TREBA IZDRŽATI JER ĆE SVIJET DO IZBORA U BiH IZGLEDATI DRUGAČIJE
* Jedine evropske zemlje koje nisu uvele sankcije Rusiji su Srbija i Bosna i Hercegovina (i to zbog protivljenja Republike Srpske)
* Pritisci će stoga na Srbiju biti sve jači, praćeni indirektnim prijetnjama, uz lažna obećanja o evropskom putu. Ako Srbija pristane, Zapad će to smatrati za kapitulaciju, a sa daljim pritiscima i ucjenama se neće stati
* Bliže se i izbori. Da bismo procijenili na koje su igre i igrice spremni protivnici Srske, treba se prisjetiti šta su radili prethodne izborne godine, odnosno 2018. Pisali smo o tome. „Ukoliko, pak, predsjedniku Dodiku ne bi uspjeli osporiti pravo da se kandiduje na izborima, alternativni plan je da se dovedu u pitanje rezultati izbora. Uvjereni su da bi, ako bi uspjeli onemogućiti izbornu pobjedu Dodika i njegove SNSD, put ka demontaži Srpske bio otvoren“
________________________________________________________
Piše: Predrag ĆERANIĆ
NEKAKO smo se navikli na izvještaje iz Ukrajine o proteklim danima ruske specijalne vojne operacije, o broju ispaljenih raketa na ukrajinske položaje, uništenih sistema PVO, tenkova, borbenih vozila, dronova i helikoptera ukrajinskih oružanih snaga.
Svakodnevno se na pojedinim medijima smjenjuju analitičari koji se zalažu za jednu ili za drugu stranu, daju se različite procjene daljeg toka borbenih dejstava i ishoda sukoba. Pažljivom oku ne mogu promaći da su udari ruskih vazdušno-kosmičkih snaga sve jači, broj poginulih ukrajinskih vojnika svakodnevno se izražava u stotinama, broj uništenih vojnih objekata u desetinama.
Rusi koriste tehnološku nadmoć, nakon udara raketa različitih tipova (uključujući sve češće najrazornije „Kinžale“) pješadija potiskuje ukrajinske snage.
Reklo bi se – klasika.
Najviše vijesti i informacija u medijima pripada čeličani Azovstalj, posljednjem ukrajinskom uporištu u Mariopolju. I tu se zapažaju promjene – već nekoliko dana odvija se evakuacija civila iz čeličane, čuje se pucnjava u katakombama.
Svi mehanizmi pritiska i satanizacije koji su korišćeni protiv SR Jugoslavije tokom NATO agresije, koriste se i protiv Rusije, ali bezuspješno. Najviše panike na Zapadu je zbog čeličane Azovstalj. Zašto?
Zbog brojnih francuskih i britanskih vojnika koji su zajedno sa Azovcima nalaze u podzemnim nivoima Azovstalja? Zbog biolaboratorija i „naučnika“ koji su sprovodili eksperimente na insektima preko kojih bi Rusijom širiti zarazne bolesti, uključujući i kugu otpornu na sve poznate lijekove?
Uskoro ćemo saznati. Jer, reklo bi se – ruska specijalna vojna operacija se privodi kraju.
Iako se ruski plan da se operacija u Ukrajini okonča do 9. maja, odnosno do Dana pobjede nad fašizmom (kada bi Putin objavio novu pobjedu nad istim protivnikom) sve češće dovodi u pitanje – izgleda da će svi, ili većina ruskih ciljeva zbog kojih je pokrenuta vojna operacija, biti realizovani– ovladavanje istočnim oblastima Ukrajine (do rijeke Dnjepar) i crnomorskim pojasom.
Pitanje je samo da li će se ciljevi realizovati do 9. maja ili nekog drugog datuma. U svakom slučaju uskoro.
Na područjima koja su pod kontrolom ruske vojske ruski operateri mobilne telefonije postavljaju svoje mreže, rublja je postala platežno sredstvo – odatle se Rusija povući neće.
Svijet se definitivno mijenja, i odnosi u njemu. Rusija se već poslije vojne intervencije u Siriji vratila na svjetsku scenu kao važan geopolitički igrač.
Pokazalo se i ko upravlja Evropom.
Već smo ukazivali da je sve što Sjedinjene Države rade u Evropi upereno protiv Rusije, odnosno da su pripreme za proksi rat, rat tuđim rukama odmakle. U tom kontekstu trebalo je posmatrati i migrantske talase s Bliskog istoka (niko ih više i ne spominje) kojima se željelo postići jačanje desnice u Njemačkoj (kao odgovor na migrantsku krizu), a kako bi zatim nezadovoljstvo usmjerilo prema Rusiji.
Djelovalo je nerealno, ali je uspjelo.
Ujedno, ukrajinska kriza pokazala je i da su Srbi tvrd orah.
Jedine evropske zemlje koje nisu uvele sankcije Rusiji su Srbija i Bosna i Hercegovina (i to zbog protivljenja Republike Srpske). Pritisci će stoga na Srbiju biti sve jači, praćeni indirektnim prijetnjama, uz lažna obećanja o evropskom putu. Ako Srbija pristane, Zapad će to smatrati za kapitulaciju, a sa daljim pritiscima i ucjenama se neće stati.
Refleksija ukrajinske krize već nakon prvih sukoba odrazila se na BiH. Tužakanja iz Sarajeva u smislu da Dodik radi na ukrajinizaciji BiH, da je ruski igrač, čemu se može dodati i najnovija Izetbegovića izjava da su Bošnjaci glavni saradnici Evrope kada je riječ o građanskim pravima i demokratskoj državi u Bosni i Hercegovini, počela su s prvim danima ruske operacije.
Kruna Izetbegovićevog lamentiranja je teza da Zelenskog podržava zato što Zelenski vodi bitku i za BiH. Pravi biser je izjava da Putin nije imao dobre obavještajne podatke kada se odlučio na intervenciju u Ukrajini.
Važno je da ih Izetbegović ima.
Bliže se i izbori. Da bismo procijenili na koje su igre i igrice spremni protivnici Srske, treba se prisjetiti šta su radili prethodne izborne godine, odnosno 2018. Pisali smo o tome. „Ukoliko, pak, predsjedniku Dodiku ne bi uspjeli osporiti pravo da se kandiduje na izborima, alternativni plan je da se dovedu u pitanje rezultati izbora. Uvjereni su da bi, ako bi uspjeli onemogućiti izbornu pobjedu Dodika i njegove SNSD, put ka demontaži Srpske bio otvoren. Protivkandidat Dodiku biće Mladen Ivanić, jer je prevagnula britanska opcija, koja je u BiH duboko involvirana. Briti su uspjeli Amerikance da ubijede da je Ivanić kvalitetnije rješenje od Mirka Šarovića.“ (iz teksta „Dodiku će pokušati da oduzmu pravo da se kandiduje na oktobarskim izborima“, Sve o Srpskoj, 18. 03. 2028.)
Vrijedi navesti i drugi citat, iz istog teksta: „Osnovna platforma koju Briti nastoje da realizuju glasi: Srbi ne smiju biti faktor na Balkanu, kako u ekonomskom, tako ni u političkom ni u vojnom smislu. To je razlog što opstruišu Vučićevu politiku prema Kosovu, zato smeta Dodik. Naravno, ne mogu uspjeti bez podrške insajdera iznutra, u srpskom korpusu.“
Treba izdržati. Jer, do izbora svijet će izgledati drugačije
Od cijele procjene političke situacije u europi, najviše mi utisaka ostavlja nedostatak sloge Srpskog Naroda u najkritičnijim trenutcinpma. U BiH, tačnije za RS stranci biraju “ svog kandidata“ , Ivanića umjesto Šarovića protiv Dodiga i cijele Republike Srpske. Koliko je krhak i truo onaj “ orah u Beogradu“ samo mi znamo, a cijela čvrstina tog “ oraha “ nalazi se u zelji za opstankom na vlasti. Biti će to tvrd orah i prema EU i Americi , ali samo ukoliko se bude odrzao strah od Naroda zbog eventualnog uvodjenja sankcia Rusiji.Kako se već jednom, napokon, “ dočepati “ hrabrog, nacionalno svjesnog, patriotski orijentiranog, duhovno zrelog predsednika, koji bi stvorio tim sličnih, ali stručno specijaliziranih, da napokon krenemo u bolju budućnost !! Koliko je ovo “ pusta zelja “ ili „san “ , potvrdjuje i bliska prošlost. U perodu neposredne ratne opasnosti i samoga rata, Slobodanu Miloševiću se jedino pridruzio desničar, Vojislav Šešelj, prevazišavši sve ideološke razlike i neslaganja. Zajednički , sveti cilj, je bio odbrana Drzave i Naroda.
Šta je radila ostala opozicija ??? Djindjićeva DS je kolaborirala sa NATO , otkrivala i dojavljivala polozaje VJ , a sam Djindjić trazio nastavak bombardivanja !!!