U Narodnoj biblioteci Srbije predstavljena knjiga Jasenovac – između broja i žrtve

0
187
Foto: printscreen

Narodna biblioteka Srbije i Muzej genocida koji je ujedno i izdavač su 21.10.2019 predstavili knjigu istoričara i višeg bibliotekara Dušana Nikodijevića Jasenovac – između broja i žrtve. Promocija je organizovana i povodom obilježavanja Dana sjećanja na 22. april 1945. godine kada je izvršen proboj posljednjih zatočenika koncentracionog logora Jasenovac i 21. oktobar 1941. kada su izvršena masovna streljanja u Kragujevcu. S toga se govorilo i o godišnjaku Muzeja genocida.

Predrag Marković direktor Instituta za savremenu Istoriju se pita zašto je naša istoriografska kultura ili kultura sjećanja u suštini diletantska.

– Mi nesporno smatramo da je Jasenovac ili stradanje u NDH najstrašnije stradanje našeg naroda. Koliko ima monografija na tu temu? Kakva smo mi to naučna zajednica? Sreća je da postoji muzej genocida koji se ozbiljno bavi ovim pitanjem.

Marković je prokomentarisao da se Muzej genocida dovoljno ne uvažava, a njihova uloga je neverovatno važna.

– Knjiga Dušana Nikodijevića je ohrabrujući izuzetak. Rekonstruisao je stratišta po godinama i mjestima iz svjedočanstava zatvorenika. To je izuzetno mukotrpan poduhvat, izložiti te informacije na pregledan način – rekao je Marković i imao je jednu molbu za autora, ako dođe do drugog izdanja knjige da u njemu autor procijeni izvore, da ih rangira po važnosti, odnosno vjerodostojnosti.

Dr Srđa Trifković navodi da širom svijeta, da se ustanovi broj stradalih predstavlja iskorak u minsko polje sa ogromnim političkim nabojem. Svijež primjer predstavlja sistematska manipulacija postmodernog Zapada fenomenom nazvanim srebrenički genocid.

– Naravno, ratni zločin se desio u Srebrenici, on koji se desio jula 1995. ni po kojoj standarno prihvaćenoj definiciji ne može da se svede na genocid po forenzičkoj, pravnoj ili moralnoj definiciji – rekao je Trifković.

Da je političko rukovodstvo NDH željelo da uništi sve Srbe na teritoriji koju kontroliše nije sporno rekao je Trifković.

– Poslije krvavog pira u pozno proljeće i tokom ljeta 1941. godine isprva zgranuti i izbezumljeni Srbi digli su se na oružje. To su činili iz egzistencijalnih razloga premda su komunisti srpsku obezglavljenost obilato koristili u cilju svog ideološki osmišljenog projekta, njima su ustaše učinile uslugu da pobiju sveštenike, učitelje, trgovce i obrazovaniji svijet.

Da Vas podsetimo:  Jugoslaveni u Hrvatskoj

Trifković je naveo da jasenovački koljači, njih 2.500 nesumnjivo su bili sposobni da burgijama smrti prilikom likvidacije prva dva logora u jesen 1941, ili poslije prispeća Kozarčana, potom i Roma 1942. pobiju stotine ljudi u jednom, dva ili tri dana, možda i hiljade.

– To je bio poduhvat naprosto tehnički nemoguć na svakodnevnoj bazi. Osim toga postojalo je i svojevrsno zatišje s kraja 1942. do 1944. Procjene Nikodijevićeve značajne knjige različito su zasnovane, od statističkih proračuna žrtava Drugog svjetskog rata, ali se u cjelini uklapaju u čvrsto utemeljenu kao stijena studiju Bogoljuba Kočovića iz 1985. i paralelnih istraživanja Žerjevića.

– Dakle, neka me razapnu što ću ovo reći, ali kaže Sveto pismo: „Spoznaj istinu i bićeš slobodan“. Ustaše su tokom četiri godine NDH pobile oko 300.000 srpskih civila, strasno i ručno, većinom njih na kućnom pragu, nešto preko trećine tog broja isprva je ubijeno u logorima za uništenje Gospić, Jadovno, Pag, a potom u sistemu logora Jasenovac – Gradiška.

To znači da je jedna šestina Srba koji su živjeli na teritoriji NDH u vrijeme njenog proglašenja, pobijeni od strane režima samo zbog svog identiteta i vjere – rekao je Trifković i dodao da će se sada naći kako ih on naziva „hor velikih Srba“, kojima je to malo.

Trifković navodi da je dovoljno strašan taj bezočan zločin i bez numerološke grandomanije.

– Ona može samo da naruši kredibilitet srpske strane i ometa prezentaciju istine. Iracionalna inflacija broja žrtava Jasenovca i srpskih žrtava u NDH u cjelini nije ništa manje štetna u srpskoj borbi za istinu od težnje hrvatskih revizionista da taj broj sramno minimalizuju – navodi Trifković.

Grandomansko, kako ga naziva Trifković, naduvavanje je najveća usluga koju Srbi i njihovi navodni strani prijatelji mogu da naprave neustaškim negatorima i hrvatskim revizionistima.

– Daleko od toga da sugerišem da je gospodin Grajf hrvatski plaćenik, ali ne bi im učinio veću uslugu i da jeste, nego što jeste. To što on piše to je „fejk histori“.

Da Vas podsetimo:  Hrvatska psihoza u srpskom džepu

Trifković u nastavku izlaganja predočava upadljivu razliku između NDH i Trećeg rajha. Po dolasku na vlast januara 1933. nacisti su smatrali za shodno da podvrgnu Nijemce sistematskoj antisemitskoj indokrinaciji u trajanju od čitavih 9 godina prije nego što je pala odluka da se pristupi genocidnom konačnom rješenju jevrejskog pitanja. Međutim, poslije proglašenja NDH, antisrpska i antijevrejska haranga ustaša trajala je samo nekoliko sedmica prije nego što su počele njihove likvidacije tvrdi Trifković.

– Hrvatsko tle je bilo je nesumnjivo daleko prijemčivije od Njemačkog za ubrzano sađenje, zalivanje i klijanje sjemena genocidnog zla.

Dr Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja genocida, se nadovezao na Trifkovića, koji je naveo da je tokom četverogodišnjeg zločina u NDH ubijeno oko 300.000 žrtava, naveo da Muzej genocida ne želi da se bavi brojanjem žrtava, već je njihov zadatak da popisuju žrtve.

– Kada sam se ranije obraćao političkom vrhu Srbije da raščistimo neke stvari. Obraćao sam se u slučaju Strahinje Kićanovića. On je seljak, rodom iz Bijeljine, sa svojih pedesetak bjeljinaca odveden u gospićki logor, pa poslije nestao u Jadovnu. Ako pogledate spiskove žrtava u Jadovnu vidjećete Strahinju Kićanovića. Ako pogledate spiskove u Jasenovcu i tamo ćete ga naći. Onda sam molio njegovog unuka Borisa Tadića da pomogne u slučaju muzeja genocida, kao što sam molio i u slučaju Anđelka Vučića da se utvrdi gdje su im djedovi stradali, nema odgovora – naveo je Mišina i dodao da očekuje komentare da su izdajnici i plaćenici, ali da on stoji iza ovih projekata u svakom pogledu.

Mišina je najavio da će se o ovoj knjizi razgovarati poslije prikazivanja filma o Jasenovcu, ali smatra da bi se za tu vrstu razgovora trebali prijaviti oni koji su bar 10 knjiga o Jasenovcu pročitali.

– Ova knjiga bi trebala da izazove napade, jer autor govori o ciframa koje nisu 700.000, 800.000, nisu milion i 400 hiljada. Mi smo uradili šta smo željeli – rekao je Mišina.

Na promociji je knjiga samo predstavljena, pitanja nisu bila dozvoljena. Tako da je jedan stariji gospodin na pitanje da li može nešto da kaže dobio odgovor da ne može, neka sedne i sluša, ili da izađe napolje.

Da Vas podsetimo:  Tužna sudbina hrvatskog gradića koji se vratio u prošlost

Autor je naveo da ga je podstaklo da napiše ovu knjigu ogromna razlika u broju žrtava kod autora koji se time bave u Beogradu i Zagrebu.

– Tada sam pokušao da pročitam neke od tih knjiga, ali su one za mene kao istoričara bile nečitljive, uočljiva je bila među njima polemika, koja više priliči advokatima. Nastojao sam da sebe stavim i u srpsku i u hrvatsku perspektivu. Međutim, prije nekih pet godina Veljko Mišina mi je ponudio projekat – rekao je Nikodijević.

Radio je iz sljedećih izvora Dokumenti Antun Miletić i Sjećanje jevreja na logor Sajmište 1985. godine i jo 5, 6 izvora.

Tri nivoa istraživanja – broj logoraša u određenom vremenskom periodu, drugi izneti vrlo oskudni podaci o broju deportovanih logoraša i to prvenstveno iz knjiga Antuna Miletića i broj žrtava na osnovu svjedočenja logoraša o pojedinim masovnim zločinima i njihovim procjenama – rekao je Nikodijević i dodao da je najveća manjkavost da su svjedočanstva nepouzdana kao istorijski izvor.

Pored manjkavosti svjedočanstava, navodi da je uzeo samo jedan broj dostupnih izvora, nisu istraženi svi dostupni dokumeti i arhive.

– Pored svega toga smatram da je sistematizacija i objavljivanje podataka iz tog ograničenog broja literature i izvora nepohodna s ciljem približavanja istini i zbog budućih istraživanja. Na kraju sam došao do rezultata – 99.370 kao minimalni i 208.346 kao maksimalni broj stradalih u logoru. Govorim samo za kompleks logora Jasnovca koji obuhvata pored Jasenovca i Staru Gradišku – rekao je Nikodijević i dodao da to nisu konačne istine zato i podnaslov knjige glasi Prilog proučavanju žrtava u sistemu koncentracionog logora Jasenovac.

– Shvatiti razmjere zločina neopisive patnje logoraša, bestijalnost zločinaca i uzroke koji su doveli do toga jeste mnogo važnije od brojeva stradalih zatočenika – rekao na samom kraju svog izlaganja Nikodijević.

Novinar Srpskog kola
Dragana Bokun
Izvor: ssr.org.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime