Uvođenje Crne Gore u NATO

0
1031

crna goraCrna Gora je do nedavno bila gotovo vatreni saveznik Rusije. Ipak, spoljna politika najmlađe države nastale posle raspada Jugoslavije, oštro je promenila svoj pravac. Sada se crnogorske političke elite otovoreno zalažu za što skoriji ulazak u redove Alijanse.

„Crna Gora može da očekuje da će do polovine 2017. godine postati punopravna članica NATO-a“, izjavio je crnogorski premijer Milo Đukanović. Počelo je već ponovno naoružavanje armije u skladu sa NATO standardima, crnogorski vojnici „rade“ u Avganistanu, Liberiji i kod obala Somalija, u Podgorici je otvoren Informativni centar NATO. Sve programe, koje priprema NATO, plaća sama zemlja, koju uvlače u Alijansu.

O odlučnosti crnogorskog vođstva da uđe u NATO svedočio je crnogorski predsednik Filip Vujanović, rekavši da čak postoji mogućnost da Crna Gora uđe u NATO bez referenduma, na kome bi se ta strateška odluka prepustila građanima. „Ako velika većina parlamenta saopšti, kao svoj politički stav, da je za ulazak u Alijansu, onda treba proceniti da li je potreban referendum“, rekao je Vujanović.

Za ulazak u NATO odlukom u parlamentu zalažu se vladajuće Demokratska partija socijalista premijera Mila Đukanovića i Socijaldemokratska partija predsednika skupštine Ranka Krivokapića. Njih podržavaju partije albanske i bošnjačke manjine, što čini ubedljivu većinu u parlamentu. Opozicioni Pokret za promjene zahteva da se ta odluka donese na referendumu, kao i Socijalistička narodna partija i Nova srpska demokratija. Ulasku u NATO protivi se i veći broj nevladinih organizacija u Crnoj Gori, uglavnom srpskih, kao i uticajni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

„U Boga se nadam da Crna Gora neće u NATO, koji nas je bombardovao“, rekao je on, tvrdeći da bi Crna Gora ulaskom u alijansu samo postala šraf u toj militarističkoj organizaciji koja „danas vrši nasilje nad svetom“.

Zvanična predstavnica MIP-a Rusije Marija Zaharova smatra utapanje Crne Gore u NATO poniženjem za ovu zemlju. „Znate, to je posebna vrsta poniženja. Juče ste ih bombardovali, a danas stvarate atmosferu da te zemlje žele da dođu kod vas. To je nametanje stokholmskog sindroma: kada žrtva voli svog mučitelja. Ali sećanje na bombardovanje je i dalje živo“, rekla je Zaharova. Ona je dodala da je politička elita u Crnoj Gori pod pritiskom Zapada i naglasila da pitanje ulaska u NATO treba da izglasaju Crnogorci na referendumu.

Zauzvrat, u Crnoj Gori prete hapšenjem državnom vrhu Rusije, a Crna Gora polako postaje rasadnik islamskog terorizma na Balkanu, zajedno sa Kosovom i BiH. Potpredsednik

Vlade Rusije Dmitrij Rogozin, komentarišući nedavnu odluku crnogorskih vlasti da mu zabrane ulazak u tu zemlju, rekao je da su „braća pognula glave“. Predsednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević podseća da Rogozin ima crnogorsko poreklo, na koje je, kako ističe, ponosan. „Što se tiče Balkana, najbolji koncept je savez balkanskih država, zasnovan na konceptu vojne neutralnosti, u koji bi ušle Srbija, Makedonija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, dakle, države koje su u ovom momentu van NATO-a, i mislim da bi kroz taj vid savezništva i Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija garantovao takav oblik delovanja kao što je to slučaj sa Švajcarskom, koja je od 1815. godine na Bečkom kongresu postala vojno neutralna država“, odlučan je Knežević.

Da Vas podsetimo:  Srbi sa severa Kosova najviše veruju KFOR-u

Matija Nikolić, novinar iz Podgorice, odluku vlade Crne Gore objašnjava rečima da „vlast u okviru svoje NATO kampanje počinje da širi antirusku histeriju“. „Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, pre nekog vremena je džogirao u Podgorici, a sada je vlast Crne Gore zabranila ulazak ruskim zvaničnicima. Iz toga se jasno vidi šta vlast u Podgorici poručuje. Što se tiče naroda, ovde je gospodin Rogozin dobrodošao“, kaže on.

Male balkanske zemlje su navikle da imaju neke spoljne patrone i jasno brane njihove interese. Albanija i Crna Gora su se našle u nezahvalnoj ulozi molilaca koji se na sve načine trude da privuku naklonost patrona. Vlada Đukanovića dosledno demonstrira svoju hiperlojalnost Briselu čak u onim slučajevima kada to može da se ne čini. To najbolje pokazuje uvođenje sankcija Rusiji.

„Da to nismo uradili, da smo bili indiferentni u odnosu na te odluke, izvesno je da bi se put prema EU usporio, a u odnosu na NATO, izvesno je da bi se isključila mogućnost poziva u Velsu Crnoj Gori da stupi u članstvo“, izjavio je predsednik Vujanović. Ali, ubrzo je bio demantovan. Crna Gora nije morala da podrži sankcije koje je Evropska unija uvela Rusiji zbog dešavanja u Ukrajini, naglasio je šef Delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič.

Možda EU i nije bila toliko zainteresovana za konsenzus povodom sankcija, ali prekookeanski veliki brat takve stvari ne prašta. Vlast u Crnoj Gori, koja dobija podršku od Vašingtona i NATO saveza, funkcioniše po modelu modernizovane mafije, koja koristi institucije kao fasadu, izjavio je izvršni direktor Pokreta za neutralnost Crne Gore Marko Milačić.

Za Đukanovića lično, stupanje u NATO je garancija njegove sopstvene pozicije, a za crnogorsku elitu sigurnost da predaju zemlju u „pouzdane ruke“. Milo Đukanović – političar koji iza sebe ima nebrojeno afera, lider koji je u svojoj funkciji ujedinio organizovani kriminal i propagandno delovanje sa ciljem učlanjenja u NATO alijansu, podvukao je Milačić. U Crnoj Gori funkcioniše „fasadna demokratija“. Njen cilj je očuvanje slobode, nekažnjivosti i privilegija za mali krug ljudi okupljenih oko premijera.

Crnogorske vlasti imaju samo jednu prepreku na putu ka ravnopravnom članstvu u NATO-u. To je neverovanje naroda u mirotvornost Alijanse. Anketiranja javnog mnjenja 2010. godine su pokazala da 40 odsto stanovništva nije htelo učlanjivanje zemlje u NATO, 32 odsto je odobravalo takvu varijantu. Onda je rukovodstvo zemlje počelo da sprovodi rad u cilju promene takve situacije. Generalni sekretar NATO je objašnjavao premijeru: treba ubeđivati stanovništvo da NATO nije organizacija iz vremena hladnog rata, već savez 50 hiljada ljudi u misijama po čitavom svetu. Ubeđivali su veoma aktivno. Pri tome je zaista došlo do neznatnog smanjenja broja protivnika NATO. Među razlozima neprihvatanja NATO, većina anketiranih je navela eventualno pogoršanje odnosa sa Srbijom i Rusijom. Pristalice NATO je radovalo poboljšanje veza sa SAD.

Da Vas podsetimo:  Šmit udara posljednje eksere u kovčeg državne zajednice uz zapadne aplauze

Pri tome skoro 60 odsto Crnogoraca smatra da će vajdu od priključenja NATO-u imati samo vlasti zemlje, samo 12,4 smatra da je to od koristi i za armiju. Narod ne vidi drugu mogućnost da izrazi svoje mišlenje o učlanjivanju u NATO osim referenduma. Za to istupa 60 odsto Crnogoraca. Za sada se Crnogorci još uvek nadaju da će uspeti da promene tok pronatovske istorije svoje male zemlje, piše Jelena Guskova.

S obzirom da se vladajuće političke strukture u Podgorici prioritetno zalažu za ulazak Crne Gore u punopravno članstvo NATO pakta, uprkos činjenici da po istraživanjima javnog mnjenja takvu odluku ne podržava većina stanovništva, onda nije neobično što se istinsko raspoloženje naroda ponekad ispoljava na sasvim neočekivan način. Kako su izjavili meštani više sela iz okoline Andrijevice za podgorički list „Dan“, Rusija je po njihovom dubokom uverenju vekovima bila zaštitnik Crne Gore, pa bi stoga i danas želeli da vide ruske vojne baze na svom području. Kako su još doslovno kazali – oduvek su im bila bliža slovenska braća od onih koji su u minulim vremenima sejali smrt na tim prostorima, pri čemu su imali u vidu tragične posledice NATO bombardovanja u obližnjem mestu Murino, gde su stradali civili. A kao zaključak, stanovnici tog kraja su jednoglasno poručili da bi sa oduševljenjem dočekali rusku armiju, zbog čega su spremni da deo svoje imovine ustupe Rusima za izgradnju vojne baze, koja će ih po njihovim rečima zaštititi od Severnoatlantske alijanse.

Tokom propagandne kampanje neprestano se ističe da stupanjem u alijansu CG obezbeđuje mir i stabilnost na duge staze. „Evroatlantski bezbednosni sistem u predvidivoj budućnosti je jedini na koji se Crna Gora može da osloni, ne samo zbog toga što je ona geo-politički pozicionirana duboko unutar NATO prostora, već i sa zahtevom za stabilnost koja je uslov kvaliteta života i prosperiteta svakog društva“, podvukao je predsednik Vujanović.

Postavlja se pitanje: Zar samo okruženje NATO-a ne bi trebalo da bude garant sigurnosti da država neće biti napadnuta? Pošto je NATO poznati „golub mira“, od koga joj onda preti opasnost? Uz to, članstvo u alijansi ne garantuje uvek mir. Podsetimo se grčko-turskog sukoba na Kipru, koji traje više od četiri decenije, bez obzira na to što su Turska i Grčka članice NATO još od 1952. godine.

Druga teza koja se ponavlja kao lajtmotiv je ta da bi Crna Gora članstvom u NATO-u imala ekonomske koristi i postala deo složenog sistema vojne industrije, čime bi ulila dodatno poverenje zapadnim investitorima. Naravno, postoji veza između članstva i ekonomskog razvoja, ali realnost je da koristi od toga imaju samo neke, privilegovane članice saveza. Velike zemlje profitiraju prodajući tehniku i naoružanje svojim malim partnerima iz Alijanse, kako bi ove ispunile standarde koji su im nametnuli. Iz reči generalnog sekretara NATO može se pre pretpostaviti da će Crna Gora pre morati da povećava svoje izdatke, nego što će imati koristi od Alijanse. Crna Gora već sama pokriva svoje troškove misije ISAF u Avganistanu.

Da Vas podsetimo:  VANjA POSLE VIŠE OD 20 GODINA PONOVO ŽIVI U ISLAMU GRČKOM: Vratila život ognjištu predaka

PlakatnatoIako je prethodnih godina generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen u više navrata isticao kako su vrata NATO Beogradu otvorena, ne postoji nijedan političar u Srbiji koji se ozbiljno bori za vlast, a da se otvoreno zalaže za članstvo u toj organizaciji. Iako postoji mnogo ozbiljnijih razloga zašto bi ulazak Srbije u NATO bio štetan, najubedljiviji među njima je psihološki – zločinačka NATO agresija iz 1999. godine, koja je u sećanju građana još uvek veoma živa trauma. U nekoliko navrata NATO je u svojim kampanjama popularizacije u Srbiji imao veliku podršku i medijske elite i vlasti, posebno u vreme ministra odbrane Dragana Šutanovca (2007-2012). Ali NATO nikad nije uspeo da poveća svoju veoma nisku popularnost među Srbima, iako je imao i veoma jaku lokalnu lobističku mrežu.

Zato je uvlačenje Crne Gore u članstvo NATO veoma jak udarac na Srbiju. Jer, ako bi Crna Gora postala član, Srbija bi tada imala mnogo manje izbora, jer bi skoro sasvim postala usamljena enkalava u NATO korpusu. Naime, od zemalja sa kojima se Srbija graniči članice NATO su Mađarska, Rumunija, Bugarska, Albanija i Hrvatska. Pored njih, Makedonija u NATO nije samo zbog svog spora sa Grčkom iako bezmalo funkcioniše kao teritorija koju kontroliše taj vojni blok, slično kao i Bosna i Hercegovina, koja nije član zbog otpora Republike Srpske, ali je politički, pa delimično i vojni protektorat zapadnih sila, dakle i NATO. Ako se tome doda činjenica da NATO na teritoriji Kosova i Metohije ima svoju bazu Bondstil i da svojim snagama kontroliše tu teritoriju, moglo bi se reći da bi se Srbija ulaskom Crne Gore u NATO našla u potpunom okruženju agresivne Alijanse, sasvim bez izlaza.

Čuveni svetski antiglobalista Noam Čomski ocenio je da će sudbina balkanskih zemalja zavisiti od ishoda sukoba Rusije i Zapada, kao i opstanka Evropske unije. Možda će i ovog puta Đukanović uspeti u svom naumu, zahvaljujući podršci, između ostalih, i SAD. Ipak, trebalo bi uvek da ima u vidu da je opasno biti američki neprijatelj, a još opasnije biti njihov prijatelj.

(U članku su korišćeni materijali portala Sputnik)

Božidar Tripković

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime