U susret beogradskim izborima

1
1182
Foto: skrinšot Youtube

Za neke očekivano, za mnoge neočekivano, Glavni odbor Srpske napredne stranke – na predlog svog predsednika Aleksandra Vučića, doneo je odluku o neraspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora. Navedena odluka je naišla na brojne različite komentare kako u opozicionim tako i u redovima parlamentarne većine. Interesantno je, pri tome, da se deo opozicionih stranaka, posebno patuljastih, čiji predstavnici sede u skupštinskim klupama, drvljem i kamenjem obrušio na tu odluku. Ubiše se, tobože, od kuknjave mada im je jasno da bi samostalno, bez koalicionog partnerstva, za sva vremena bili daleko od skupštinskog zdanja. Više je nego sigurno, naime, da u skupštinskim klupama ne bi bilo mesta za mnoge koji danas sede u njima. A kada je reč o liliputancima, očigledno je da ih ponajviše ima u opozicionim koalicijama, mada ne manjkaju ni u vladajućim redovima. Svi oni su, inače, i u opozicionim i pozicionim sastavima, odahnuli zbog odluke naprednjka o neraspisivanju parlamentarnih izbora.

Komentari o neraspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora, međutim, veoma su brzo utihnuli, ali su se zato rasplamsali verbalni dueli u vezi sa beogradskim, martovskim, izborima. Koplja se ponajviše lome za pridobijanje glasača, jer je očigledno da preuzimanje vlasti u Beogradu, predstavlja veliki iskorak u ostvarenju konačnog cilja da se, kada im dođe vreme, trijumfuje i na parlamentarnim izborima. A kada je o beogradskim izborima reč, danas su šanse, više nego ikada u prošlosti, gotovo ravnopravne, posebno kada se ima u vidu socijalna, obrazovna i penzionerska struktura beogradskog biračkog tela kojim je obuhvaćeno nešto preko 1.620.000 glasača. Ta cifra, sudeći prema proteklim predsedničkim i parlamentarnim izborima, obuhvata gotovo četvrtinu ukupnog glasačkog tela u Srbiji. Isto toliku brojnu veličinu, jednu četvrtinu dakle, čini penzionerska populacija Beograda koja sa nešto više od 405.000 upisanih birača, plus njihovi supružnici, deca i unuci sa pravom glasa, čini blizu polovine ukupnog biračkog tela Beograda.

Da Vas podsetimo:  Vojska možda, ali policija nikako: Koja institucija među građanima Srbije uživa najviše poverenja?

Očigleno je, imajući u vidu navedene cifre da će simpatije ili antipatije preme opoziciji, odnosno vladajućoj garnituri, presudno uticati na krajnje rezultate beogradskih izbora u martu 1918. godine. A kada se radi o simpatijama penzionerske populacije u Beogradu, nesporna je činjenica da su u prošlosti znatnim delom bile na strani naprednjačke koalicije. U međuvremenu je, međutim, usledilo donošenje Zakona o privremenom uređivanja načina isplate penzija, koji u praksi, prevedeno na jezik većine penzionera, znači nezakonito i neoročeno umanjenje njihovog stečenog imovinskog prava.

Dodatno ogorčenje i buru negodovanja, ne samo beogradskih penzionera, izazvala je i odluka Ustavnog suda Srbije da se odbaci inicijativa za ocenu ustavnosti zakona kojim su umanjene penzije. Licemernim se komentariše pozivanje Ustavnog suda na Ustav Republike Srbije, Socijalnu povelju Saveta Evrope i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ističući zakonitost donošenja navedenog zakona, sudije ovog suda tvrde pored ostalog da on bitno utiče na očuvanje finansijske održivosti penzionog sistema, da Ustav ne garantuje iznos penzija i da su mere u vezi sa umanjenjem penzija privremenog karaktera. Dobar deo beogradskih penzionera, pa i šire, uključujući i veliki broj pravnika, ne samo da ne prihvata objašnjenje sudija (ne)ustavnog suda, već upućuju zahteve da se pokrene postupak za njihovo razrešenje. Jer, kako se navodi u nekim komentarima, “umesto da se bavi članovima Ustava i zakona, Ustavni sud prepisuje političko saopštenje vlade”.

I pored navedenih činjenica koje se odnose na raspoloženje znatnog dela beogradskih penzionera, istine radi valja istaći da još uvek ima i onih koji imaju razumevanje za poteze u vezi sa privremenim umanjivanjem, ali nikako sa njihovim neoročavanjem i odbijanjem povraćaja oduzetog. Ne treba, pri tome, izgubiti iz vida i vojne penzionere koji, pored već poznatih problema u vezi sa uskraćenim povećanjem penzije, godinama traže, bez ikakvog odgovora nadležnih institucija i pojedinaca, ukidanje poreza na pištolje (revolvere), s kojima su, inače, drugovali čitavog radnog veka. To bi, opravdano se naglašava, bilo isto kada bi se zemljoradnicima uveo porez na krampove, motike, ralice, stoku, živinu… ili penzionisanim fabričkim radnicima na alatke s čijom su primenom tokom radnog veka obezbeđivali sebi i svojim porodicama odgovarajući životni standard.

Da Vas podsetimo:  Čekajući izbore, nesigurno je koje

Imajući, na kraju, navedeno u vidu, beograski penzioneri će odigrati značajnu ulogu u izboru rukovodeće garniture glavnog grada Srbije. I mada je trenutno nemoguće davati prognoze o konačnom ishodu predstojećih izbora, nema sumnje da će se verbalna borba rasplamsavati iz dana u dan i da će i jedna i druga strana tražiti dlaku u jajetu kod političkih protivnika. Nastojaće, i jedni i dugi, da se liše svega što im ne ide u prilog kada su programske opredeljenja u pitanju i da, koliko je to moguće, u narednih stotinu dana, isprave sve na čemu im ukazuju i zameraju ljudi od kojih zavisi buduća vlast u Beogradu – ona znana iz vremena vladavine DOS-a, ili trenutno rukovodeća.

Radisav Ristić

Vidovdan.org

1 KOMENTAR

  1. Hm,hmm….za,pocetak,se upoznajte,sa uslovima,naime,pravo glasa ima “ cetvrta generacija beogradjana“…kucaj : udruzenje starosedelaca Beograda….a,kada “ bidnu“, oni “ glavni izbori u vostaloj Serbije“… pravo glasa imaju, kucaj: udruzenje,starosedelaca Srbije
    Ostaje,da se resi, rasno i klasno pitanje,ne malog broja,drzavljana Srbije,koji ne pripadaju “ obznanjenim „, relevantnim udruzenjima.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime