U jednoj sobi spavaš, u istoj toj sobi spremaš hranu, u istom tom hodniku je WC…

0
392

Rat je završio prije skoro 25 godina, a ljudi u BiH i dalje žive u izbjegličkim centrima

„U jednoj sobi spavaš. U istoj toj sobi spremaš hranu. U istom tom hodniku je WC. Najgore je što je sve to propalo. To više nije za stanovanje. Nema poda. Zidovi su se izrunili. Plafoni prokišnjavaju. Kiša udari, potok teče“

U 120 kolektivnih izbjegličkih centara u BiH još živi više od 7.200 osoba. Njihovo zatvaranje je bilo predviđeno do kraja 2020. godine za šta su osigurana kreditna sredstva Razvojne banke Vijeća Evrope kroz projekat “CEB II”. Međutim, taj rok je pomjeren pa se sada može očekivati stvaranje uslova za dostojanstven život ljudima bez adrese, tek do kraja 2022, javlja Radio Slobodna Evropa.

U Tešnju je zgrada namijenjena korisnicima kolektivnog centra trebala biti useljena u oktobru prošle godine, ali izgradnja još nije počela.

U montažnim jednospratnicama koje su sagrađene prije 22 godine u Tešnju i dalje živi oko 60 ljudi. Uslovi za život ovdje su odavno postali nepodnošljivi.

U ovom naselju borave raseljeni sa područja Doboja i Teslića, kao i druge siromašne osobe. Među njima je i Mejra Kikić, koja je prije rata u BiH imala stan u zgradi za socijalno ugrožene u blizini bolnice u Doboju. Ta zgrada više ne postoji.

“Ovdje živi šestero djece, tri sina, tri snahe i ja s njima. Iz Doboja sam izašla s njima trojicom malih. Oni su svoje porodice osnovali tu. Šta ja mogu, djeca su odrasla. Ko je kriv što se nisu mogli vratiti u Doboja na svoje? Ko je kriv što sam ja morala izaći iz Doboja, što sam ja morala napustiti Doboj pod puškama? Zgrada se srušila. Drugu mi lokaciju nisu dali. Ja sam odustala i ostala. A ovdje je sjesti pa plakati – otpadaju i zidovi i česme, voda curi na sve strane. Uslovi su nikakvi”, priča Kikić.

Da Vas podsetimo:  Ubio se zbog duga za struju pre godinu dana, a pita li se neko šta mu je danas sa porodicom?

Na ovoj adresi već 17 godini živi i Esma Kasumović, koja je prije rata stanovala u kući u okolini Doboja koja nije bila u njenom vlasništvu.

“Jedino što imamo su struja i voda. Od zidova nema ništa. U kupatilu nema bojlera. Ne mogu više ni djeca ni starci ovdje da žive, jer ovo je zgrada koja se totalno razvalila”, veli Kasumović.

Uklanjanje preostalih montažnih objekata u Tešnju predviđeno je u sklopu projekta “Zatvaranje kolektivnih centara i alternativnog smještaja – CEB II” vrijednog oko 120 milion konvertibilnih maraka (oko 60 miliona eura). Zgrada za smještaj ljudi koji žive u kolektivnom centru u Tešnju trebalo je da bude useljena još u oktobru prošle godine.

“Mi smo se svi radovali… Ja sam pričala u ime svih nas, govorila da nam je dobro što će se zgrada napraviti. I ja i svi drugi smo zbog toga bili sretni, što će se zgrada napraviti, ali nje još uvijek nema”, podsjeća Kasumović.

Gradilište na kojem je u prisustvu lokalnih, kantonalnih, entitetskih i državnih zvaničnika položen kamen temeljac za zgradu sa 21 socijalnim stanom zaraslo je u travu. Izabrani izvođač radova odustao je od posla vrijednog oko 800.000 maraka (oko 400.000 eura).

“Oni koji su dali ponudu za izvođenje radova trebalo bi da se nauče kako ne mogu kasnije različitim aneksima i nedostatkom kvaliteta u izvođenju radova nadomjestiti tu lošiju ponudu”, rekao je u ljeto prošle godine za Radio Slobodna Evropa federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica, Edin Ramić.

U međuvremenu, projekat je promijenjen.

“Kada je u pitanju Tešanj, imali smo doprojektovanje, u odnosu na prvi projekat koji je već bio projektovan, s obzirom da je Opština zahtijevala da se doprojektuje”, kaže predstavnik resornog Federalnog ministarstva, Nisvet Mujanović.

Da Vas podsetimo:  Bilećanka Olivera Vukoje peglom stvara unikatna slikarska djela

Načelnik Opštine Tešanj Suad Huskić, međutim, nije mogao da potvrdi ove navode.

“U ranijem ugovoru je izvođač, koji je bio najpovoljniji za izvođenje radova, imao primjedbe na tehničku dokumentaciju koje nisu mogle biti prihvaćene. Svi koji vode ovaj projekat, dakle, od Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Općine, tima koji je sa državnog nivoa, smatrali su da te dileme, kako se ne bi ponovile u narednom tenderu, treba otkloniti. To je, dakle, opća konstatacija svih sudionika u projektu, a ne samo Općine Tešanj”, navodi Huskić.

Što zapravo znači doprojektovanje?

“Radi se o funkcionalnijoj zgradi koja bi imala i prostore za eventualno izdavanje od kojeg bi se mogla održavati zgrada. S obzirom da u toj zgradi žive ljudi koji pripadaju socijalnoj kategoriji i oni moraju plaćati rentu iz tih prostorija se uglavnom se obezbijede sredstva za trajno plaćanje dijela rente za porodice koje ne mogu i neće biti u stanju plaćati rentu, koja je vrlo niska i otprilike iznosi jednu konvertibilnu marku po kvadratu”, objašnjava Nisvet Mujanović.

Tešanjski načelnik Suad Huskić odgovara da nije predviđena izgradnja bilo kakvih poslovnih ili sličnih prostora za iznajmljivanje.

“Riječ je o tome da su određene količine materijala različito predstavljene u ranijoj tehničkoj dokumentaciji. Izvođač je smatrao da se radovi ne mogu izvesti onako kako je planirano. Nisu, dakle, u ovom objektu planirani nikakvi poslovni prostori. Nije se razmišljalo o nečemu takvom”, ističe Huskić.

Kako god, novi projekat mora prihvatiti Razvojna banka Vijeća Evrope nakon čega će biti raspisan tender za izbor novog izvođača radova, a u ovom trenutku je nemoguće reći kada će biti završene sve birokratske procedure. Izvjesno je samo da će ljudi koji žive u kolektivnom centru u Tešnju jos jednu zimu provesti u objektima gdje su životni uslovi ispod granice ljudskog dostojanstva.

Da Vas podsetimo:  Tajna dedinih mašina i Duškovih recepata

“U jednoj sobi spavaš. U istoj toj sobi spremaš hranu. U istom tom hodniku je WC. Najgore je što je sve to propalo. To više nije za stanovanje. Nema poda. Zidovi su se izrunili. Plafoni prokišnjavaju. Kiša udari, potok teče”, kaže Esma Kasumović.

Izvor: 6yka.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime