Veliki petak, 9. april 1999. godine, bitka na Košarama- drugi Kosovski boj

April je mjesec. Mjesec u kome je prije 24 godine uveliko trajalo bombardovanje agresorskih NATO snaga teritorije tadašnje SRJ.

Ovog aprila, 9. u mjesecu, navršava se 24 godine od početka slavne bitke na Košarama. Pamtimo i ne zaboravimo da su tokom bitke na Košarama pripadnici vojske SR Jugoslavije 67 dana branili državnu granicu i sprečavali kopnenu invaziju terorističke OVK iz Albanije na teritoriju Srbije i svi do jednog su znali da nema nazad, iza je bila Srbija, i bili spremni da polože svoj život za dobro bližnjih svojih i Svetu srpsku zemlju Metohiju i Kosovo.

Gosti emisije ,,Kosmetska kandila“ bili su svjedoci najslavnije bitke u našoj novijoj istoriji, borci sa Košara, pripadnici Drugog bataljona herojske125. motorizovane jedinice: predsjednik Udruženja ratnih veterana Prištinskog korpusa VJ iz Crne Gore – Košare 1999. Ilija Mandić, i članovi Udruženja Aleksandar Minić i Zoran Vukadinović.

Prije snimanja ove emisije Ilija, Zoran i Aleksandar su se poklonili grobu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u kripti podgoričkog Sabornog hrama.

Aleksandra Minića, kao redovnog vojnika Vojske SRJ, mart 1999. godine i bombardovanje naše zemlje zatiče u Rugovskoj klisuri gdje je branio manastir Pećka Patrijaršija od albanskih terorista. Nakon napada na karaulu Košare 9. aprila on, sa svojom jedinicom, već sjutradan, 10. aprila stiže u rejon odbrane karaule Košare, zatekavši već pri dolasku mrtve graničare i znajući šta ga čeka. 120 graničara je dočekalo prvi talas albanskih teroista, redovne albanske vojske, NATO plaćenika, plaćenika iz ostalih evropskih zemalja koji su procjenama od 2000 do 2500 napali Karaulu Košare na Veliki petak 9. aprila 1999. godine.

Aleksandar, koji je rano ostao bez majke, odrastao je u Peći kod djeda i babe.

,,U Peći mog djetinjstva 80 % govorilo je srpskim jezikom. Tu je naša najveća Svetinja. Peć mog djetinjstva, koja je sva odisala srpstvom i vjerom, pretvorila se u Peć koju više ne prepoznajem“- kaže Aleksandar koji je ranjen 5. maja dok je pokušavao da spasi ranjenog druga, da bi se nakon desetak dana liječenja ponovo vratio na Košare i svjedoči da se dešavalo i da po nekoliko dana budu bez hrane i vode.

Borci kažu da ih je Bog spasio sigurne smrti na koju su bili spremni. Ilija Mandić, koji je ranjen na Košarama, kršten je u manastiru Visoki Dečani samo nekoliko dana ranije.

,,Udruženje je osnovano prije dvije godine sa ciljem da sačuva od zaborava herojsku bitku na Košarama i borce koji su položili ili bili spremni da polože svoje živote za svoju zemlju“- kaže Ilija Mandić.

Zoran, Ilija i Aleksandar poručuju i posjedočili su svojom krvlju da je Kosovo srce Srbije i duša Crne Gore sve dok su tamo naše najveće Svetinje i dok tamo ima i jednog Srbina.

Kada se danas govori o slavnoj bici na karauli Košare, na Paštriku i drugim stratištima za nas je to neka apstraktna priča. Ipak ova priča, ova bitka i herojsko stradanje su itekako realni, i odnijeli su, prije samo 23 godine, 108 mladih života.

Učesnici bitke su nam ispričali kako pamte taj 9. april, odnosno 24. mart koji mu je prethodio, gdje ih je zatekao i kako su oni lično doživjeli pakao Košara.

Skoro 12.000 NATO vojnika, među njima i 5.000 Amerikanaca, stigli su u Albaniju sa više od 30 tenkova i 26 helikoptera Apača. Sve se spremalo za 9. april, a karaula Košare je izabrana, zbog ,,povoljnog“ terena za napadača. Svjedoci, koji su prolili svoju krv, na već krvlju natopljenu kosovsku zemlju, govore nam kako je bitka počela, koliki je bol i ranu na njihovim dušama ostavio gubitak svakog saborca, od kojih su im neki umirali i na rukama, šta je, za srpsku vojsku, spriječila karaula Košare, dijeleći sa nama sjećanja, koja će ih sigurno pratiti cijelog života.

Na žalost o bici na Košarama se danas malo govori. O nekim velikim godišnjicama ili možda ni tada. Ilija, Aleksandar i Zoran nam prenose i svoje stavove zašto misle da se skriva istina o njihovom stradanju i paklu koji su preživjeli, i kako oni kao heroji sa Košara gledaju na aktuelna dešavanja vezana za Kosovo i Metohiju kada se pominje podjela, razgraničenje, crvene linije? Svjedoče i kako danas žive vaši saborci, heroji sa Košara.

Vječna slava, spomen i molitve Gospodu za heroje sa Košara, one koji su očuvali Kosovski zavjet.

autor:Slobodanka Grdinić

https://pokretzaodbranukosovaimetohije.rs/