Uzrok i posledica, brk u brk

0
980

miloKakvo iznenađenje: propali pregovori opozicije sa Milom Đukanovićem! Ko bi rekao?

Više od stotinu godina je prošlo od trenutka kad je na crnogorskom nebu počeo da žmirka fenjer ustavnosti – može se slobodno reći da je u odnosu na ove današnje prevarante knjaz Nikola bio rođeni gospodin i demokrata. Naravno, znam da je poređenje Mila Đukanovića i knjaza (pa kralja) Nikole samo po sebi ogroman kompliment za trenutnog crnogorskog vlastodršca, ali se neke analogije ipak nameću, uz napomenu da je ponekad gotovo nemoguće razlikovati podražavanje od parodiranja. Ne samo gramzivost i provincijalna bahatost, ne samo demagogija i odvratno koketiranje sa ratnim neprijateljima nego, evo, i beskrupulozna želja da se ostane na vlasti po svaku cenu, da se opipljiva i mračna perspektiva građanskih nemira predstavi kao nekakav pregovarački proces, koji će gospodar lukavo voditi i usmeravati.

Kao što ona luda guvernanta iz Heroine Patriše Hajsmit podmeće požar u kuću da bi, hrabro spasavajući decu iz plamena, mogla da dokaže svoju odanost porodici, tako i crnogorska vlast već dvadesetak godina izaziva katastrofe, za čije se saniranje onda nudi kao jedini lek. Šta je drugo Đukanovićeva duga vladavina nego politička varijanta te perverzije: besomučno pustošenje Crne Gore da bi se goli opstanak njenih građana predstavio kao podvig mudrog i „snalažljivog“ državnika?

DOLE PUTIN! DOLE KOŠTUNICA!

Pred činjenicom da je Crna Gora postala mafijaški poligon i carstvo korupcije sve druge stvari gube smisao, a priča o izbornoj demokratiji ili nacionalnim pravima obavezno se pretvara u simulaciju normalnosti. Na primer, ako kažemo da su Srbi u Crnoj Gori diskriminisani, da je standard građana mizeran, da Crna Gora jednog dana mora postati pravna država – rekli smo suštu istinu. NJoj, međutim, odmah treba dodati da ništa od toga nije realno, i da baš ništa neće biti urađeno dok god na vrhu države imamo pljačkaše i profitere čvrsto povezane tolikim zajedničkim nedelima.

Da Vas podsetimo:  Srpstvo u Crnoj Gori kroz vekove

Nije to crnogorska specijalnost, naravno, mnogi vlastodršci oslanjaju se na kriminalne krugove koji su ih ustoličili. Većina političkih režima ima i svoju mračnu stranu. Problem je u tome što ovaj, crnogorski, nema nijednu drugu, a ipak opstaje. Dokle? Pa sve dotle dok se žrtva hrabro, javno i neodstupno ne suprotstavi diktatoru, kao što su to učinili građani Crne Gore na nedavnim protestima u Podgorici. Tada sve maske padaju, a na sceni ostaju samo uzrok i posledica, brk u brk, i nema tih dimnih bombi, suzavca i fantomki kojima bi se ovaj epohalni susret mogao eskivirati.

I zato, kad je Đukanović povodom protesta nedavno zapomagao: „Ua Putin! Ua Koštunica!“, on je postupao u dlaku isto kao onaj seoski lupež, uhvaćen na delu, koji je pred komšijama i narodnom milicijom na sav glas vikao: „Živeo Staljin! Živela Rusija!“ U oba slučaja imamo bedan pokušaj da se notorni lopovluk predstavi kao deo nekakve visoke, svetske politike.

Čuj: Putin i Koštunica! Ne Andrija Mandić, ne Milan Knežević, Gojko Raičević i Janko Vučinić, ne hiljade i hiljade poniženih i ojađenih građana, radnika i seljaka – nego Putin i Koštunica!

EPOHALNI SUSRET KOJI SE NE DA ESKIVIRATI

Raspoređeni u nekoliko porodičnih klanova, crnogorski vlastodršci su besomučno privatizovali i pokrali narodnu imovinu, do ivice gladi doveli crnogorsku, srpsku i svaku drugu sirotinju, razmećući se milionima i milijardama, pa kad se ta višenacionalna sirotinja koliko-toliko organizovala i pobunila, kad su očajni ljudi zaista počeli da škripe zubima i poručili da im je svega dosta – lukavi gazda se prisetio Rusa i Srba. Da bi ga NATO razumeo i u pomoć mu priskočio – takva je to planetarna zavera, takva geostrateška zajebancija.

Ne znam šta bi povodom ove mizerne dostave mogla da preduzme Rusija, trenutno zauzeta u Ukrajini i Siriji, ali zvanična Srbija, o ekskluzivno demokratskoj da i ne govorimo, ima čudan običaj da svoje protivnike prihvata, uzgaja i potpomaže kad god se nađu u nevolji. I sada, uoči odlučujućeg raspleta („linija fronta“ – Keri, „nedovršeni posao“ – Bajden), Beograd kao da uopšte ne želi da vidi šta se u Crnoj Gori stvarno dešava, kao da ga se to i ne tiče, iako je baš beogradska politička elita značajno doprinela katastrofalnom razvoju situacije.

Da Vas podsetimo:  Stravična pretnja sarajevskim Srbima: Na spomeniku na Kazanima osvanula poruka – „Živi Caco u nama“

Što Đukanović u svom košmaru i batrganju vaskrsava Putina i Koštunicu nije nikakvo čudo – on svoj sramotni poraz pokušava da kamuflira i odloži proverenim regionalnim trikovima. Nije, međutim, ni prirodno ni logično da se čitava operacija izvodi uz licemerno ćutanje zvanične Srbije. Naime, u Crnoj Gori takođe živi srpski narod, mnogo ljudi čija su prava brutalno pogažena. Bio bi red da se o tome nešto zna i u Beogradu, bar radi potpunije slike i objektivnijeg informisanja u regionu.

Želidrag Nikčević

N. Standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime