U Crnoj Gori sumrak razuma i srbomržnje

0
1264

U sredini zatrovanoj i ogrezloj u srbomržnji, gotovo je nemoguće braniti se od pretpostavke krivice posebno kada se ima u vidu da ja, pred crnogorskim institucijama, zbog jasno iskazanog mog nacionalnog opredeljenja i pripadnosti „Svesrpskom četničkom pokretu”, nisam izjednačena sa ostalim građanima i saokrivljenim.

Van svake je sumnje da je i nakon osamdeset godina u Crnoj Gori na sceni „sumrak razuma” samo sada u podmuklijem, sofisticiranijem, a samim tim perfidnijem obliku. Ovde još uvek traje ’48. godina tj. vreme srbomržnje i bratomržnje koji su i dalje pokretači svega destruktivnog, rušilačkog i lažnog, a na čemu vladajuća politička oligarhija u Crnoj Gori opstaje gotovo osam decenija kazala je jedna od nevino optuženih u montiranom procesu za „državni udar“ Branka Milić reagujući na komentar objavljen na portalu Analitika.

Milić ističe da je „evidentno da su nosioci tog destruktivnog fanatici, zagovornici ustašizacije Crne Gore i ostrašćeni sledbenici antisrpske histerije kao i na područjima ostalih bivših jugoslovenskih republika gde su Srbi svedeni na ‘statističku grešku’“.

Njeno obraćanje prenosimo u cjelosti:

Dana 10.4.2019.g. u 13:44 časova, Portal Analitika je uz svoj tekst da sam započela štrajk glađu, objavio komentar sledećeg sadržaja:

„Crkni četnikušo!

Crkni, odnosno skapaj od gladi bagro smrdljiva četnička – koljačka, zajedno sa svima onima koji su došli sa tobom. Došla si u Crnu Goru da pomogneš u izazivanju krvoproliću.

P.S. Ono što bih napisao, što treba sa njom, ne biste mi objavili“.

U proteklih trideset meseci koliko traju tortura, politički, pravni, procesni, psihički i fizički progon u Crnoj Gori povodom „državnog udara izbornog dana”, ovo nije prvi put da se prema meni upražnjava verska i naionalna mržnja bez ikakvih posledica po izvršioce. Napred navedeno nije preteća poruka samo meni, već je preteća poruka prema svima koji drže do Božije i ljudske pravde, štite slobodu vere naših predaka i naše , brane slobodnu jevanđeosku reč, svoje svetinje i grobove, po cenu života.

Napred upućena pretnja, uvreda i kleveta, kao i preteća presretanja po Podgorici i Bioči, su takođe rezultat tridesetomesečnih aktivnosti predstavnika najviših državnih organa vlasti Crne Gore, Katnić Milivoja, Slavka Stojanovića, Duška Markovića i Mila Đukanovića, te njihovih bezumnih, neistinitih i amoralnih izjava u crnogorskim režimskim medijima datih u cilju stvaranja atmosfere linča i prejudiciranja ishoda montiranog, političkog sudskog postupka povodom državnog udara izbornog dana u Crnoj Gori čiji su upravo oni nalogodavci, scenaristi i izvršioci. Van svake je sumnje da je i nakon osamdeset godina u Crnoj Gori na sceni „sumrak razuma” samo sada u podmuklijem, sofisticiranijem, a samim tim perfidnijem obliku.

Kako na jednom od glavnih pretresa potvrdi i glavni SDT Crne Gore Katnić Milivoje a datumom određenim za objavljivanje presude crnogorski režim, ovde još uvek traje ’48. godina tj. vreme srbomržnje i bratomržnje koji su i dalje pokretači svega destruktivnog, rušilačkog i lažnog, a na čemu vladajuća politička oligarhija u Crnoj Gori opstaje gotovo osam decenijaEvidentno je da su nosioci tog destruktivnog fanatici, zagovornici ustašizacije Crne Gore i ostrašćeni sledbenici antisrbske histerije kao i na područjima ostalih bivših jugoslovenskih republika gde su Srbi svedeni na „statističku grešku”.

Dakle, ja koja drugačije mislim, pa još i Srbkinja rodom iz Hrvatske, 72.g. proterana u Srbiju, koja se kao takva izjašnjavam pripadnikom četničkog pokret , u napred sam osuđena na kontinuiranu, bolesnu i patološku mržnju i osudu. Zamena teza, licemerje, neznanje i glupost, primitivizam i malograđanština, odricanje od Boga, vere i nacije, idu ruku pod ruku i neizostavna su pratnja na putu stradanja moje porodice , moga i mnogih Srba u Crnoj Gori, i ne samo u njoj. U liku i delu mojih progonitelja i sudija, imala sam priliku da se uverim da su srbomrzitelji u glavnom osobe sa nedostatkom empatije i emocionalne inteligencije duboko svesni svojih vlastitih nedostataka, nesposobnosti, unutrašnje praznine i sopstvenog ništavila. To su ljudi koji nemaju nikakvog samopoštovanja, te nije ni čudo što im je srbomržnja neizbežna poštapalica na kojoj temelje svoju monstruoznu, nakaradnu i lažnu optužnicu protiv mene. Više je nego očigledna njihova bizarna, maligna i ostrašćena težnja da me unište kao ljudsko biće koje nije podleglo njihovim pretnjama i pritiscima, direktnim i indirektnim, i to je ono što je zastrašujuće.

Da Vas podsetimo:  BOG VISOKO, RUSIJA DALEKO – Rusija i kosovskometohijska kriza

Svaki pokušaj mojih branioca i moj da se srbomržnja kao politička pozadina postupka u ovom političkom procesu razobliči, da se istinom umanji njen intenzitet ili da se ista sasvim eliminiše, veoma agresivno, vulgarno i uvređeno je sabotiran. Svaki onaj koji drugačije razmišlja, ovde je potencijalno „podoban” kao sredstvo za manipulaciju širokih narodnih masa, tj. kao lice koje ugrožava njihov srbomržnjom zatrovan um, materijalni status i društveni položaj koji se temelji i koji je ishodovan upravo na podsticanju srbomržnje i bratomržnje.

Nema tog uverenja, tog izgovora, te političke potrebe, tog višeg interesa ni bilo čijeg interesa ili potrebe koja može i sme da opravda ovakvu zloupotrebu najviših državnih funkcija sa isključivim ciljem izazivanja mržnje i prejudiciranja moje, ili bilo čije osude i presude. Zahtev „dokaza” protiv mene koje je glavni SDT Katnić Milivoje svojom optužnicom ponudio, koje su svi videli i čuli, nalaže da mi se mora odmah ukinuti pritvor. Pravno zato što radnje koje mi mi glavni SDT Katnić Milivoj2 stavlja na teret u optuženju ne predstavljaju ni jedno krivično delo nigde u svetu, pa tako ni u Crnoj Gori.

Međutim, u sredini zatrovanoj i ogrezloj u srbomržnji, gotovo je nemoguće braniti se od pretpostavke krivice posebno kada se ima u vidu da ja, pred crnogorskim institucijama, zbog jasno iskazanog mog nacionalnog opredeljenja i pripadnosti „Svesrpskom četničkom pokretu”, nisam izjednačena sa ostalim građanima i saokrivljenim.

Očigledno, čak ni u situaciji kada postoji niz validnih dokumenata zvaničnih institucija Crne Gore i Srbije koji me amnestiraju od svake krivice kao što su Odluke Ustavnog suda Crne Gore U-III br.87/17 od 4.aprila 2017.g. i U-III br.179/17od 31.maja 2017.g; Odgovor Vrhovnog suda Crne Gore br.IV-1- Su.23/17 7. februara 2017.g; Obaveštenje ANB u pr.broj 250/18-10-6449/1 od 24.10.2018.g.; Dokument Tužilaštva za organizovani kriminal Republike Srbije Ktr.br.1771/18 od 12.3.2019.g sa obaveštenjima BIA, MUP Republike Srbije; Rešenje Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Kt.br.231/17 od 12.septembra 2018.g; Izjave službenika UP-Specijalnog policijskog odelenja, Vukosava Jovanovića i Radovana Radinovića u Rešenju SDT Crne Gore Kt-S.137/17 .

Dokumentacija

1. Odluka Ustavnog suda Crne Gore U-III br.87/17 od 4.aprila 2017.g. po žalbi Dragana Maksića i Odluka Ustavnog suda Crne Gore U-III br.179/17 od 31.maja 2017.g. po žalbi Branke Milić od 01.3.2017.g., a protiv rešenja Vrhovnog suda Crne Gore Kr-S.br.1/17 od 13.januara 2017.g. kojima se utvrđuje „da je rešenjem Vrhovnog suda Crne Gore Kr.-S.br.1/17 od 13. januara 2017.g., podnositeljki ustavne žalbe (ovoj ovde Branki Milić) povređeno pravo iz člana 29.st.1 i 2, čl.30st.1 Ustava Crne Gore i čl.5 st.1 tačka „c” Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.” Advokatu Miodragu Bojaniću, bivšem mom braniocu, ova odluka je dostavljena 18. septembra 2017.g.

2. Odgovor Vrhovnog suda Crne Gore po predsednici suda Vesni Medenici, u predmetu br.IV-1- Su.23/17 od 7. februara 2017.g., „da Vrhovni sud Crne Gore nije doneo naredbu za primenu mera tajnog nadzora prema Branki Milić” što je kompatibilno.

3. Obaveštenje ANB u pr.broj 250/18-10-6449/1 od 24.10.2018.g., koja, postupajući po mom zahtevu od 17.10.2016.g, odnosno od 24.10.2018.g., odgovara da „ANV nije preduzimala mere prikupljanja podataka o Branki Milić, niti vodi evidenciju ličnih podataka Branke Milić, te shodno navedenom, ne postoje dokumenta o prikupljenim podacima koja bi se istoj mogla staviti na uvid”.

Ovo pri činjenici da je ANB Crne Gore „bezbjednosno obavještajna služba koja čini sastavni dio sistema bezbjednosti Crne Gore” shodno ZAKONU O AGENCIJI ZA NACIONALNU BEZBJEDNOST („Sl. list RCG“, br. 28/05 od 05.05.2005, 86/09 od 25.12.2009, 73/10 od 10.12.2010, 20/11 od 15.04.2011, 08/15 od 27.02.2015) koja vrši:

Da Vas podsetimo:  Banjska je Račak-2 – koliko još treba da ih bude da shvatimo da sa Šiptarima moramo drukčije?

– „Poslove nacionalne bezbjednosti koji se odnose na zaštitu Ustavom utvrđenog pravnog poretka, nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i bezbjednosti Crne Gore, Ustavom utvrđena ljudska prava i slobode, kao i druge poslove od interesa za nacionalnu bezbjednost“;
– Prikuplja, evidentira, analizira, procjenjuje, koristi, razmjenjuje, čuva i štiti podatke od značaja za: sprječavanje djelatnosti usmjerenih protiv nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta, odbrane, bezbjednosti i Ustavom utvrđenog pravnog poretka Crne Gore; sprječavanje terorizma i drugih oblika organizovanog nasilja; sprječavanje organizovanog kriminala; sprječavanje prijetnji po međunarodnu bezbjednost; sprječavanje drugih mogućih prijetnji po nacionalnu bezbjednost.

– Vrši kontraobavještajnu zaštitu Skupštine Crne Gore, Vlade Crne Gore, Predsjednika Crne Gore, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave, koja obuhvata aktivnosti od značaja za bezbjednost određenih lica i radnih mjesta u ovim organima, kao i objekata, opreme i prostora koje oni koriste.
– Vrši bezbjednosne provjere, kao i druge poslove od interesa za nacionalnu bezbjednost, u skladu sa zakonom.

– O podacima napred navedenim izvještava Predsjednika Crne Gore, predsjednika Vlade Crne Gore i predsjednika Skupštine Crne Gore; Savjet za odbranu i bezbjednost, kao i ministra odbrane i načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, u skladu sa zakonom., a druge organe u Crnoj Gori izvještavo podacima koji se odnose na njihovu nadležnost Agencija kad to nalažu razlozi nacionalne bezbjednosti.

– O podacima koji ukazuju na postojanje osnova sumnje da se priprema, organizuje ili da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, izvještava organ uprave nadležan za policijske poslove (u daljem tekstu: policija) i nadležno državno tužilaštvo.

4. Dokument Tužilaštva za organizovani kriminal Republike Srbije Ktr.br.1771/18 od 12.03.2019.g , potpisan od Lidije Ignjatić, zamenika tužioca za organizovani kriminal, a meni u Ambasadi Republike Srbije u Podgorici dostavljen dana 28.03.2019.g, sledećeg sadržaja:

„Povodom pisama Branke Milić iz Novog Sada, čije su kopije dostavljene preko Ambasade R.Srbije u Podgorici, u kojim traži dokumenta /odgovore i pomoć od BIA, Ministarstva pravde i drugih nadležnih organa R.Srbije, obaveštavam vas da je ovo Tužilaštvo izvršilo provere i pribavilo podatke iz kojih proizilazi:

• da Branka Milić, Milan Pavasović, Dragan Kekić i Nikola Aleksić nisu saslušani u ovom Tužilaštvu za krivična dela stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a, terorizam u pokušaju iz čl. 447 u vezi čl. 20 i pripremanja protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Crne Gore, podstrekavanjem, iz čl. 373 u vezi čl. 24 KZCG, niti po kom drugom osnovu.

• da Bezbednosno informativna agencija nije preduzimala mere i radnje u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku prema Branki Milić, Draganu Kekiću i Nikoli Aleksiću.

• da MUP ,tj.Služba za borbu protiv terorizma i ekstremizma nije postupala prema Branki Milić, Milanu Pavasoviću, Draganu Kekiću i Nikoli Aleksiću, kao i da Služba nije nadležna ni za jedan segment na koji se pisma Branke Milić odnose.

5. Rešenje Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Kt.br.231/17 od 12. septembra 2018.g. ,po ODT Jeleni Protić, koje ocenom dokaza: Zapisnika o saslušanju Mirka Velimirovića pred SDT Kt.-S.br.271/16 od 18.10.2016.g; Presude Višeg suda u Podgorici Kvs.br.149/16 od 7.12.2016.g. nalazi da iz „spisa predmeta proizilazi da Velimirović Mirko :

• nije nabavio i transportovao navedeno oružje u Crnue Goru kako se to krivičnom prijavom navodi,

• da je oružje na fotografiji dostavljenoj Sinđelić Saši pripremljeno od strane nadležnih organa Crne Gore,

• da je od trenutka prijavljivanja svojih saznanja pravosudnim institucijama (12.10.2016.g.) Mirko Velimirović delovao u skladu sa njihovim instrukcijama,
• da Mirko Velimirović nije prijavio Branku Milić kao izvršioca krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti“,

a što dokazuju i:

– Pisana Izjava Mirka Velimirovića pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru OV I 526/2017 od 16.1.2017.g.
– Pisana Izjava Čurović Aleksandra pred javnim beležnikom Vujić Nenadom, Vlade Jovanovića br.7, Šabac broj UOP – II: 4218-2017 od 12.06.2017.g. ,
– Pisana Izjava Dragana Kekića pred Višim sudom u Podgorici od 21.6.2018.g.

Da Vas podsetimo:  OTKRIVENA ŠOKANTNA ISTINA: Nisu Kosovo oteli zbog demokratije nego zbog ovog – EVO ŠTA JE SAKRIVENO

6. Iz Obaveštenja dostavljenih Mariji Raspopović, specijalnoj tužiteljki SDT u pr. Kt-S.137/17 od strane Specijalnog policijskog odelenja, proizilazi da su u odnosu na mene, odgovarajuće policijske mere i radnje preduzimali samo službenici UP-Specijalnog policijskog odelenja, Vukosav Jovanović i Radovan Radinović, i to lišenje slobode i vršenja radnji pretresa hotelske sobe u hostelu “Info” u Podgorici, dok su ostali službenici Specijalnog policijskog odelenja Dragan Radonjić, Vladan Lazović, Dejan Gilić, Petar Šćepanoviić, Darko Pantović i Marko Radulović, SAMO POTPISNICI KRIVIČNE PRIJAVE Ku.br.679/16 od 16.10.2016.g. protiv mene, pa se postavlja pitanje ko je krivičnu prijavu sastavio i napisao pre nego što ju je ovim policijskim službenicima stavio na potpis!?

Vukosav Jovanović u svojoj izjavi navodi da ga je dana 15.10.2016.g. oko 18:00 časova pozvao rukovodilac SPO Dragan Radonjić koji mu je saopštio da je potrebno da dođe u prostorije SPO, gde mu je po njegovom dolasku naložio da sa kolegom Radovanom Radinovićem vrši obilazak grada u očekivanju konkretnog zadatka. Negde oko ponoći, dok je trajao obilazak grada, od rukovodioca Radonjića dobili su novi zadatak po kome je trebalo da u hostelu „Info” u Podgorici, liše slobode četiri lica, čije lične podatke im je rukovodilac saopštio u telefonskom razgovoru, a sve ovo je trebalo izvršiti po uputstvu SDT Saše Čađenovića, te da su on i kolega postupali po uputstvu rukovodioca Dragana Radonjića koji im je preneo instrukcije specijalnog tužioca Saše Čađenovića i u pogledau pravne kvalifikacije krivičnog dela i u pogledu pritvorskog osnova.

Ovde je važno naglasiti da je SDT Saša Čađenović 15.10.2016.g. u 23:47 časova podneo usmeni zahtev Višem sudu u Podgorici da donese Naredbu i pretresu.

Postupajući po ovom zahtevu, Viši sud u Podgorici 16.10.2016.g. u 00:20 časova, u pr.Kris.br.67/16 donosi Naredbu o pretresu koja se temelji na sumnji koja nije konkretna i zasnovana na podacima, koja je tek pretpostavka da će se pretresanjem sobe koju koriste Branka Milić, Dragan Maksić, Srboljub Đondović (?) i Milan Dušić, u hostelu “Info“, Bratstva i jedinstva u Podgorici, pronaći predmeti važni za krivični postupak ili tragovi krivičnih dela stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a KZCG i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz čl.403 st.3 u vezi st.2 KZCG. Ova naredba je takođe neobrazložena.

Ti predmeti i tragovi kod mene i navedenih lica nisu nađeni, kako svedoče Radosav Radinović i Vukosav Jovanović, pa se postavlja pitanje:

• Ako su navedena službena lica oko ponoći 15.10.2016.g. od rukovodioca Radonjića dobili novi zadatak po kome je trebalo da u hostelu „Info” u Podgorici, liše slobode četiri lica, čemu onda naredba o pretresu?

• Na temelju čega je je zašto sam privođena u CB Podgorica kada nisu nađeni predmeti važni za krivični postupak ili tragovi krivičnih dela stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a KZCG i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz čl.403 st.3 u vezi st.2 KZCG?

 Kako je, na temelju kojih materijalnih dokaza, 16.10.2016.g. u 00:30 časova MUP Crne Gore -Uprava policije – Sektor kriminalističke policije, doneo Službenu zabilješku o lišenju slobode Branke Milić, br.1549/2016 po čl.264 st.1.ZKP-a Crne Gore i čl.175 st.1 tačka 1 i 3 ZKP-a Crne Gore, koja se sada temelji na osnovanoj sumnji kao najvišem stepenu sumnje, da je ova ovde Branka Milić izvršila krivično delo stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a KZCG, ali ne i krivično delo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz čl.403 st.3 u vezi st.2 KZCG, pri čemu je od strane MUP Crne Gore-Uprava policije – Sektor kriminalističke policije, postupljeno u celosti suprotno čl.5 ZKP Crne Gore.

Izvor: in4s.net

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime