U mojoj Srbiji ništa novo

0
801

Priznajem da sam se pokajao što sam po onoj avgustovskoj, apokaliptičnoj vrućini, koja je pretila da spali sve ono što je još preostalo u od „žutih“ i njihovih kolaboratera već dobrim delom uništenoj Srbiji, automobilom krenuo za rodni Beograd. Mislio sam, šta mi može vrućina kad klima-uređaj odlično radi. U meni je prevladala želja da u Beogradu vidim prijatelje i rođake koji su nekako preživeli dvanaest godina dugu tobože „demokratizaciju Srbije“.

Već na graničnom prelazu Horgoš sam sreo onu Srbiju za koju sam mislio da je nestala! Na ulasku čekanje od 5-6 sati i to na temperaturi bliskoj četrdesetom podeoku celzijusove skale. Čeka se duže nego u vreme grdne navale Turaka i drugih putnika koji su u vreme poslednjeg rata izbegavali prelaz preko slovenačko-hrvatske teritorije.

Pitam mađarskog policajca, zašto je toliko zadržavanje a on, na dobrom srpskom jeziku kaže „gnjave Srbi, izgleda da im se ne radi“. A u „ničijoj zemlji“ između mađarske i srpske „crte“ -haos. Jedna žena se od vrućine u automobilu koji nema erkondišen onesvestila. Pomoć niodkuda. Njen suprug se uznemirio, ne zna od koga da traži pomoć, od Srba ili od Mađara. Putnici gunđaju, svađaju se, psuju državu, trube -kao da će sve to da pomogne da brže dođu na rodnu grudu. Šta Turci i drugi namernici misle, pričaju ili žele, hvala Bogu, ne razumem. Sigurno ništa lepo.

Najzad vidim da od oko 7 ulaznih traka, rade samo pet. Pitam srpskog policajca, čija je košulja zbog znojenja na vrućini izgledala kao da je žvakana, zašto ne rade sve trake? Pokazujem novinarsku legitimaciju kako bi, valjda samom sebi opravdao to za njega glupo pitanje. Sleže ramenima i nešto mrmlja kao -spori su sistemi, čitač dugo „čita“ pasoše. Posle vidim da i carinici koče koliko mogu ili trebaju. Jedan trčkara na dve trake, malo je na jednoj, malo na drugoj. Zahteva izlazak iz vozila i otvaranje prtljažnika, valjda kao alibi za njegov „rad“ jer ne brlja po prtljažniku. Samo pita da li neko ima nešto za carinu. Naravno, nema niko ništa. Upitani ulaze u automobile i kreću dalje. Sudeći po tom „savesnom pregledu“ carinik je mogao da propusti vozila i bez zasutavljanja i tobožeg „pregleda“. Verovatno su mu kolege-carinici na kafi ili na godišnjem odmoru, kada im vreme nije! Svi, i policajci i carinici, navukli neke mrzovoljne, skoro neprijateljske grimase na lica. Ne deluju ni malo ljubazno. Jesu li frustrirani zbog malih plata i gužve koju dobrim delom sami stvaraju? Ili zbog promene vlasti u Beogradu? Možda.

Da Vas podsetimo:  Radiju Slobodna Evropa smetaju porodične vrednosti? Radeve, zašto baš sa Srbijom i Mađarskom?

Najzad, pređosmo i tu granicu. Već posle nekoliko kilometara, razredila se gužva na putu, stiče se utisak da je čak malo vozila u saobraćaju. Znači, koči granični prelaz a ne prekomerni saobraćaj. Kada bi bar neka od radio-stanica sa kojih trešti svakakva muzika obaveštavala o stanju na Horgošu, možda bi se neko uputio na Kelebiju ili neki drugi, lokalni prelaz gde je bilo manje gužve? Promiču polja sa osušenim kukuruzom i suncokretom. Sve je sprženo, šteta svakako ogromna a pomoći niotkud jer je budžet prazan.

U Beogradu slušam, gledam na TV i čitam neverovatne stvari. Izgleda da su srpski političari do neslućenih razmera prvaci sveta u lopovluku i korupciji. Pokrađene banke, ojađene fabrike, u budžetu nedostaje nekoliko milijardi evra da Srbadija preživi do kraja godine. Novi ministri se razleteli na sve strane tražeći zajmove. Ako i dobijmo od nekoga zajam, da li će sve proćerdati, pokrasti ili će nešto uložiti i u nova radna mesta za kojima gladni vape?

Režimska televizija čiji je generalni takođe na listi sumnjivih mućkaroša, očigledno tek „kap po kap“ dozvoljava u svojim emisijama priče o lopovluku. Novine u ko zna čijem vlasništvu, osim čuvenog „Taloida“ i novajlije na tržištu „Informer“, odnosno portala „Pištaljka“ slabo pišu o tome ko je, koliko i šta pokrao. Izgleda da se dobar deo bivših moćnika, sada u opoziciji, debelo omastio i nakrao brda para. Gradonačelnik Beograda Đilas koji se „proslavio“ gradnjom najskupljeg mosta te veličine i vrste na svetu zaduživši Beograđane do maksimuma, ima u svojini bar 15 firmi. Ni drugi vlastodršci nisu bolji, pardon, lošiji od njega. Vlahović na primer, bivši ministar za privatizaciju. Ili čuveni, njonjavi „Deda Mraz“ koji je predsedavao vladi razgovarajući pretiho sa svojom bradom jer drugima nije imao šta da kaže. On je, u stvari, bio samo marioneta predsednika republike Borisa Tadića.

Da Vas podsetimo:  Društvo psihologa Srbije: Stanje u društvu nepodnošljivo

Mlađani Vučić preti zatvorom svima -ali se još uvek, osim privođenja nekoliko „sitnih riba“ ništa ne događa. Kaže narodu, sačekajte malo, biće. Ljudi se pitaju, zašto se okleva? Zašto ne hapsi, smenjuje halapljive direktore, sudije i tužioce koji su uništili i ono malo pravde što je koliko-toliko postojalo? Ili to ostavlja novom premijeru i starom ministru policije, Dačiću? Ako tako misli, načekaće se, i te kako. Taj ni u protekloj vladi nije učinio ništa protiv lopovluka i korupcije. Da nije, kopajući po aktima, Vučko došao do saznanja, da su i njegovi umešani u najveću pljačku u istojii koja je ikada zadesila Srbiju pa je zbog toga malo usporio?

Sudije i tužioci su posebna priča, znamo je iz izveštaja Venecijanske komisije i naloga EU da se „reformiše reforma“. I naš Vrhovni sud se setio, tek posle promene vlade, da presudi u korist od „žutih“ oteranih sudija i tužilaca. Vraćaju ih na posao- pitanje je samo gde će da rade, kada su zatvoreni mnogi sudovi i od kojih para kojih odavno nema, platiti sada duple postave sudija i tužilaca? Od bivše vlade postavljene „političke sudije“ su prava katastrofa. Ometali su suđenja, pogotovo ako su to zahtevali „žuti“. Ili su sudili i po babu (Tadiću) i po stričevima i dve strine(Homenu, Malovićke i Mesarovićke) Osudili su, tako pišu „Informer“ i „Tabloid“, navijače Partizana za nešto što nisu učinili. Drapnuli su im, ukupno, 240 godina robije zbog navodnog ubistva francuskog navijača. Sada se čuje, oni jesu tukli Francuza ali ga nisu ubili. Na očigledni mig moćnika (Ko? Tadić? Homen? ministarka pravde Malovićka lično, gojazna ober-sudija Nata Mesarović?) sud nije prihvatio dokaze da tog nesrećnika nisu bacili u ambis nego da je sam bežeći tamo skočio a ubili ga nesposobni lekari lošim lečenjem!

I pored brojnih kritika sudstva, mlađani, još zeleni ministar pravde Nikola Selaković tvrdi, da neće insistirati na ničijem smenjivanju. Kaže, popraviće se, naučiće bolje da rade! Alo bre, ministre! Da li si ikada čuo srpsku poslovicu „da sve što se guibavo rodi, život neispravi“? U slični rog duva i onaj davno uvenuli zaljubljenik u jednu pevačicu, Mrkonjić. Kaže, narod u Srbiji neće bolje živeti i ako se otkriju brojne pljačke i osude pljačkaši. Drugim rečima, ne gurajte prste u ono od čega mogu da zasmrde! Od suđenja niko nema neku korist. Misli li pri tome Mrka možda na sebe i svoje partijske drugove?

Da Vas podsetimo:  Postoji li održivo rudarstvo i da li je moguće u Srbiji?

Narod trpi, oguglao je na sve nedaće koje su mu priredile nove „demokrate“ i polako ali sigurno sve jače steže kajiš. Doguralo se do poslednje rupe. Prodavnice u Beogradu su poluprazne. Posmatram, stariji kupuju samo po pola kile hleba i jogurt, možda i po koju kutiju sardina. Cene su veće nego u Nemačkoj ali su radničke plate 4-5 puta manje. Onih milion ljudi bez posla nemaju ništa. Pitam se kako i od čega žive? Ali svi ćute. Nikoga nema na ulici da zalupeta praznim šerpama i loncima. Niko da se zapita, da li će nova vlada manje da krade -kada su u njoj i već „oprobani kadrovi“ iz ranije, pljačkaško-štetočinske vlade? Nadaju se „tomistima“ da će da ih usreće i donesu boljitak. Hoće li to uspeti novi predsednik za koga se već piše da je „zaradio“ za sinove pet-šest ogromnih stanova u Beogradu, kuće po Srbiji i sl. Od čega? Od poslaničke plate ili od prodaje njegove rakije „Tomovače“? Kažu, najvažnije mu je bilo, da supruzi pri vladi sredi kancelariju tik uz svoju kako bi predsednikovica mogla da vodi nekakakv dobrotvorni fond. Mašala, samo nam je još to trebalo. Jedini svetao primer, čujem čaršijske priče, je Vučić. Narod se uzda u njega, želeći da baš on Tomu nasledi ne samo na čelu partije, nego što pre i na čelu države. Daće Bog, valjda.

Naslušah se svačega i nagledah se bede u mom rodnom gradu. Dođe vreme i za povratak. Opet sam na Horgošu, opet čekanje, sada na izlasku iz Srbije. Čeka se „samo“ 4 sata. Opet pitam zašto? Sada mi naš policajac kaže, otežu Mađari! Kontrolišu predano, čuvajući spoljne granice gotovo propale Evropske unije. Propale Unije? A šta je sa našom Srbijom?

Znamo i vi tamo i mi ovamo: u Srbiji zaista ništa novo! Sve smo već videli, sve doživeli.

Za „Korene“: P. Rakočević

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime