Piše: Žarko Marković
Ako je 2024. bila burna, šta reći za ovu koja je upravo nastupila. Biće to godina u kojoj će biti obilježena 30. godišnjica Srebrenice, tri decenije od „Oluje“ i kao finale, 30 godina Dejtonskog sporazuma
Ključne teme u Republici Srpskoj na kraju 2024. godine bile su: jedna sjednica Narodne skupštine, zdravstveno stanje jednog predsjednika i hapšenje jednog ministra. Za državu poput BiH takve stvari uglavnom mogu da se svrstaju u kategoriju redovnih, međutim, ovaj put sve je dobilo dodatnu dozu dramatizacije jer su svi nabrojani događaji zainteresovali i regionalne medije.
Vodeći sarajevski mediji izvjestili su, uoči zakazivanja posebne sjednice republičkog parlamenta, da će Republika Srpska otprilike dekretom proglasiti otcjepljenje zbog čega su već bili pripremljeni pozivi pomoći stranim ambasadama i OHR-u. Kada se na samoj sjednici nije čulo ni O od otcjepljenja požurili su da zaključe da je Banjaluka povukla ručnu. Narodni poslanici nisu se bavili ni otcjepljenjem, niti bilo kakvim sličnim temama, nego su do ranih jutarnjih časova analizirali, kako je navedeno, rušenje pravnog sistema BiH i Dejtonskog sporazuma, te su na kraju usvojili set zaključaka koji mogu, a i ne moraju da budu obaveza za one na koje se odnose. Ulje na vatru dolilo je Tužilaštvo BiH koje je od skupštinskih službi tražilo zapisnik sa sjednice kolegijuma parlamenta na kojem je zakazana „sporna“ sjednica sumnjajući da su u pripremi akti koji bi mogli da naruše ustavni poredak BiH.
„Dostavljeno im je što su tražili. U svemu tome nema ništa spektakularno. Sva ta dokumentacija nalazila se na sajtu Narodne skupštine“, rekao je predsjednik parlamenta Nenad Stevandić dodavši da u Sarajevu očigledno „vlada paranoja i strah od Republike Srpske“.
Nakon što su usvojeni zaključci u kojima, između ostalog, stoji da su pravni sistem BiH srušili visoki predstavnici namećući odluke i zakone, a da završne udarce izvodi nelegalni Kristijan Šmit, uslijedile su reakcije zapadnih ambasada koje su ocijenile da su takvi navodi nedopustivi. Takođe, parlament je zatražio od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da ne ide na suđenja u postupku protiv njega sve dok mu se ne popravi zdravstveno stanje.
I tu dolazimo do drugog važnog segmenta cijele priče.
Milorad Dodik operisan je 9. decembra prošle godine u Beogradu. Prema zvaničnim informacijama, on je već neko vrijeme osjećao bolove u želucu i jednjaku, zbog čega je morao da bude podvrgnut operativnom zahvatu. Kako se Dodiku već godinu dana sudi u Sarajevu zbog nepoštovanja odluka Kristijana Šmita, glavno pitanje bez odgovora bilo je da li će predsjednik Republike Srpske moći da prisustvuje ročištima tokom postoperativnog perioda. Podsjećanja radi, ročišta u ovom suđenju posljednjih mjeseci organizovana su jednom sedmično što je Dodikov pravni tim navodilo na zaključak da se „nekome očigledno žuri“ da ovaj proces što prije završi. Dodikova operacija, međutim, narušila je te planove (ako postoje) i Sud BiH je bio prinuđen da odustane od ekspresnog organizovanja novih ročišta. A nije da nisu pokušali da promijene situaciju. U te svrhe angažovan je sarajevski vještak medicinske struke dr Haris Vranić koji je, ispostavilo se, nakaradno „izvještačio“ Dodikovu medicinsku dokumentaciju ocijenivši da je predsjednik Republike Srpske itekako u mogućnosti da prisustvuje suđenjima. „On ne bi smio da jede kilograme mesa ili pije litre rakije, ali suđenju može da prisustvuje“, poručio je vještak Vranić nakon čega je ekspresno zakazano novo ročište za 25. decembar.
Dan ranije dogodila se već opisana sjednica Narodne skupštine na kojoj je zatraženo od Dodika da ne ide u Sarajevo. On je u intervjuu Politici izjavio da mu je preporučeno da tri mjeseca miruje. U sud je upućena dodatna dokumentacija i ročište na kraju nije ni održano. I ne samo to. Izvršeno je novo vještačenje, što je uradio tim ljekara iz Sarajeva koji su Dodiku otišli kući i pregledali ga. Utvrdili su da ne postoje uslovi da putuje do Sarajeva, čime su žestoko pobili nalaz svog kolege Vranića. Zbog svega će postupajući sudija morati na pauzu.
Pauze neće biti za one koji će voditi proces protiv ministra bezbjednosti BiH Nenada Nešića, iako se i on požalio na zdravstvene probleme već na ročištu za određivanje pritvora. Ima visok pritisak, javili su mediji, ne dajući više detalja. Nešić je uhapšen na drugi dan katoličkog Božića, što baš nikome nije bilo bitno osim pojedinim beogradskim novinarima. Upravo beogradski mediji doveli su u vezu hapšenje Nešića i suđenje Dodiku, iako ova dva slučaja nemaju baš nikakvih dodirnih tačaka. Dodiku sude zbog nepoštovanja zakona koji je nametnuo stranac, a Nešiću za kriminal i korupciju navodno počinjenu dok je bio na poziciji direktora Puteva Republike Srpske, sa koje je uzeo najmanje milion maraka mita. I dok su beogradski mediji tvrdili da je u hapšenje Nešića napad na Republiku Srpsku, u Republici Srpskoj to nije označeno nikako drugačije do napadom na samog Nešića.
Uoči svakog ročišta na suđenju Dodiku pred Sud BiH dolazilo je na stotine ljudi da mu pruže podršku. Sabrati toliki narod da podrži Nešića biće već ozbiljan problem.
U takvom odnosu snaga završena je još jedna burna godina u BiH, a ako je 2024. bila burna, šta reći za ovu koja je upravo nastupila. Biće to godina samo za one sa jakim želucem u kojoj će biti obilježena 30. godišnjica zločina u Srebrenici, tri decenije od pogroma Srba u „Oluji“ i kao finale, 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Sasvim je jasno da će bura iz 2024. u 2025. postati uragan.
