Vlada kao Bajern

Od brze pruge do brzog puta

0
970

Arlberg_Schnellstrasse_SchnannBivši premijer ponavlja reči novog premijera i tvrdi da će nova vlada raditi kao tim i tome ’mudro’ dodaje „da to ne znači da će pojedinci moći da rade šta im padne na pamet“.  Zapravo, bivši premijer, a sadašnji PPV, ponavlja ono što  je rekao „šef svih šefova“, a isto ponavljaju svi oni koji veruju da je ponavljanje onoga što kaže „najmoćniji“ vrsta domaćeg zadatka  koji se mora uraditi. Bilo je  i onih vladinih i stranačkih funkcionera koji su ponavljali da će „vlada biti dobar tim kao Bajern“, onako kako je to budući premijer najavio još 1. aprila (sasvim ozbiljno ili je barem delovalo ozbiljno); ali takvi su se ućutali nakon što je ovih dana Bajern katastrofalno poražen od Reala.

Da ne sme biti nikakve šale sa onim što tvrdi novi predsednik vlade, potvrđuju reči starog predsednika vlade, koji je rekao da je „ekspoze sveto pismo“. Drugim rečima, niko nema prava da stavlja bilo kakve primedbe na ono što izgovori aktuelni srpski premijer. Naravno, srpska vlada ne bi bila srpska, kada tamo neko ne bi „izleteo“ iz šina. Desilo se to mlađanom „genijalcu sa Jejla“ – Lazaru Krstiću. Siromah, slušajući ono što mu je premijer rekao u direktnom razgovoru, nagovestio je da će ipak doći do smanjenja penzija (i to onih „od kojih žive tri generacije“) tamo negde od jeseni. Narod se za trenutak našao u čudu, jer samo koji dan ranije, premijer je „svojim životom“ branio penzionere (slično kao onomad TV pretplatu:„Samo preko mene mrtva“). Ali narod se brzo primirio i shvatio da se sve ono što premijer kaže mora uraditi da bi svima u Srbiji bilo bolje krajem 2014, to jeste krajem 2015 ili krajem 2017, eventualno 2018. U svakom slučaju, ruže Srbiji moraju da procvetaju da kraja mandata vlade, ukoliko taj mandat bude trajao četiri godine.

Da Vas podsetimo:  Srbiju svake godine napusti 45.000 ljudi, a evo koliko nas to košta

Eto, „genijalac sa Jejla“ se usudio da kaže ono što je premijer rekao članovima vlade u  najdubljem poverenju. Lazar je, izgleda, umislio da je on ta Kancelarija za brze odgovore koja se godinama tegli kao puž golać. Naš „Jejlac“ je očigledno još veoma mlad (reklo bi se, zelen), a time i naivan. Njegova „genijalnost“ još uvek nije prežvakala lekciju o vizijama (ili prividu) kojima se domaće blago drži na kratkoj uzici usred polja (naslikane) bujne zelene trave. Nije još sebi utuvio u glavu da obećanja (koja se nikada ne ispunjavaju) može da daje samo „šef svih šefova“. Sada se Lazar sigurno bije po ušima, jer šta mu je trebalo da sada progovori o penzijama, kada je već uspevao da drži jezik za zubima u drugim prilikama. Čak i onda kada je „najveći od najvećih“ i „najmoćniji od najmoćnijih“ obećavao „čipovane“ kule i gradove, unapred znajući da se ništa od toga nikada neće ostvariti.

Uostalom, najmoćniji u najnemoćnijoj i jednoj od najsiromašnijih zemlja na svetu dobro zna da Srbi imaju slabo pamćenje. Ako se za tri godine nije napravila Kancelarija za brze odgovore (kao glavno predizborno obećanje i pandan Kancelariji predsednika Tadića), što je, valjda, najjednostavnije bilo da se uradi, kako se onda bilo kakva druga premijerova obećanja mogu uzimati za ozbiljno? Od obećanih investicija, merenih desetinama (pa i stotinama) milijardi evra, u Srbiju gotovo da ništa nije stiglo. A i ono što je stiglo, čini se, bolje bi bilo da nikada nije stiglo.

Put iza premijera prekriven je samo lažnim obećanjima. Ugovor sa Etihadom još nije dat na uvid javnosti, iako je premijer obećao da će se to dogoditi pre izbora. Ništa ni od Al Dahre i „navodnjavanja“ srpskih oranica. Fabriku čipova u kojoj će se zaposliti hiljade mladih srpskih IT stručnjaka (sa „četiri milijarde evra“ i „spasom za Srbiju“) nikada i nije bila ni u čijem planu, osim što se nalazila u raspaljenoj mašti „najmoćnijeg“. Slikanje ispred „srpskog mercedesa“ u Ikarbusu, samo je deo farse, jer svako može da kupi mercedesovu šasiju (ili motor) i na njoj nadgradi autobus. Ali, tada pita postaje skuplja od tepsije, i svakome ko se iole razume u ekonomsku računicu odmah je jasno da se na takav način ne može stvarati profit. Ipak, takvo „slikanje“ ispred „srpskog Mercedesa“ imalo je „svrhu“ i bilo je dobrodošlo u predizbornoj kampanji.

Da Vas podsetimo:  Svetionik – rat

Zapravo, gotovo da nema potrebe da se nabrajaju sva neispunjena obećanja aktuelnog predsednika vlade, jer teško može da se pronađe njegovo obećanje koje je realizovano u stvarnosti. Možda, da se prisetimo obećanja „najmoćnijeg“ da će svake godine da nauči po jedan novi strani jezik. Prvi na njegovoj prošlogodišnjoj agendi bio je nemački. I, začudo, izgleda da je „najmoćniji“, pa još i predsednik vlade Srbije, takvo obećanje za prvu godinu ispunio.

Naime, juče je predsednik vlade „svečano“ najavio izgradnju „šnel štrase“ (na nemačkom jeziku Schnellstraße!) od Beograda do Zrenjanina. A da li će „šnel štrase“ doživeti istu sudbinu kao i svi premijerovi raniji „projekti“? Najverovatnije, hoće. Početkom devedesetih godina prošlog veka jedan drugi, u ono vreme „najmoćniji“ Srbin, obećao je narodu „brze pruge“, a danas  brzine kojima se kreću vozovi na srpskim prugama prosečno ne prelaze 30-50 km na čas. Od „brze pruge“ stigli smo do „brzog puta“, zar ne? Zvuči poznato, a i ne sluti na dobro.

Za www.koreni.rs

L. Janićijević

like-button.net here

wordpress-themes.org here

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime