U srpskim porodilištima i tuširanje je postalo luksuz

0
232
Foto: Twitter

Najnovije mere populacione politike vladajućeg režima pred izbore saopštene su pompezno. Predočio ih je ko drugi do lično predsednik Vučić, tako će država (on) umesto dosadašnjih 100.000 dinara izdvojiti 300.000 za svako prvorođeno dete.

Na taj način se vrlo podmuklo a pritom vrlo svesno skreće pažnja o stanju, (ne)uslovima porodilišta u Srbiji, mestima na kojim i ta “deca od 300.000” dolaze na svet. Ipak, odgovorni ljudi ovog društva dele fotografije iz bolnica, ukazuju i obelodanjuju svima kakvo je stvarno stanje u porodilištima – koja se mogu nazvati tako samo zato jer se deca rađaju na tim mestima.

Činjenica je da su uslovi u bolnicama Srbije nedopustivo loši, zabrinjavajući a prizori tužni i bolni. Usluga, smeštaj, hrana i uopšte ustanove – potpuno su neprimerene i ponižavajuće za trudnice koje čeka porođaj. Najbolniji i najradosniji dan u životu, istovremeno i najveća titula koju žena može poneti, a to je majka.

Ponižavajuća mesta za žene i decu

Nikakvih 300.000 dinara ponižavajuće iskustvo u ustanovama bez tople vode i mogućnosti za tuširanje, nikada, ne mogu izbrisati. Ali je vest o demografskim merama za podsticanje rađanja i 300 hiljada dinara za prvorođeno dete odjeknula Srbijom – poput gromoglasnog vriska i plača novorođenčeta po dolasku na ovaj svet. Kao da i ono zna gde to dolazi i šta ga čeka.

– Pošto nema tople vode u bolnici porodilje greju vodu u flašama na radijatoru kako bi mogle da se zaperu! Za čiju decu se vodi ta kampanja kad je i tuširanje u ovoj bednoj državi postalo luksuz?! – glasi komenar podeljene slike na Tviteru.

Na Tviteru su podeljena i druga iskustva žena koja najvernije oslikavaju stvarnost koju nam vlast uporno ružičasto predstavlja.

Da Vas podsetimo:  Šta je sa „našim“ strankama?

– Porodila se u Šapcu. Isto stanje, samo je bio april pa nismo imali gde vodu da grejemo. Mnogo je gore nego što izgleda, ne može se to prepričati. Mada meni je ta hladna voda i sve palo u zaborav kad su mi zeznuli dete pa smo prvi mesec proveli na institutu boreći mu se za život – napisala je majka.

Nedostojno ljudskog bića

Druga korisnica je dodala:

– Nemojte o porodilištima. Nema ponižavajućeg mesta za žene od tog. Tu gde se rađa novi čovek, gubite svaki osećaj da ste ljudsko biće – stav je ove žene.

Koliko god se SNS-ovska vlast upinjala da “nam objasni” kako je sve sjajno, glas onih ljudi koji su proživeli strašna iskustva, poput vode, će naći svoj put:

– Porodila se pre pet godina u Užicu… Na čitavom odeljenju, samo jedno “kupatilo” je imalo toplu vodu. Kad je gužva, a stalno je, stisneš i plahneš se ‘ladnom vodicom. A o čaršavima da ne pričam – napisala je mama 5-ogodišnjeg deteta.

Mame oskudevaju i u hrani, kojoj osim što je nekvalitetna za porodilje ne može čak ni da se utvrdi ime serviranog obroka. Žene ne znaju šta im se nalazi u tanjiru.

Hrana u našim i porodilištima sveta

U poređenju jelovnika porodilišta Srbije sa menijima u bolnicama širom sveta, jasno se vidi “briga o budućnosti Srbije u kontekstu naše dece”. Daleko zaostajemo za većinom zemalja.

Nemačke porodilje uživaju ukusnije i kvalitetnije obroke nego što je slučaj u Srbiji.Čak i u Estoniji, meni je obogaćen raznim povrćem, gulašom, govedinom, mlekom.

Čak i u Estoniji, meni je obogaćen raznim povrćem, gulašom, govedinom, mlekom.

Da Vas podsetimo:  Više para dobijamo iz dijaspore, nego od stranih investicija

Poljska je primer na kom se vidi da nismo najgori u tom smislu. Ali uzevši sve u obzir, hrana je daleko od onoga što je trudnicama i potrebno i neophodno.Čuvena je sada i poslužena buđava šunka u porodilištu u Kragujevcu. Ne izostaju ni metalni, rđavi kreveti, prozori koji ne mogu da se zatvore.

Žene nose život, političari iznesite program

Žene su navikle da trpe i ćute vekovima, ali prostora za to više nema. Njihov glas mora da se čuje. One donose decu na ovaj svet. One su te koje su nosioci života. One su te koje divno ljudsko biće nose u svom stomaku 9 meseci da bi se rodio novi život.

Neprestano se priča o natalitetu, međutim, pored mnogo užasnih iskustava se provlače zabrinjavajuća pitanja nad kojim se treba zamisliti. Žena koja ima i želju, volju, čak i ekonomske uslove da se ostvari kao majka a svesna je svega navedenog teško se odlučuje na ovaj korak. Odakle da crpi entuzijazam, ugleda prosperitet koji nosi mirnu budućnost i rasterećeniji način života kada rađanje u ovakvim (ne)uslovima i državi punoj neizvesnosti nudi sve suprotno od toga i njoj i njenoj deci?

Ženama je potrebna ogromna hrabrost. Umesto medijske prepucačine vlasti i opozicije, bolje da se obe strane pozabave ovim pitanjem i iznesu konkretan program i pokažu ko je sposobniji.

300.000 dinara ne rešava ništa. Ponovićemo, dete nije biznis plan ili jakna koja se zameni svake sezone. Žene su i te kako voljne da rađaju, a vladajući režim je taj koji “podstiče rađanje” samo na papiru, mrtvim slovima. Tim slovima se ispisuje – nešto što nije normalno, prosto nikada ne može postati normalno i prihvatljivo.

Za vlast je jedino važno izreći mantre poput onih da smo “pravo čudo u Evropi”, ekonomski tigar koji ima Robin Huda a suštinska briga o majci i detetu, kao i sve fraze zajedno sa perjanicom “Za našu decu” su čista demagogija. Sve to je, prosto, obična farsa servirana poput buđave šunke, kao što se i vidi. I ponovićemo – daleko zaostajemo za većinom zemalja.

Da Vas podsetimo:  Trese se Srbija, rađaju se rudnici

autor:Stefan Savkić

 

https://luftika.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime