Umesto ruskog – gas sa Jadrana?

0
1110

Odustajanje Rusije od gradnje Južnog toka ponovo je aktualizovalo pitanje izgradnje terminala za tečni gas u Hrvatskoj. Međutim, stručnjaci misle da hrvatska vlada ne sagledava sve prednosti koje joj se nude.

0,,17623971_303,00

Vest o odustajanju Rusije od izgradnje gasovoda Južni tok ponovo je aktualizovalo perspektivu terminala za prirodni, tečni gas (LNG) na hrvatskom delu Jadrana, tačnije na Krku. Reč je o strateškom projektu od međunarodnog značaja, kojim bi državama Evropske unije bio uvećan izbor pri naručivanju tog čistog energenta. Pri tome, vrlo je zanimljiva ne samo zarada od kopnenog gasovodnog transporta, nego i specifična hrvatska razvojna perspektiva koja se LNG-terminalom svakako značajno otvara, bez obzira što za sada izgleda kao da to niko u hrvatskoj vladi i ne primećuje.

Jedan aspekt problema vidno se ističe: globalna praksa pokazuje da je uz terminal neophodno izgraditi gasne termoelektrane. Štaviše, preporučljiva je da se one elektrane koje troše ugalj, poput obližnjeg Plomina, prilagoditi drugom energentu gasu. Ekološke prednosti su velike, s obzirom na štetnu emisiju gasova, a činjenica je i da gasna elektrana olakšava uvođenje obnovljivih izvora energije u distributivnu mrežu. Naime, glavni nedostatak solarne i energije vetra, jeste to što su tako reći „stresni“ jer dobit oscilira, što znači da se ostatak sistema mora stalno prilagođavati u cilju održavanja energetskog bilansa. To je daleko lakše izvodi uz pomoć gasa nego uglja.

Prioritetna podrška obnovljivim izvorima

„Izgradnjom gasne elektrane u neposrednoj blizini terminala smanjuju se troškovi gasifikacije zemlje. Istovremeno se uvećava efikasnost elektrane i smanjuju troškovi proizvodnje električne energije, a fleksibilnost i sposobnost podrške obnovljivim izvorima se povećavaju“, kaže za DW Aleksandar Kovačević, stručni saradnik Oksfordskog instituta za energetske studije i energetski savetnik pri Svetskoj banci. „Ključna prednost Hrvatske jeste prilika da se na osnovu gasifikacije za potrebe centralne Evrope izgradi sistem sposoban da podrži višestruko veći kapacitet proizvodnje struje od energije vetra i sunca u odnosu na kapacitet koji je predviđen u kontekstu konvencionalnog elektroenergetskog sistema“, objašnajva Kovačević.

Da Vas podsetimo:  EPIGRAMI-MASA

Napomenimo da je Hrvatska već iscrpela mogućnosti postojećeg sistema za uvođenje energije vetra i sunca u energetski sistem, iako je i dalje reč o zanemarljivom udelu. Istovremeno, to je daleko od mogućnosti koje se prirodno nude duž čitave hrvatske obale, pa i šire. Pri tome, Kovačević ukazuje na još jedan problem dosadašnjeg pristupa projektu LNG-terminala koji se, već tri puta pokretao i obustavljao. Svaki put bilo je reči isključivo o kopnenom postrojenju između Omišlja i Njivica na Krku.

Plutajući terminal bolji od kopnenog

„Nova generacija plutajućih terminala omogućava znatno veći kapacitet gasifikacije od prethodnih“, dodaje Kovačević, navodeći da više ne postoji tehničko ograničenje za njihov kapacitet, koji se do sada navodio kao argument za terminale na obali. „Plutajući terminal je više nego dvaput jeftiniji za izgradnju i omogućava dva i više puta niže troškove korišćenja od kopnenog terminala istog kapaciteta. Tako nizak trošak omogućava veću fleksibilnost korišćenja objekta i znatno veću podršku primeni intermitentnih obnovljivih izvora kojim obiluje hrvatska obala.“

Upravo tu činjenicu pominjao je prilikom ranijih pokušaja realizacije LNG-terminala i ekološki aktivista Veran Piršić, predsednik nevladine organizacije „Eko Kvarner“ i nezavisni odbornik u Opštinskom veću Omišlja. „Takav terminal, tj. brod koji služi kao skladište i pogon za regasifikaciju gasa u tečnom stanju, ima niz prednosti, osim što je već startno puno jeftiniji. Poznato je da tečni gas, dakle hlađen na minus 162 stepena Celzijusovih, ima 600 puta manju zapreminu od onog u gasnom stanju“, reči su Piršića.

Ekološke dubioze

„Nažalost, kopneni terminali za podgrevanje gasa i njegovu regasifikaciju, pre prebacivanja u gasnom obliku, koriste morsku vodu koja se zatim vraća nazad, a to bi prema planiranim količinama gasa ohladilo more u delu Kvarnera za čitavih pet stepeni. Ne treba tumačiti kakav bi poremećaj u prirodi to izazvalo“, navodi Piršić. Predviđa se da bi u tom slučaju u moru završilo godišnje i oko 70 tona hemijskog izbeljivača poznatog kao varikina, koji bi se koristio protiv pojavljivanja algi i školjki na usisnim cevima za morsku vodu.

Da Vas podsetimo:  AFORIZMI-IZOBILjE

Veran Piršić spisku prednosti broda-terminala pridodaje i mogućnost da se takav pogon u slučaju havarije može izvući na otvoreno more, dok je kopneni statičan. Upravo te tzv. plutajuće jedinice za skladištenje i regasifikaciju koriste se u Italiji i Litvaniji, i to kao veoma delotvorno tehnološko i ekološko, moderno rešenje. Ali u Hrvatskoj se i dalje forsira opcija na kopnu, iako je dominantni kandidat za generalnog izvođača radova u tom poslu vlasnik predviđene parcele na Krku i za korupciju optuženi tajkun Robert Ježić, a sama imovina opterećena je predstečajnim i hipotekarnim tegovima, kaže Piršić.

Špekulisanje vlasništvom nad projektom

Naš sagovornik tvrdi kako sve to navodi na pretpostavku da pasivnost države u pronalaženju smislenijih reakcija verovatno potiče od klijentelističke zaštite privatnog interesa. „Prethodna tri pokušaja realizacije LNG-terminala od 1999. godine odlikuju stalne promene vlasničke strukture projekta. U poslednjem navratu država se povukla, a većinski partner E.ON Ruhrgas odustao je kad mu je Gasprom ponudio bolju saradnju na sasvim drugom kraju njihovog opsežnog poslovanja. Pokazalo se da je Krk bio samo jedna od karata u tom važnijem biznisu“, tako razvoj događaja pamti predsednik „Eko Kvarnera“.

Tranzicija u doba postfosilnih energenata, prema mišljenju Piršića, jeste jedan od ključnih zadataka svake vlade, ali hrvatska vlada za sada ostaje na preskupom i nekvalitetnom projektu koji bi u suprotnom mogao biti zamajac nove energetske politike. Ili kao što ocenjuje Aleksandar Kovačević: „Izgradnja skupog kopnenog terminala bez gasne elektrane i oslonac na skupe elektrane na ugalj sistematski suzbija preorijentaciju na obnovljive izvore kao jednu od najznačajnijih strateških prednosti Hrvatske. Ispočetka se može činiti, zaključuje Kovačević, kako je privreda oživela zbog kratkoročnog efekta na građevinski sektor, ali svi drugi ciljevi ostaju promašeni.

Da Vas podsetimo:  Jednoćeliska bića

Igor Lasić

DW

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime