Veliki nesporazumi „malih prijatelja“

Politika interesa, a ne emocija

1
969

eusrbijaPolitika a posebno međunarodna kao i diplomatija ne poznaju emocije i prijateljstvo već interes i savezništvo. Dakle, radi se o savezu interesa, a ne “spoju” emocija i ljubavi država, državnika i političara. Svedoci smo da se saveznici moćnih država međusobno prisluškuju, kontrolišu ili međusobno vode konkurentske sukobe računajući i konflikte državnika. Male države po svojoj državnoj snazi su u poziciji da budu poslušne, a na domaćem terenu političari govore da su nezavisni i da samo upravljaju državom. Ako je Srbija pod kontrolom MMF-a i njenih uslova onda ona nije nezavisna. Ista je stvar i sa Grčkom koja je postala protektorat MMF i EU ali i sve one države koje služe interesima moćnih pre svega SAD, a onda i Nemačkoj. Tako i jedna Francuska se “savija” pred Nemačkom, a Nemačka je protektoralna država SAD.

Sada smo u prilici da sagledamo da je i Velika Britanija na kolenima pred SAD i Nemačkom i zato želi da preko referenduma proveri svoj status u EU. Međunarodna politika prihvata princip sile i interesa. Današnje vreme više je u funkciji “meke moći” odnosno ekonomske, kulturološke, informacijske. Prva tri mesta “meke moći” zauzimaju SAD, Nemačka i Velika Britanija kao i većina država EU dok je Rusija na 27. mestu “meke moći”. Postoje različite studije o “geopolitici emocija” odnosno uticaju mentalitteta i karaktera država i naroda u oblikovanju međunarodnih odnosa. Ono što je danas dominanta crta jeste globalna geopolitika moći koja deluje kontinentalnim uticajima, a države su samo prenosioci takve energije. Međunarodna politika uvažava dakle interese i oblike sile dok je demokratija samo fasada bez većeg značaja. Demokratija je “nalepenica“ za globalni uticaj SAD i EU, a unutrašnji pokazatelji u SAD i EU potvrđuju da je demokratija poput “psalma” iz Biblije namenjena ateistima i agnosticima. Tako SAD kao bastion demokratije po mnogo čemu deluju kao “inkvizicija” demokratskog i “slobodnog” sveta.

Kada moćnici iz Volstrita, Pentagona, Stejt departmenta ili Bele kuće procene da je u nekoj državi slaba demokratija aktiviraju MMF, onda razne NVO i svoje insajdere u slabim državama, kao i “ekonomske ubice”, a onda idu ekonomske sankcije, izolacija i na kraju “humane” vojne intervencije. Meka moć moćnih se prema slabim država i vladama najviše oseća kroz programe i diktate MMF i u medijskoj sferi.
Srbija u mreži “meke moći” globalnih sila

Da Vas podsetimo:  Zločini pred kojima staje pamet: Godišnjica pokolja Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini na Baniji

Odnosi Srbije sa moćnim državama pre svega SAD, Nemačkom, Francuskom nisu u “prijateljstvu” već u sledbeništvu i izvršavanju datih zadataka na Balkanu. Svaka velika država računajući i Rusiju i Kinu na Srbiju gleda kao svoju “meku moć” interesa i uticaja na Balkan u suprostavljanju ili podeli interesa sa SAD i EU. Srbija kao država može imati saveznike i biti nečiji partner, ali nema prijateljstva u globalnoj geopolitici. Tako list “Politika” povodom susreta Aleksandra Vučića sa američkim ambasadorom u Srbiji i šefom delegacije EU u Srbiji donosi tekst sa naslovom ”Mali nesporazumi velikih prijatelja”. Ako možemo da budemo slobodni da “ispravimo” ugledni list “Politika” onda bi adekvatan naslov bio “Veliki nesporazum malih prijatelja”. Zašto? SAD i Velika Britanija odnosno EU kao i Nemačka su bile sile koje su određivale i određuju sudbinu Srbije i njene vlasti-vlade i teritorije. Pomenute države su priznale Kosovo i na taj način su ugrozile srpske državne razloge, a imaju i nameru da u bliskoj budućnosti suspenduju i Republiku Srpsku.

Dakle radi se o protektorima Srbije, a ne prijateljima koji od Srbije traže poslušnost kao vid savezništva. SAD i EU “smeta” ekonomsko i političko približavanje Rusiji i Kini i njihovim uticajima u Srbiji. Preko uticaja u Srbiji širi se i globalna ruska i kineska politika na Balkanu i Evropi što je vid ugrožavanja nacionalnih interesa SAD i atlanističke doktrine kroz NATO. Srbija je sada između “ognja i mača” odnosno uticaja SAD i EU na budućnost Srbije i prodor Rusije i Kine na Balkan preko Srbije i drugih država. Kineska politika je “milenijumska” i ona je definisana kao “put svile”. Reč je zapravo o umrežavanju svojih interesa kontinentalnog tipa. Radi se o kineskoj “paukovoj mreži” moći ekonomskog uticaja, a onda i političkog u Evropi. Politika Srbije je sada na mukama kako pomiriti poslušnost SAD i EU na putu ka EU i šireg prodora Kine i Rusije u Srbiju kao članica BRIKS-a.
“Buridanov sindrom” za Aleksandra Vučića

To je veliko pitanje za vlast u Srbije koja se sada nalazi u poziciji “Buridanove” sumnje između SAD i EU i Rusije i Kine. Srbija nema prijatelje na međunarodnoj sceni već interesne mecene i potencijalne saveznike. Globalno ugrožavanje ili tiha pretnja SAD i EU oko prodora Kine u Srbiju kao i statusi Kosova i Republke Srpske doveli su do odlaganja posete SAD kao i EU dok se ne konstituiše nova vlada sa punim kapacitetom. Tako portparolka EK Maja Kocijančić kaže: “Očekujemo posetu premijera Srbije u trenutku kada se vlada formira i položi zakletvu Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je je otkazivanje posete premijera Srbije Aleksandra Vučića Briselu i SAD, jasan signal Nemačkoj i Americi da nije korektno da se napori Vlade Srbije i premijera da Srbija ide putem reformi ka EU, ne uvažavaju dovoljno.” To je poruka da nećemo igrati dvostruke igre. Kao što je Srbija predvidiv partner, to treba da budu i Nemačka i SAD. Očekujemo da oni budu podrška našem evropskom putu, a ne destabilizaciji Srbije. “Srbija i njena vlada igraju na više karata jer ko igra na jednu gubi igru, a ko igra na više može i da nešto dobije u igri velikih.
Šešelj kao “slobodni” ili “dirigovani” strelac?

Da Vas podsetimo:  Stranke sa nacionalnim predznakom su svojom samofragmentacijom učinile sebe marginalnim političkim činiocem, i to u trenutku kada su Srbiji i Srbima na KiM najpotrebnije

Ipak treba nešto primetiti da Vučićeva politička mašinerija posebno medijska pravi tabloidne gafove šireći različite oblike “žute” i “ sive“ propagande. Tako je američki ambasador Kajl Skot na sastanku sa šefom srpske diplomatije Ivicom Dačićem izrazio zabrinutost povodom, kako je navedeno, „u poslednje vreme zapaljive političke retorike u parlamentu Srbije, koja prevazilazi diplomatske standarde». Ovde se pre svega misli na krajnje vulgarne i netaktične izjave lidera SRS dr Vojislava Šešelja o američkom ambasadoru i njegovim i drugim uticajima na parlamentarnu strukturu i vlast u Srbiji. Koliko god bile tačne ili netačne izjave poslanika dr Vojislava Šešelja vladajuća SNS nije regovala da se ni jedan strani ambasador ne može u parlamentu bez dokaza staviti na “stub srama”, jer se tako ugrožavaju i diplomatski odnosi dve države. Postoji način da se reaguje preko Ministarstva spoljnih poslova, a ne kroz skupštinske klupe i spin doktora dr Šešelja koji ne radi u interesu Srbije već za sebe i svoj politički ego.

Tako istup dr Šešelja deluje kao “naručen” u ime vladajuće partije i nekih medija i tabloida koji to potenciraju u unutrašnjoj političkoj borbi i jačanju pozicije vlasti Aleksandra Vučića i SNS. Takve izjave i medijska pisanja su štetna ako se tabloidi povezuju sa vladajućim krugovima pa “govore” u njihovo ime. Politika Aleksadra Vučića je na strateškom nivou okrenuta SAD i EU a na tehničkom Rusiji i Kini. Ovo prepoznaju navedene države i zato mogu koristiti oblike pritiska i ucena ali i “meke moći” saradnje da bi postigli svoj cilj. Premijer Vučić govori da njemu niko ne može da preti! Možda njemu sada niko ne preti, ali se šalju poruke njegovoj vlasti, dužini trajanja vlasti i stranom odnosu prema državi. Srbija i njena vlast su isuviše zavisne i slabe da bi se suprostavile moćnima već je sve to deo političke i unutrašnje režije. Sama činjenica da premijer Vučić ima oko sebe moćne strane savetnike po raznim pitanjima kao što je Fratini, Toni Bler i koji imaju veći uticaj nego njegovi ministri, otvara neka druga pitanja karaktera vlasti i vladanja. Politički pisac i publicista Najl Ferguson boraveći u Beogradu jasno kaže da je Kosovo smetnja da Srbija bude ikada član EU. Ako je to tako onda je Srbija u jednoj velikoj i neizvesnoj avanturi, koja nekoj vlasti produžava trajanje a na kraju Srbija postaje čista politička kolonija. Džejms Ker Lindzi, stručnjak za Balkan sa Londonske škole ekonomije, smatra da postoje stvari oko kojih Zapad izražava zabrinutost kada je Srbija u pitanju, ali ono što je sigurno jeste da imaju poverenje u srpskog premijera i da im nikako ne ide u prilog da urušavaju vlast u Srbiji, ne vidim nijedan razuman razlog za to. Neophodna im je stabilnost na ovim prostorima pored svih tenzija trenutno u Evropi. Zapad igra na Aleksandra Vučića ali im smeta na mogućnost da i Kina i Rusija odigraju “moravac” sa Aleksandrom Vučićem. Teško se prolazi u mešanju različitih političkih stilova.

Da Vas podsetimo:  Vreme je za novi pristup

Tomislav Kresović

Vidovdan

1 KOMENTAR

  1. putin je lud skim ima posla u srbiji srbija okopirana tvorevina i prodata zemlja nnato pakt cuva srpsku tertoriju i putin ne treba da gine zbog takvih ljudi u srbiji u srbiji nema srba sve titina dica i unucad

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime