U zemlji koja menja format

0
953

SKUPSTINA-SRBIJE-620x330Počelo je tiho, neprimetno. Zlo se na isti način zametalo i ranije. Neki ljudi, novinari, su nestali iz javnog života. Ne, nisu oni žrtve cenzure ili režima, objasnili su spin doktori. Oni su samo posledica promene uređivačke politike medija na kojima su radili. Skoro pa kolateralna šteta rekli su Pi-aRovi, i dodali da su određene medijske kuće promenile format iz društveno angažovanog u zabavno-muzički, te za osobe X na njima više nema mesta.

Osobe X, a ima ih sve više, za divno čudo, bez obzira na slušanost, gledanost ili tiraže, nikako da se pojave kod drugog poslodavca i da nastave sa poslom.

NEPOŽELJNI „ZLOMISLITELJI“

Zli jezici bi rekli da je društveno angažovanje i kritičko mišljenje pojava koja je danas u medijima više nego nepoželjna.

Zli jezici su, na žalost, u pravu. Kada jedna zemlja potone u diktirano jednoumlje, svaki glas razuma biće proglašen za „zao“ jezik a svaki građanin koji se ne slaže sa tonom i tekstom zvaničnih saopštenja postaće ništa drugo do zlomislitelj.

Međutim, otimanje slobodne reči je prošlo tiho. Preokupirani ogromnim životnim problemima i svedeni na puko preživljavanje, građani koji se bore da ne umru od gladi, nisu slobodu mišljenja i govora smatrali vrednom odbrane. Ona se ne može staviti na sto i pod zub. Ona ne gori u pećima i ne greje. Ona ne plaća račune.

Uvek je tako.

Da li je nezainteresovanost mase, režim protumačio kao prećutnu saglasnost?

Ne!

Kada bi režim tako razmišljao, bilo bi u njemu dovoljno kritičkog mišljenja koje bi ga zaustavilo u daljem uništavanju institucija i sloboda zemlje i naroda.

Ali ovde režim nije više sistem jedne ili više partija.

Ovaj režim se rodio, počiva, živi i mre kroz volju jedne ličnosti koja se, možda, odaziva na AV.

Da Vas podsetimo:  Poverenje i poštenje

GOSPODAR PRSTENOVA. I SRBIJE

AV je davnih dana rešio da bude mnogo više od nosioca izvršne vlasti. AV želi da bude vladar Srbije.

I tako, njegova volja za apsolutizmom, dovodi do još jedne promene.

Promene koja je, kao i prethodna, krenula stidljivo. U jednom gradu na istoku zemlje, gde su građanima propisali taksu na okupljanje. Neko je, u slobodnoj zemlji, slobodnim ljudima, nametnuo harač na okupljanje u centru grada. U tom gradu je, od tog dana, izražavanje političkog mišljenja, u grupi istomišljenika, ostalo besplatno samo na livadi. U centru grada ono košta 30 hiljada dinara.

Srbija je ćutala. Na ćutanje zemlje, samozvani vladalac je zadovoljno trljao ruke.

A onda su „dronovi“ koji sede u Narodnoj skupštini ove zemlje, i koji bi, bar na papiru, trebalo da zastupaju interese građana, doneli odluku da zabrane sve građanske skupove ispred parlamenta. Ne zakonom, ne pravom. Odlukom.

U našem gradu? U našoj zemlji?

Mi i dalje ćutimo?

ŠTA SLEDI?

Zna se. Promena ustava, izbornih zakona i drugi akata koji će da učvrste vlast, onoga koji je vlasti željan, za mnogo godina.

Mi ćemo i dalje da ćutimo?

Ćutaćemo. Sve dok ne zakrče creva, i dok ne izgubimo prvo mesto u onoj svakodnevnoj trci u kojoj je pun stomak svakog dana, glavna i jedina nagrada, i umesto hleba, najmilijima počnemo da donosimo samo izgovore.

Tada, kada budemo podigli glavu iznad žabokrečine, videćemo da Srbija, bar po idolopoklonstvu, gluposti i nasilju više liči na onaj nemački rajh, a domaći vladalac na onog njihovog vladara željnog vlasti.

Tada, kada budemo izašli da se bunimo protiv takvog vladara, i takve države, ispred skupštine će da nas biju, hapse, i ko zna šta još, zato što smo, u našem gradu i našoj zemlji, izgubili pravo da se okupimo i dignemo glas protesta. Zato što prava ne stičemo rođenjem. Sloboda je privilegija koju gube svi koji nisu spremni da se za nju bore, ponovo, i ponovo, i tako zauvek.

Da Vas podsetimo:  Srbi između Makrona i Kneza Lazara - kome se prikloniti carstvu

Mi smo u našoj zemlji počeli da gubimo slobode. Ne sumnjam da će pi-arovi i ovog puta to vešto da objasne, pakujući laž u šareni papir. I tada ćemo da znamo da je zemlja u kojoj živimo promenila format i kao što je to slučaj sa mnogim mladim, i lomljivim demokratijama, u kojima glavnu reč osvoje lažovi, demagozi i politički kameleoni, ona je danas dva koraka bliža fašizmu.

Takva je priroda fašizma. Dovoljno je da tu i tamo previdimo tapkanje njegovih opreznih koraka negde u mračnom sokaku, pa da nas jednog jutra probudi marširanje njegovih čizama na širokom bulevaru, tamo gde je nekada stajala Narodna skupština.

Ali, neće proći!

Ivan Điković

Kolumnista

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime