U DUŠI IPAK PROFESOR

0
258

Stalni putnik na relaciji Lozana- Beograd je Dragoljub Popović, ličnost koju smo uspeli dobiti za ovaj intervju , zahvalni za vreme koje je odvojio.

Gospodine Popoviću, vi ste ličnost koja je poznata u našoj javnosti. Bili ste ambasador Srbije i Crne Gore ovde u Švajcarskoj. Pričajte nam o tim danima.

– Ta čast me zadesila 2001.godine kada su me naše vlasti uputile u ovu alpsku zemlju sa mesta profesora Pravnog fakulteta u Beogradu. Boravak u Bernu bio je veoma prijatan. Bilo nas je samo desetak uključujući i vozača i domara koji su ujedno bili i obezbeđenje ambasade. Vozača sam koristio samo ako je trebalo otići van Berna. Bili smo upućeni jedni na druge, vladao je sklad gotovo kao da smo jedna porodica. Obavljao sam poslove koji su mi bili povereni i rado se sećam tih dana. S tadašnjim osobljem ambasade sam i do dana današnjeg u kontaktu.

Posle isteklog mandata odlazite u Strazbur?

– Da. 2005.godine između tri ravnopravna kandidata biraju me kao sudiju Evropskog Suda za ljudska prava. Bio sam u prilici da odlučujem o predstavkama koje su prošle sve žalbene instance u zemlji. Predstavke se podnose na srpskom jeziku,a na pravdu se čeka godinama jer je Sud zatrpan predmetima. Važno je napomenuti da u ovom sudovanju nema troškova, u tom smislu što ne postoje sudske takse. Ipak Evropski Sud ne dosuđuje naknadu troškova učinjenih pred nacionalnim pravosuđem.

Kad ste se počeli baviti idejom da napišete knjigu?

– Bilo je to 1998.godine kad sam se romanom Petar među pričama pojavio u književnim krugovima. Ta knjiga mi je izišla u tri izdanja. Nadahnuće osećate u sebi, to vas zabavlja, a ponekad i gnjavi. Najveći problem nije napisati prvu, nego upravo drugu knjigu. Kad ta pitanja nestanu, dalje sve teče. Tako pišem :Mravlji genije, pa Ideonominalna senka, pa Doktorand i dalje Nerasvetljeno ubistvo. Neki od tih romani izlaze u dva izdanja. 2018.godine izlazi mi i roman Povratak u Beograd.

Da Vas podsetimo:  KAKO SE DANAS PIŠU BIOGRAFIJE ZA POSAO

Meni je lično veoma draga i knjiga eseja Misao o pravu u delima srpskih pisaca. Za svoj roman Petar među pričama dobio sam nagradu Isidorijana, a za bavljenje ustavnim pravom i priznanjem Fondacije Miodrag Jovičić. Pokojni profesor Jovičić, akademik i član SANU bio mi je kao mentor, prigrlio me kao ravnopravnog kolegu, raspravljali smo, izmenjivali mišljenja.

 Postali ste i član Literarnog kruga Zlatnog pera u Švajcarskoj?

– Da, pronašao sam ih na internetu i priključio sam se srpskim piscima. Raduje me što su posle pandemije maske postale nepotrebne i što ćemo se opet moći družiti. Tu sam isto zastupljen u našem zborniku Nadahnuća.

 Vi ste porodičan čovek?

– Dva puta sam se ženio, iz prvog braka imam kćerku, a iz drugog poćerku sa Majom. Ona je pedijatar, hematoonkolog na Univerzitetskoj klinici u Lozani. Još malo pa će i ona prestati raditi i kao profesor na fakultetu. Brak nam je skladan, razumemo se, valjda i što smo oboje i profesori.

Kad spomeniste profesor, možete li bez katedre i studenata?

– Ne mogu. Posle Strazbura dobio sam poziv iz Amerike da tamo predajem . U Americi su studije prava ustvari postdiplomske studije. Te studije možete upisati posle završenog nekog drugog fakulteta. Nastava se održava u grupama u kojimaa bude i petnaestak studenata. Pišem stručne članke, objavljujem u stručnoj literaturi.

Ali vi nastavljate u Beogradu i kao advokat i profesor?

– Da. Radim sa kolegama u advokatskoj kancelariji i poslove obavljam odavde iz Lozane. Mirno je ovde i mogu se posvetiti poslu. I predajem mnogo ređe nego pre; više ne držim čitav kurs nego poneko predavanje.

Saznali smo od studenata da vas vole, ali kao profesora Gašu?

– Kad sam bio dečak deca u zgradi dala su mi ime Gaša. U četvrtom razredu nadimak je dospeo u školu i ostao mi do danas. Srećan sam zbog toga, to je govor mladosti koji me stalno prati . Pored svega čime sam se bavio, vezan sam za mlade ljude; ostao sam u duši profesor.

Da Vas podsetimo:  EPIGRAMI- ŽIVOT

Tekst: Milka Kajganić

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime