Krajem jula 2024. u gradiću Vitezu, u središnjoj Bosni i Hercegovini, zbio se važan i značajan događaj po srpski narod i pravoslavne vernike širom Lašvanske doline.
Tog dana u viteškom naselju Zaselje, svečano je otvorena pravoslavna kapela posvećena svetom Đorđu! Predugo su stanovnici ovog područja čekali da se i u njihovom zavičaju začuju zvuci pravoslavnih zvona a sada su napokon i ti snovi postali stvarnost.
Na radost svih stanovnika Zaselja po blagoslovu Mitropolita Dabrobosanskog Gospodina G. Hrizostoma, obavljen je svečan čin osvećenja kapele Svetog velikomučenika Georgija. Doprinos izgradnji kapele dali su i lokalni župnik i drugi meštani hrvatske nacionalnosti i katoličke veroispovesti što samom događaju daje posebnu draž!
Mora se napomenuti da je ovo inače tek druga pravoslavna svetinja u opštini Vitez, budući da jedna već postoji u mestu Tolovići, na drugoj strani grada.
Drevni grad Vitez, smešten je na reci Lašvi u srcu plodne Lašvanske doline u središnjoj Bosni i Hercegovini. Vitez je oduvek bio većinski naseljen hrvatskim stanovništvom a podaci popisa iz 1991. godine pokazuju nam da je sama opština brojala 27.859 stanovnika, od čega su 45,49 % činili Hrvati, dok je Muslimana-Bošnjaka bilo 11 514 ili 41,32 procenata. Podaci popisa pokazuju nam da je na prostoru čitave opštine Vitez živeo i 1.501 stanovnik srpske nacionalnosti (5,38%), dok je 2 169 ljudi pripadalo drugim narodima.
Srbi su u ovom gradiću oduvek predstavljali manjinu i zato je čuvanje vlastitog identiteta, običaja i tradicije predstavljalo kompleksan proces za čitavu zajednicu.
SUŽIVOT DVA HRIŠĆANSKA NARODA
U Vitezu su Srbi i Hrvati oduvek živeli u međusobnom poštovanju, u atmosferi poverenja, komšijske solidarnosti i velikog uvažavanja. Srbi iz Viteza predratni život opisuju kao harmoničan i idiličan. Uz pesmu i radost, ovde su se oduvek proslavljali i dočekivali svi pravoslavni praznici i katolički blagdani a narod je doslovno živeo i funkcionisao kao jedno. Mnoge kuće širom Viteza negovale su i po tri vere što nam jasno svedoči da se na verske i etničke razlike nije toliko obraćala pažnja, već se prvenstveno gledalo ko je kakav čovek!
Nesumnjivo, Vitez je oduvek predstavljao svetli primer multikulturalnosti i suživota gde je uvek bilo mesta za sve religije i sve nacije.
Suživot između Srba i Hrvata na području Viteza nije utihnuo ni tokom tih ratnih, burnih vremena kada je nacionalna pripadnost postala glavni kriterijum od kojeg je neretko zavisio i život običnih ljudi. Nažalost, ratna zbivanja i muslimanski napadi na grad učinili su svoje pa je srpsko stanovništvo prognano iz ove opštine gotovo u celosti, najviše tokom proleća i leta 1992. godine. Jedan deo izbegličke populacije se nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma 1994. vratio u svoje domove ali je drugi deo pravoslavnog življa svoje novo prebivalište pronašao u raznim zemljama širom zemljine kugle.
PRAVOSLAVNA KAPELA – SIMBOL NOVOG POČETKA
Osvećenje pravoslavne kapele posvećene Svetom Georgiju okupilo je srpski narod Viteza iz svih delova sveta koji su došli ovde da obiđu svoj zavičaj i budu skupa u ovom značajnom trenutku. Bio je ovo datum za pamćenje, dan koji je oživeo neka lepa i davna sećanja, te probudio uspomene iz starih, prohujalih vremena!
Izgradnja pravoslavne svetinje posvećene Svetom Georgiju trajala je nekoliko meseci, a celokupnim procesom je rukovodio Odbor za gradnju uz podršku brojnih Vitežana, ostalih hrišćana koji su time pokazali jedinstvo, toleranciju i zajedništvo. Kapela je izgrađena na lokalitetu koji datira preko četiri stotine godina o čemu nam svedoče stari spomenici podignuti na tom mestu.
Svečanu liturgiju i obred osveštanja predvodio je paroh iz Travnika Goran Živković, prvi čovek Srpske pravoslavne opštine Travnik, zajedno sa parohom bugojanskim protojerej-stavroforom Slavišom Đurićem, te protojerejem Markom Malešem, parohom zeničkim. Ljudi koji su doprineli realizaciji ove humane ideje dobili su i zahvalnice, a nakon verskog obreda druženje je nastavljeno uz svečani ručak koji su priredili domaćni.
Svečani čin osvećenja svojim prisustvom su uveličali i viteški župnik fra Velimir Bavrka, kao i načelnik opštine Vitez – Boris Marjanović i načelnik opštine Novi Travnik – Stjepan Dujo, dajući posebnu notu samom događaju. Činu osvećenja prisustvovali su brojni Hrvati i katolici, kako iz samog Viteza tako i iz susednih mesta. Domaćini su se posebno zahvalili župniku na podršci i velikom doprinosu.
U duhu pravoslavlja, uz poruke mira, sloge i međusobnog poštovanja i uvažavanja vernici su propratili i obeležili ovaj značajan događaj spremni da grade nove mostove a sa njima i jedno kvalitetnije i prosperitetnije društvo.
Jedan od inicijatora gradnje Mile Ćato iz Viteza, istakao je za Viteški.ba da su ideju dali sami stanovnici Zaselja, mada je ova ideja gradnje dugo je bila prisutna u narodu. “Posebno nam je drago da je izgradnja kapelice naišla na odobravanje svih, ne samo pravoslavaca”, rekao je Ćato za medije.
Još jedan ugledni građanin, zaslužan za ovu humanu ideju i njenu realizaciju, Nikola Ćato ispričao je: „Danas je blagoslov kapele koja je napravljena pre nekih pola godine. Eto, došli smo na ideju da bi se sačuvala tradicija i da bi ljudi mogli ponovo da se okupljaju…(..) dolaze ljudi iz inostranstva koji su živjeli ovdje, iz Austrije, Njemačke, dolaze i ljudi koji su se odselili ovdje a koji žive u Bijeljini, Tesliću..“ Govoreći o Hrvatima iz Viteza, Nikola je posebno pohvalio meštane sela Gornja Večeriska koji su aktivno dali učešća u obeležavanju ovog značajnog dana. – Naši prijatelji iz Gornje Večeriske su nam pomogli, kao i uvijek što su radili pa smo postavili šator, oni će služiti goste, naš Frano Šarić nam je dao vikendicu i svoju zemlju za korištenje..Ja sam započeo tu ideju o gradnji, zajedno sa svojim rođacima, prikupili smo neka sredstva, to nije bilo dovoljno ali su učestvovali i pridružili se svi Vitežani, mnogi ljudi Vitežani su se učestvovali, svima je bilo drago što se gradi kapela, i bez problema je napravljena za neka dva i po mjeseca. Ponosni smo na te ljude i ovaj dan treba da bude takav da se ljudi druže i sastanu, poznato je da su se ljudi iz Zaselja, Večeriske i drugih mjesta oko Viteza uvijek družili i poštovali.“
Osim novoizgrađene pravoslavne svetinje u Zaselju, u Vitezu postoji još jedan pravoslavni verski objekat. Reč je o kapeli u mestu Topola koja je podignuta 1989. a uništena i devastirana 1993. godine za vreme muslimanske agresije. Nakon ratnog uništavanja svetinja je obnovljena 2002. godine a vernici se svakog Pavlovdana – 13. jula ovde okupljaju i u zajedništvu, kako to nalažu tradicija i običaji, obeležavaju ovaj datum.
SRBI I HRVATI VITEZA DELILI ISTU SUDBINU TOKOM RATA
Vitez je, nžalost, široj javnosti ostao upamćen kao mesto gde su 1993. vođene teške borbe između Hrvata -(pripadnika HVO) i Muslimana-Bošnjaka (pripadnika tzv. armije Bih i dobrovoljaca iz arapskih zemalja) kada je ovo područje bilo pogođeno građanskim ratom. Grad je 316 dana držan pod blokadom od strane muslimanske vojske tzv. Armije BiH i neprestano granatiran i izložen snajperskoj vatri. Mnoga hrvatska sela, kao i mesta naseljena srpskim stanovništvom zapaljena su i razorena. Srbi i Hrvati delili su tih ratnih dana istu sudbinu! Pravoslavni vernici i tokom samog čina osvećenja podsetili su da je veliki broj Hrvata, kako civila, tako i pripadnika HVO, pružio pomoć malobrojnom srpskom stanovništvu čime su sačuvani životi običnog naroda za vreme ratnog perioda. Ovde su u više navrata pristizale i grupe srpskih izbeglica iz Zenice i drugih opština (koje je prognala muslimanska vojska) i koje su bile dobro prihvaćene i zbrinute, te zaštićene pa ne treba čuditi što mnogi Srbi Vitez nazivaju „gradom spasa“.
Stoga, ova novoizgrađena pravoslavna svetinja ima i jedan simbolički značaj i predstavlja mesto koje miri, spaja i ujedinjuje sve narode sa ovih prostora!
Piše: istoričar-sociolog Igor Mitić, Beograd