Uvlačenje RS u NATO na mala vrata

0
863
Nova zgrada NATO u Briselu / Foto: printscreen

U NATO-u itekako računaju na članstvo BiH

  • U NATO-u itekako računaju na članstvo BiHnaravno onda kada procene da su vreme i okolnosti sazreli za takvu priliku.
  • Uvlačenje RS u NATO na mala vrata, uz Vučićevo odobrenje ili „glasno ćutanje“
  • Sada kada je iz NATO-a saopšteno da je, posle prijema “Programa reformi BiH”, BiH učesnik MAP-a, neće biti neobično da jednog dana za 5,10 ili 15 godina iz NATO-a saopšte vlastima BiH “danas ste primljeni”.
  • Međutim, (ne)voljno učešće RS i BiH u MAP-u predstavlja, ipak, malo više od toga, jer se iz MAP-a do sada nijedna zemlja, koja se našla u tom stepenu “saradnje”, nije izvukla na “rezervni položaj” neutralnosti/nesvrstanosti, već je, pre ili kasnije, bila uvučena u članstvo u NATO.
  • Vučić je već pokazao da je spreman da odustane i od sopstvenih proklamovanih “crvenih linija” u svojoj diplomatiji.

Iako je krajem decembra prošle godine u sedište NATO-a u Brisel upućen “Program reformi BiH” koji su usaglasila tri člana Predsedništva BiH Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić1, tek 31. januara ove godine na veb stranici NATO alijanse objavljeno je saopštenje u kome je navedeno da je “BiH u Akcionom planu za članstvo(MAP), ali to ne prejudicira  odluku Saveza o budućem članstvu države”.

“Saradnja zemlje s NATO-om predviđena je Programom reformi BiH. Ovaj Program reformi ocrtava reforme koje vlada namerava preduzeti i olakšava pružanje podrške NATO-a u tim naporima”, naveli su iz NATO-a2.

Uvlačenje Republike Srpske u NATO na mala vrata

Na to saopštenje, Dodik je u prvi mah reagovao gotovo nonšalantno, navodeći da je MAP odobren BiH još ranije, tvrdeći da je ključno što “Program reformi BiH” ne predstavlja prvi Godišnji nacionalni plan(ANP) kojim se aktivira MAP.

“U poslednje vreme nigde od NATO-a niste čuli da je BiH na putu integracija, već su rekli `na putu saradnje’. Nisam mogao, ali bih voleo da jesam, da ukinem MAP, ali je za to potrebna saglasnost u okviru Predsjedništva BiH. Učinio sam da se onemogući ANP i da se putem nekog dokumenta Program reformi pokuša održati neki oblik saradnje sa NATO-om i mi to činimo”, rekao je Dodik3.

Međutim, iz NATO-a su samo koji dan posle saopštili da očekuju da vlasti u BiH nastave sa knjiženjem nepokretne vojne imovine na ministarstvo odbrane BiH4 , što obuhvata i 23 lokacije u RS. Istovremeno su  iz ministarstva odbrane BiH saopštili da će to i činiti, i to u skladu sa “Programom reformi BiH”, u kome su se potpisnici i obavezali na nastavak knjiženja vojne imovine. Sve to ukazuje da je “saradnja sa NATO, a ne integracija” tanka nit za koju se Dodik drži kada se osvrće na saopštenja koja stižu iz NATO alijanse.

Da Vas podsetimo:  Zastani malo, gospodine Kurti!

Istini za volju, i u NATO pokušavaju da se potrude da ne raspaljuju negativno raspoloženje u RS prema mogućnosti članstva BiH u NATO-u, što se primećuje dodatkom da učešće BiH u MAP-u “ne prejudicira odluku NATO-a o budućem članstvu države”6.

No, već i tako “obzirno” saopštenje o učešću BiH u MAP-u jasno govori da u NATO-u itekako računaju na članstvo BiHnaravno onda kada procene da su vreme i okolnosti sazreli za takvu priliku.

A teško da tu nešto može da promeni Dodikova opservacija da je, bez obzira na potvrđeno učešće BiH u MAP-u, važno što je u NATO poslat “Program reformi BiH”, a ne ANP. “Program reformi BiH” i ANP svakako nisu jedno te isto, ali, izgleda, da u sedištu NATO-a te razlike ne smatraju ključnim, već im je pre svega važno da oglase učešće BiH u MAP-u i podsećanje na spisak reformi na koje su se potpisnici “Programa reformi BiH” obavezali da ispune na daljem putu “saradnje”. To jasno upućuje na tezu da pod “saradnjom” u NATO-u podrazumevaju mnogo više nego što misli Dodik kada izgovori tu istu reč. Podsećanja radi, Dodik je samo mesec dana pre potpisivanja “Programa reformi BiH”, dok je odbacivao ANP, isticao da ANP znači aktivaciju puta ka NATO-u.

“Kada krene prvi korak, više ne pitaju hoćemo li unutra ili nećemo, već je NATO taj koji će reći ‘danas ste primljeni’. Taj prvi korak ne smemo uraditi, jer je to kapitulacija i vrsta izdaje”, govorio je tada Dodik, objašnjavajući zašto ne prihvata ANP7.

Međutim, sada kada je iz NATO-a saopšteno da je, posle prijema “Programa reformi BiH”, BiH učesnik MAP-a, neće biti neobično da jednog dana za 5,10 ili 15 godina iz NATO-a saopšte vlastima BiH “danas ste primljeni”.

Jer, sada zaista izgleda da su u NATO-u primili “Program reformi BiH” kao onaj “prvi korak” o kome je Dodik pre nekoliko meseci govorio. Može se, naravno, dogoditi da će u narednom periodu dolaziti i do različitih “grešaka u koracima” u BiH, ali u takvim situacijama oči bošnjačkih i hrvatskih političara biće uprte u “sudije” iz NATO-a, dok će srpski političari moći tek da gledaju da im “sudije” ponekad progledaju kroz prste ili da kupe vreme do eventualnog izjednačenja i/ili produžetka utakmice.

Da Vas podsetimo:  AMERIČKI POLJUBAC?!

Sa srpske strane na tako nešto upućuju poslednje Dodikove poruke da “dok njegovi ljudi sede u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i dok je on u Predsedništvu BiH nećemo se pomaknuti nijedan korak prema integraciji BiH u NATO”. “Srpska nije dala saglasnost za knjiženje vojne imovine i mora da postoji sporazum između dva entiteta da bi bilo rešavano pitanje vojne imovine. Ako nema sporazuma, nema ni knjiženja(…) Dok smo mi u vlasti nema predaje kasarni i nema članstva u NATO-u, a ako neko pokuša da nešto i dogovori to ću nastojati da razvalim”, poručio je Dodik8.

Vučićevo glasno ćutanje ili uvod u novu trgovinu?

Srpski političari u RS će, dakako, nastaviti da osluškuju poruke vlasti Srbije i tu će, svakako, gledati da pronađu manevarski prostor za svoje dalje delovanje. No, prostor koji im je ostavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić pošto je pohvalio “Program reformi BiH” odmah po potpisivanju – već samim tim činom je sužen. Ne bi bilo previše čudno ako bi se ispostavilo da je Vučić još tada znao da je pomenutim dokumentom BiH garantovano učešće u MAP-u, jer on sam veoma dobro zna kako funkcioniše “saradnja” sa NATO alijansom, još od vremena kada je od NATO-a dobio “garancije” za zaštitu Srba na severu Kosova. Vučićevo glasno ćutanje o učešću BiH u MAP-u izgleda da treba da deluje pre svega kao umirujuće sredstvo ne samo u RS za sve protivnike učlanjenja BiH u NATO, već  i za javno mnjenje u Srbiji naklonjeno proklamovanom održanju vojne neutralnosti Srbije. Jer, upravo bi taj većinski deo birača sada i ubuduće možda mogao da pomisli da korak  RS  bliže NATO-u može značiti samo jednu od dve mogućnosti: ili dugoročno udaljavanje Srbije od RS ili pripremu za približavanje Srbije NATO-u tempom kojim se toj alijansi bude približavala RS/BiH.

Moguće je da su Vučić, Dodik i ostali srpski političari uvereni da su “NATO granica na Drini”, u prvom slučaju, odnosno učlanjenje i BiH i Srbije u NATO, u drugom slučaju, samo dve užasavajuće krajnosti između kojih oni mogu komotno da se politički kreću i nekako snalaze, pod parolom koja bi se mogla opisati ironičnom opaskom da je NATO garant vojne neutralnosti i Srbije i BiH. Međutim, (ne)voljno učešće RS i BiH u MAP-u predstavlja, ipak, malo više od toga, jer se iz MAP-a do sada nijedna zemlja, koja se našla u tom stepenu “saradnje”, nije izvukla na “rezervni položaj” neutralnosti/nesvrstanosti, već je, pre ili kasnije, bila uvučena u članstvo u NATO.

Da Vas podsetimo:  ZDRUŽENJE SRBSKIH KNJIŽEVNIKOV V SLOVENIJI

No, možda predsednik svih Srba, kako Vučića opisuje njegov ministar odbrane Aleksandar Vulin, veruje da je baš on taj koji je stvoren i za nemoguće misije, počevši od svog “misionarskog” rada na nizu sporazuma sa vlastima u Prištini. Upinjanjem da postigne “Sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine”, uprkos i sopstvenom priznanju da vlasti u Prištini nisu ispunile obavezu da formiraju Zajednicu srpskih opština na KiM, a da je vlast u Beogradu sve svoje obaveze ispunila ukidanjem srpskih institucija na severu Kosova  – Vučić je već pokazao da je spreman da odustane i od sopstvenih proklamovanih “crvenih linija” u svojoj diplomatiji.

Sa takvim političarima u RS, Vučiću neće biti teško da se na međunarodnoj sceni i dalje pojavljuje kao trgovac koji u vlasništvu ima i političke interese RS

Verovanje Dodika i svih ostalih srpskih političara  u RS takvom Vučiću, da će ih podržati u njihovom stavu da će RS pratiti Srbiju kada je reč o odnosu sa NATO alijansom – više liči na potpuno prepuštanje odgovornosti Vučiću za ključne odluke koje budu morali u RS da donesu prilikom suočavanja sa narednim zahtevima iz NATO-a.

Sa takvim političarima u RS, Vučiću neće biti teško da se na međunarodnoj sceni i dalje pojavljuje kao trgovac koji u vlasništvu ima i političke interese RS. Pa da, recimo, pogura ili prećutno prihvati i naredni korak RS ka NATO-u, a da se zauzvrat od RS ne traži da se odrekne još poneke dejtonske nadležnosti, što se, recimo očekuje u procesu daljeg približavanja EU. Pri čemu će taj svesrpski politički trgovac lično odlučivati da li će takva ili neka druga slična trgovina  biti “tante za tante” ili “tante za kukuriku”.

Slobodan Durmanović
Izvor: nspm.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime