Uspeh treba da bude sadržan u kadrovskoj obnovi i novim i smislenim programima

0
725
Foto: printscreen

Povodom namere da se sa političke scene potpuno zatre sve što vizuelno-verbalno podseća na DSS

  • Koalicija „Metla“ je osmišljena da stranku DSS „počisti“ sa političke scene Srbije
  • Nije bio cilj da se pređe cenzus na izborima, već da se na izbornom neuspehu opravda ono što sada sledi – zatiranje imena DSS
  • Da li je to davnašnji nalog inostranog faktora na koji se svesno ili nesvesno upecalo aktuelno vođstvo DSS?
  • Najviše raspostranjena greška, koju prave rukovodioci stranaka, je shvatanje da će samim činom promene simbola organizacije, koji opredeljuju organizacijsku prepoznatljivost, time poboljšati političku poziciju u biračkom telu
  • U čemu sve oskudeva sadašnja stranka DSS?
  • Ako nećete da pravite novu stranku, preporukama vam je da to ne činite na razvalinama stare. Nećete imati uspeha.

Tvorci koalicije „Metla“, velikog gubitnika na poslednjim parlamentarnim izborima, verovatno nisu bili svesni da će ova domaćinska spravica biti jednog momenta efikasno usmerena na „čišćenje“ samoga tvorca – ime Demokratske stranke Srbije. Ili se varam, možda je upravo suprotno – spravica je i osmišljena da stranku „počisti“ i tako „opere“ političku scenu Srbije.

Nedavno je predsednik DSS Miloš Jovanović, promenio logotip stranke, koji naravno ne liči nimalo na prethodni i nema vizuelni kontinuitet sa osnivačkim logom. Dakle „metla“ je proradila već više od godinu dana pre njene zvanične pojave. Najpre će stradati vizuelni lik DSS a potom će na red doći i sve ostalo.

To ostalo Miloš Jovanović naslednik zaostavštine osnivača i dvadesetogodišnjeg predsednika stranke dr Vojislava Koštunice, koji je „smeo da vas pogleda u oči“, najavio je nedavno u svom postizbornom komentaru na konferenciji za štampu da će krenuti u „rasčišćavanje“ sa prokazanim imenom Demokratske stranke Srbije. Oba puta kada se obračunavao sa logotipom i sada kada namerava da ime DSS-a pošalje na „istorijsko smetlište“, kao da se radi o nekom anahronom đubretu ili političkom defektu, zvanom DSS, dakle u oba slučaja upotrebljava svespasavajuću „metlu“.

Promena logotipa DSS nije donela rast političkog rejtinga, već debakl na nedavnim parlamentarnim izborima / Foto: printscreen

Zamena teza zamenom identiteta

Šta to ustvari hoće predsednik svojevremeno jedne od najuticajnijih i najpopularnijih stranaka, koju su u poslednjoj deceniji njenog postojanja sistematski i smišljeno upropašćavali nedoročeni političari? Oni koji su vredeli, ili su se sami povukli u političku „mirovinu“ ili su počišćeni već poodavno osmišljenom „metlom“. Zanimljivo je da narastajuće „čišćenje“ stranke postaje vidljivo povratkom Miloša Jovanovića u stranku.

Da li je „Metla“ namenjena čišćenju vladajuće SNS sa političke scene Srbije, ili odstranjivanju DSS / Foto: printscreen

Dakle, šta hoće  Miloš Jovanović? Da renovira i modernizuje stranku, da uspostavi organizacioni reinžinjering, da redizajnira već pomalo urušeni stranački brend ili prosto da promeni stranački identitet? Kako je krenuo bojim se da ništa od toga on konkretno neće, već samo delimično da promeni identitetsku kartu Demokratske stranke Srbije kroz vizuelni i verbalni redizajn – kroz logo i ime! Dovoljno da se ipak vidi šta to iz potaje smera smera lukavi predsednik.

Da Vas podsetimo:  KAFANSKI RAČUN NE LAŽE: Evo kakve su cene danas u poređenju sa zlatnim dobom Jugoslavije!

A, to šta smera on je indirektno i priznao, a umesto njega objasnio mi je njegov pouzdani i provereni aktivista i istomišljenik: „Znaš, mnogo nam ime DSS smeta u kampanji“.

Zaprepašćen, sabrao sam se najzad, a znajući ogromnu razliku između vizuelno-verbalnog identiteta i suštinskog identiteta stranke, odgovorio sam mu pomalo bezobrazno (izvinjavam se na tome) sledećim rečima: “A, da slučajno vi ne smetate imenu Demokratske stranke Srbije? Imali ste više od jednog mandata da unapredite identitet stranke otvaranjem suštinskih i strategijskih pitanja, na primer, redizajniranjem organizacione strukture koju ste zatrli i na taj način uneredili višegodišnji strpljivi rad (ranijih predsednika Ivršnog odbora DSS) Mirka Petrovića, Dragana Jočića, pa i mene, na stvaranju infrastrukture, ili osavremenjavanjem ideološko-programskih načela stranke, izmenom određenih politika, kadrovskim jačanjem, a ne jurnjavom iz stranke svega što je vredelo. Dakle, moj stranački prijatelju usmerili ste se, vidi se na prvi pogled, na pitanja sekundarnog značaja, jer otvaranjem strategijskih pitanja neminovno bi došli do pitanja vaše odgovornosti!“

Da tačno tako, rukovodstvo stranke na čelu sa Milošem „metlarom“ usmerilo se na prvi pogled na sekundarna pitanja, ali zato oni vrlo dobro znaju koji je njihov primarni zadatak: Da potpuno zatru i izbrišu sa političke scene sve ono što vizuelno-verbalno podseća na DSS.

Da li je to je davnašnji nalog inostranog faktora na koji se svesno ili nesvesno upecalo aktuelno vođstvo DSS?

Miting „Kosovo je srce Srbije“ održan 21. februara 2008. u Beogradu, neposredno po nelegalnom proglašenju nezavisnosti Kosova okupio je stotine hiljada ljudi / Foto: printscreen

Ova stranka im smeta, najpre zbog višedecenijskog otpora njihovim pokušajima rušenja suvereniteta Srbije. Zatim Koštunici i DSS ne mogu oprostiti veličanstveni miting ispred Skupštine kao reakciju na nelegalno proglašenje nezavisnosti naše južne pokrajine od strane albanskih separatista i terorista. Ta narodna energija koja je tom prilikom iskazana u Srbiji i Beogradu  bila je za njih, naše neprijatelje, vrlo preteća. Dakle naši zapadni „prijatelji“preko Okeana su odlučili „Koštunica mora da padne a sa njim i DSS“. To se i dogodilo na iznuđenim izborima, krađom i prekrađom glasova od strane njihovih političkih trabanata, potpomognutih njihovim mentorima.

Pojam identiteta i prava suština njegove promene

Teško će bilo ko izbrisati političku zaostavštinu Koštunice / Foto: printscreen

Koštunica je “pao“, ali mu se duh kroz stranku DSS i dalje vije. Ostalo je još da ime Demokratske stranke Srbije nestane. Inače da nekom smeta DSS kao takav, koji je pod lažnim kišobranom „Metle“ sakupio manje glasova nego što bi sa svojim imenom to uradio, on bi pravio svoju novu stranku. Ali, nije bio cilj da se pređe cenzus, već da se na izbornom neuspehu opravda ovo što sada sledi – zatiranje imena DSS. Odgovorni za neuspehe u poslednjih šest godina ostaće, po svoj prilici, netaknuti i oni će biti ti koji će menjati vizuelno-verbalni identitet a ne – sebe.

Da Vas podsetimo:  Društvo psihologa Srbije: Stanje u društvu nepodnošljivo

Najviše raspostranjena greška, koju prave rukovodioci stranaka, je shvatanje da samim činom promene simbola organizacije, koji opredeljuju organizacijsku prepoznatljivost, raste i nada da će se time poboljšati politička pozicija u biračkom telu, reputacija i/ili imidž, koje ona ima u širokom političkom auditorijumu.

S toga, organizaciona i marketinška teorija razmatrajući pojmove reputacije i imidža, smatra da je neophodno razmotriti i pitanje identitea, koji indirektno utiče na jasnoću kvaliteta i kvantiteta prepoznavanja imidža i reputacije. Takav slučaj je upravo DSS.

Veliki Miting  DSS „ Nije gotovo-narod se pita“ protiv Briselskog sporazuma završio se 2013. protestom  i govorom Koštunice ispred Vlade Srbije / Foto: printscreen

Identitet je jedna od osnova iz koje se razvijaju imidž i reputacija stranke. Različitost shvatanja ovoga pojma ukazuje i na mogućnost pogrešnih strategijskih odluka organizacija kada rade na svojoj reputaciji i onih drugih odluka koje imaju poslovne i druge implikacije. Grejem Dauling (Grahame Dawling) svodi pitanje identiteta na vizuelna i verbalna obeležja, na osnovu kojih ljudi mogu da identifikuju organizaciju. Pod tim obeležjima pomenuti autor podrazumeva ime, logotip, reklamni slogan i set boja i slično.  Ne pominju se drugi artefakti, kao deo organizacione kulture. Ne pominje se i ono najvažnije što prethodi samome imidžu i reputaciji – a to je realnost u kojoj i sa kojom funkcioniše jedna organizacija. Ipak, bez obzira što se radi o autoritetu u ovoj oblasti korporativnih komunikacija i bez obzira što vizuelizacija i verbalizacija organizacije čine i njen identitet, to je preusko gledište za širinu koji ovaj pojam sobom nosi.

U isključivosti takvoga tumačenja cela priroda korporativnih nematerijalnih vrednosti, koja je imanentna na primer, političkim strankama  bi se svela na to da identitet organizacije može biti izgrađen samo na osnovu spoljašnjih efekata (artefakti) koje nudi odličan ili manje dobar dizajn obeležja koji određena organizacija poseduje. Prihvatanjem ove tačne ali preuske definicije, korporativni identitet političke stranke bi bio sredstvo za ulepšavanje stvari a ne suština po kojoj organizacija funkcioniše i stvara nove vrednosti. Demokratska stranka Srbije je prihvatila svesno ili nesvesno Daulingovu teoriju, koja se ograničava samo na vizuelnom i verbalnom identitetu, ali ne i na suštinskom, koju on ne razmatra uopšte.

Miting DSS protiv potpisivanja Briselskog sporazuma  10. maja 2013. okupio je hiljade građana Beograda / Foto: printscreen

Identitetom se ustvari određuje precizan program komunikacija i promena koje oganizacija sa svojim ekspertima u ovoj oblasti preduzima tražeći naklonost korporativnog auditorijuma. Nikolas Ind zato tvrdi da ovaj pojam sam sebe najpreciznije opisuje, jer je identitet jedne organizacije, u stvari, poimanje same sebe – slično našem poimanju sopstvenog identiteta.

Da Vas podsetimo:  SNS bi u koaliciju sa "Mi – glas iz naroda", ali ucene ne prihvata

Prema tome ako govorimo o identitetu političke partije, on je jedinstven i njega čine podjednako organizacijska istorija, verovanje i filozofija, priroda tehnologije, svojina, ljudi, ličnosti rukovodilaca, kulturne i etičke vrednosti kao i organizacijska strategija, a naravno ideologije, programi i politike. Dakle, sve ono u čemu manjka, oskudeva sadašnja stranka DSS.

Lakše promeniti predstavu o stvari nego samu stvar

Dodali bi da identitet političke stranke čine još i poslovni i politički rezultati, učešće na političkom tržištu, tip menadžmenta, vizija i misija, socijalna angažovanost i mnogi drugi elementi. Ipak, vizuelna i verbalna obeležja identiteta daju dobru tehničku sliku o pravom suštinskom identitetu oganizacije političke stranke, ukoliko se umetničko dizajniranje shvati kao izraz onog drugog – suštinskog identiteta.

Dakle, primarna uloga dizajna u političkim strankama bi bila da saopštava njen identitet. Makaze u koje ulaze rukovodioci Demokratske stranke Srbije su, u stvari, klopke u koje nesvesno ili svesno upadaju smatrajući da će promenama odgovarajućih organizacijskih artefakata poboljšati sam identitet, a kroz njega i imidž i reputaciju.

S tim u vezi, mnogi, veli Ind, koji se bave identitetom organizacije pogoršavaju problem fokusirajući se na logotip i ime kao oličenje programa identiteta. Tako postupajući potpuno ignorišu strateška pitanja.

Kad se želi promena: Menja se suština, a ne kulise / Foto: printscreen

Identitet političke stranke je veoma važan, jer se političkom komunikacijom između stranke i birača on prevodi u imidž. To je vitalni deo procesa, jer ideja da identitet ima neku vrednost, mora se podjednako saopštiti svim strukturama političkog auditorijuma, među kojima su najvažniji članovi i vođstvo stranke, ali pre svih realni i potencijalni birači, normativne, funkcionalne i druge grupacije iz političke javnosti. Način i kvalitet prevođenja ili saopštavanja identiteta političkom auditorijumu govori o različitosti i vrstama samoga imidža. To znači da  treba razmišljati u pravcu razdvojenosti pojmova identiteta i imidža, na čemu s pravom insistira Z. Slavujević, profesor političkih nauka, koji kaže da je „lakše promeniti predstavu o stvari nego samu stvar“.

DSS je krenuo da menja „stvar“ a ne predstavu o „stvari“, odnosno da menja predstavu o sebi.

Slavujević svoju tezu dopunjuje tvrdnjom da se „pažnja fokusira pre svega na imidž, imidž se odvaja od identiteta i postaje maska pod kojom se politički subjekt predstavlja biračima“.

Narod će uvek govoriti: da to su oni naslednici DSS i Koštunice

Dakle, gospodo rukovodioci DSS , šta vi hoćete od promena?

Kozmetiku sa promenom imena i drugih artefakata?

Ne treba vam to, jednostavnije vam je da napravite novu stranku, čistu, očišćenu od DSS-ove „prljavštine“, a ime DSS ostavite da se ,ako treba, samo od sebe ugasi, ili možda i vaskrsne.

Impresivan ambijent sa narodnog protesta ispred Skupštine Srbije 2008. godine protiv nezavisnosti Kosmeta / Foto: printscreen

Uvek, pa i pored promene imena stranke narod će uvek govoriti – da, to su oni, naslednici DSS i Vojislava Koštunice. Od toga nećete nikada pobeći.

Iako vi mislite da je „narod stoka grdna“, on prepoznaje veoma dobro takvu vrstu političke manipulacije. Ako nećete da pravite novu stranku, preporukama vam je da to ne činite na razvalinama stare. Nećete imati uspeha.

Uspeh je sadržan u kadrovskoj obnovi u novim i osmišljenim programima, u redefinisanju organizacione strukture i novim strategijskim političkim iskoracima same Demokratske stranke Srbije.

Baš onako kako i naučno zamišlja promene i obnovu političkih stranaka Kenet Janda, ugledni politikolog i profesor visokog ranga.

…………….

Milan Mile Tomić,
bivši predsednik Izvršnog odbora DSS
Izvor: Između sna i jave

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime