Šovinistička srbofobija vlada bivšim jugoslovenskim prostorom, kao i 1941. Isti su protagonisti kao nekada, a mnogi bi izgleda bacali Srbe u iste jame, reke i peći, čim bi im se ukazala prilika.

Otvoreni Balkan
Neprestano se pojavljuju snimci iz Nemačke na kojima Hrvati i Albanci zajedno, zagrljeni, horski psuju majku Srbima.
Šovinistička srbofobija vlada bivšim jugoslovenskim prostorom, kao i 1941.
Isti su protagonisti kao nekada, a mnogi bi izgleda bacali Srbe u iste jame, reke i peći, čim bi im se ukazala prilika.
Zvanična srpska vlast i opozicija to ili ne vide i ne razumeju, ili ignorišu.
Dakle, ili su glupi ili zli, ili i jedno i drugo.
Istorijsko iskustvo mora da nam bude svetionik u tamnoj noći koja se polako spušta na Evropu i svet.
U suprotnom, odosmo bestraga…
Kad koze utihnu
Prodali su svoje ljubimice koze, samo da bi mogli da dođu na utakmicu koju njihovi ne igraju protiv Srbije, da bi vređali Srbiju i Srbe.
UEFA neće da reaguje na ovo, to svi znamo.
Neće ni jadni FSS.
Nisu reagovali ni tradicionalno loši komentatori sa RTS koji su, kao i svi na svetu, čuli arlaukanje „Ubij Srbina“, ali se plaše da išta kažu s tim u vezi.
Doduše možda im i ne smeta, ako uzmemo u obzir ko sve radi i uređuje program na Javnom servisu.
Propašćemo skroz ako se u narodu ne probudi borbeni duh u vezi sa mnogim pitanjima.
Fudbal je tu najmanje važan.
Loša proza i neprolazna poezija
Šef novokomponovane hrvatske diplomatije, zli i bestidni šovinista i neznalica s predumišljajem Gordan Grlić Radman, ispalio je juče ovu drsku uvredu: „Neprihvatljiva je i besmislena rezolucija o Jasenovcu, trebalo bi da se donese rezolucija o Božićnom ustanku. Kakve veze Crna Gora istorijski ima sa Jasenovcem“?
Poznajući dobro taj tip ljudi, Jovan Dučić ih je pre više od 80 godina ovekovečio u čuvenoj pesmi „Sinu tisućletne kulture“:
Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno
Kitio si cvećem svakog osvajača,
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.
Slobodu si večno, zakržljala raco,
Ček’o da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.
Pokaži mi redom Viteze tvog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.
S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zvera, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao Bratu,
I ubio porod u utrobi žene.
Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u njedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.
Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenje srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.
U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit’ o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.
autor:Vladan Vukosavljević