Uspeli su – podelismo se na one koji „kače“ francuske zastave i na „patriote“

0
853

Uspeli su. Podelili su nas na one koji „kače“ francuske zastave na svoje profile i na one koji to ne čine. Čak se taj razdor polagano na društveniim mrežama širi tako što i jedni i drugi podsećaju na pomoć Francuske Srbiji tokom Velikog rata, drugi pak na bombardovanje i glasanje u Unesku. I jedni i drugi zaboravljaju da su Vlade jedno, a narodi drugo. Što bi rekao jedan vlasnik ovdašnje televizije „’ajde bre, kad je narod na Balkanu i Evropi postavljao stvarno vlast koju želi?“. Pored svih naših rasprava koje nas koče godinama, izmislili smo još jednu.

foto:rs.n1.info
foto:rs.n1.info
Ovi koji „kače“ zastave, oni su kao zaboravili detalje novije istorije „šta nam je Francuska učinila“, a ovi drugi ih kao podsećaju jer su patriote, pošto ovi prvi kao to nisu!? Onda ovi kače slike srpskih vojnika pored francuskih zastava na Krfu, spominje se tu i školovanje srpskih đaka u Francuskoj, a onda ovi na društvenim mrežama obese snimke bombardovanih delova Srbije. Pa čak u postovima i komentarima ima i psovki. Normalno i jedni i drugi osuđuju terorizam, ali se dele u intenzitetu saosećanja. Kakva besmislena rasprava!
ajfeva-kula1

Sve mi se čini da zaboravljamo izvor ove podele – terorizam – zlo. Nevini ljudi su poginuli. Svačije je pravo da li će sa tim intenzivno da se saoseća ili će da likuje, uostalom kao što je to bilo „11. septembra“, ubistva karikaturista ili nekih drugih datuma kada su se nečiji nevini životi ugasili. Svačije je pravo da stavi zastavu umesto slike svog profila ili ne. Ma ko to radio i iz kojih razloga. Neki, istina zaista što žale izginule ljude i prkose terorizmu, a neki da bi ušićarili još koji broj lajkova. Da li u svemu tome ima patetike, neću da ulazim.

Da Vas podsetimo:  DEKLARACIJA O SRBOCIDU HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. I LOGORU SMRTI JASENOVAC

Neke 1989. godine, kao klinac bio sam fasciniran odlučnošću Rumunskog naroda da zbaci diktatora. Imali su jasan i odlučan stav. Moja baba Tana, gledajući me iz prikrajka kako ne trepćem dok gledam borbu u Bukureštu, reče mi „igra sine ciganska mečka pred komšijsku kapiju, pa će dođe i pred našu“. I došla je, dve godine kasnije. Kada sam čuo preksinoć da je izginuo narod od šest bombi u Parizu, baš sam se potres’o. Neke me crne misli zasule da je to kapisla za Treći svetski rat. Prošla mi je kroz glavu i baba Tanina rečenica. Ali Srbin je Srbin, kada nema rata daj da izmislimo bar nešto da se podelimo, pa makar to bilo i preko društvenih mreža i zastave. Bilo, ne ponovilo se.

Marko Smiljković

gradjanin.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime