine, Monday, May 23, 2022. (AP Photo/Natacha Pisarenko) https://tass.ru/mezhdunarodnaya-panorama/14701107?utm_source=yandex.ru&utm_medium=organic&utm_campaign=yandex.ru&utm_referrer=yandex.ru

Nekada najuglednije dnevne novine u Srbiji, „Politika“, a po mnogima danas „nemačke novine štampane ćirilicom“ objavile su 29.maja 2022 . godine u rubrici „Pogledi“ tekst dr Orhana Dragaša (Direktora Međunarodnog instituta za bezbednost) pod naslovom „Slučaj narednika Šišimarina“.

Već letimično čitanje ovog pro-NATO pamfleta moglo je dati daleko više činjenica o stanju srpske naučne elite nego o samom slučaju „narednika Šišimarina“. Tragičan slučaj u kome je narednik počinio ubistvo civila u toku sprovođenja specijalne operacije na teritoriji Ukrajine je za svaku osudu a počinilac treba na okusi „zasluženu kaznu“. Ali dovoditi to u vezi sa vojnim i političkim vrhom Ruske federacije a posebno sa kvazi sudom u liku „Haškog tribunala“ više je nego problematično. Držanje moralnih lekcija ruskim vojnicima i srpskoj javnosti pokazuje da se autor u potpunosti odvojio od stvarnosti i da je iz ličnog uverenja ili po zadatku odstupio od zdrave logike po kojoj i običan prodavac na Kalenića pijaci pravilno procenjuje uzroke i odgovornost strana u sukobu na prostoru Ukrajine.

Da je autor, koji bi trabao da bude stručnjak za bezbednost, okusio miris rata makar u literaturi, morao bi da zna da navedeni slučaj neće pokolebati ruske vojnike već naprotiv, da će ih dodatno motivisati. Stav po kome pobednici sude pobeđenima bez obzira na realnu krivicu samo pokazuje da je od pravičnog postupanja za nekažnjivost u ratu bitnije završiti ga na strani pobednika. Zbog toga i „Haški tribunal“ nije mogao biti sredstvo pomirenja već sredstvo legalizacije nasilja koje je razbijanjem Jugoslavije učinjeno. Po logici koja vlada na Zapadu pobednik je nakon vojničkog uspeha morao da ga „cementira“ moralnim trijumfom za šta je sud najbolje sredstvo. Sadam Husein je obešen ne zbog stvarne krivice već zbog potrebe da se kvazipravnom procedurom učini odgovornim za rat koji je započet jednostranim napadom na njegovu zemlju uz korištenje lažnih opravdanja. Slično se spremalo i Slobodanu Miloševiću kako bi se protivpravnoj NATO agresiji na SRJ dao moralni štit. Po istoj logici, da bi obezbedili svoju nekažnjivost ruski vojnici ne treba da se plaše nekakvog imaginarnog suda već da jednostavno pobede u ovom sukobu. Bez obzira na stvarnu nevinost, ako ne pobede biće procesuirani, a ako pobede čak će i nesrećni Šišimarin biti oslobođen ili upućen u neki ruski zatvor da odsluži kaznu.

Da Vas podsetimo:  Mi smo krivi što svet ne zna pravu istinu ko je stradao u Norveškoj za vreme Drugog svetskog rata

Gospodin Dragaš bi, kao rođeni Prizrenac, trebalo da bude upoznat sa ubisvom dvojice Srba 13.juna 1999. godine. Potporučnik David Ferk je procenjujući da dvojica Srba koji se udaljavaju predstavljaju opasnost naredio svojim vojnicima da otvore vatru, nakon čega su oni ispalili preko 220 metaka. Prvi put učestvujući u vojnoj operaciji van svoje teritorije Nemci su posle više od pola veka došli na Balkan da ponovo ubijaju Srbe. Naravno poptoručnik je oslobođen svake odgovornosti.

Sud nisu ni videli pripadnici 342.pešadijske divizije koji su 19.oktobra 1941.godine u selu Cikote kod Loznice, za samo sat i petnaest minuta pobili 394 lica, skoro isključivo žene i decu a među njima i 25 mojih rođaka Krsmanovića starosti od 3 meseca do 78 godina.

Da nije smešno bilo bi tragično kako gospodin Dragaš pokušava da proces Šišimarinu predstavi kao deo pravnog sistema ili, kako on kaže „…Ukrajina pokazuje nameru da se protiv necivilizacijskog nasrtaja na njenu teritoriju i stanovništvo bori i civilizacijskim tekovinama, kao što su sud i pravo“. Ovakvo suđenje nema veze sa pravom, to je, i laicima je jasno, propagandni potez koji NATO lobisti prihvataju kao stvaran dok zločine neonacista iz „Azova“ tretiraju kao „navodne“.

Ovaj mali primer pokazuje da je stanje srpske „intelektualne elite“ zabrinjavajuće. Kao da se zaboravlja da su veliki ljudi veliki zbog karaktera a ne zbog intelekta. Tako dobar deo srpskih intelektualaca čameći u svojim kancelarijama ne vide stvarni život koji se odvija samo nekoliko metara od njih. I dok za „političku elitu“ postoji nada da se može smeniti nekim budućim izborima, za ovakvu „intelektualnu elitu“ to je skoro nemoguće. Čvrsto ovladavši polugama selekcije kadrova ova, dobrim delom, odnarođena grupacija stekla je sposobnost samoobnavljanja kontrolišući univerzitet i naučne institucije a svaku kritiku odbacujući kroz prezir i pozivajući se na „naučnu nezavisnost“ i „autonomiju univerziteta“. Sve to,naravno, potvrđenu bodovima ostvarenim u „zapadnim“ časopisima, učešćem na konferencijama na „zapad“ ili specijalizacijama o trošku „zapadnih“ sponzora. Tu su i subspecijalizacije o trošku međunarodnih fondacija… Tako nam se dešava da na specijalizaciju ode Srbin a vrati se NATO lobista. Na isti način deca uglednih i zaslužnih naučnika, nepotizmom dovedena na značajna mesta u naučnim institucijama, često od roditelja nisu nasledili kvalitet već samo ambiciju koja ih vodi do uspeha „po svaku cenu“. A ta cena je često odstupanje od nacionalnog interesa i naučne istine.

Da Vas podsetimo:  Nova uređivačka politika našeg portala

Verujući znaju da će pravi i konačni sud dati jedini Sudija pred koga ćemo svi mi jednom izaći. Do tada, mi obični građani koji pratimo šta se dešava na prostorima Ukrajine ne bojimo se ni sankcija, ni bombardovanja ni okupacije. Strahujemo samo da Rusi ne stanu pre nego što se njihova trobojka zaviori na Domu sindikata u Odesi. Neće biti dobro ako se bitka ne završi tamo gde je i počela. Neće biti dobro jer će morati da se voditi ponovo – do pobede.

autor: Dragan KRSMANOVIĆ

https://srpskistav.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime