KAD BI mogla da se vazda primeni poslovica – “ko tebe kamenom, ti njega hlebom” – razvilo bi se, možda, vreme dobročinstva. Gladnih, verovatno, ne bi bilo, a građevine bi postale kamenito čvrste.
Primenjena na druge međuljudske okolnosti, poslovica bi mogla, uglavnom, da pomogne, iako ne svuda, posdbno ne u glavnom problenu naše aktuelne politike – Kovovu i Metohiji.
Srbe, kao da stalno pogađa – samo kamenje!
Nije li tako – setimo se gotovo svih kriza na svim kontinentima, pa i u našoj Evropi.
Ovih dana, kad se očekuje obnavljanje dijaloga Beograda i Prištie, neki analitičar nude međunemčko rešenje što je ravno iluziji. Dovoljno je samo da se još više odgurne rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN (koja je potvrdila da je KiM deo Srbije) – unesto da se u svetskoj organizaciji i razgovara o rešenju.
Isti odnos samooslanjanja na svoje vizije i realne potrebe, trebalo bi primenjivati i u rešenju drugih pitanja, bez međusobnog upoređivanja.
Crna Gora, zemlja bratskog naroda, bila je zabranila Srbima da prelaze granicu, samo njima u jugoistočnoj i delu centralne Evrope!
Nedelju i nešto više dana kasnije, usledila je nova zabrana – sa srpskog Kosmeta, da kosmetske granice – ne mogu da prođu Srbi sa robom na čijim pratećim papirima ne piše: “Republka Kosovo”!
Motiv, naravno, nije ekonomski, već isključivo politički, i to podli politički.
Jer, ako bi neko od naših građana napisao to što Šiptari traže, dobili bi na najlakši način ono što Priština traži decenuijama – nezavisnost koju im priznaju Srbi.
Prosto je nemoguće napisati ili izgovoriti šta to sve znači. Pogotovo što i kolone Srba, već četvrti dan, čekaju na administrativnom prelazu Jarinje, a dosad na sve to i takve, pa i teže podvale ne reaguju velesilski zapadnjaci, a nisu ni dosad se osvrtali i na teže posledice…
Zbirka je teška.
Koliko ratova i žrtava, nauka i muka, deoba i seoba, poezije – pojedinačne i narodne, reka i potoka, brda i planina, vodopada i jezera, svega pod nebom, bez čega ne mogu naši ljudi normalno da žive, ne bar oni Srbi, skloni beskraju, navikli na Kosmet i njegove legende… I, sve to, ko zna šta sve još – da šiptarski otimači, zaštićeni sa Zapada, dobiju sa samo dve olako napisane reči “Republika Kosovo”! E, neće da može – jer ne postoji, i neće je biti, dok je Srba!
Ovo što su sada pokušali da ostvare, samo je još jedan arbanaški pokušaj podvale, smišljen na brzinu, pri odlasku jedne i dolasku druge prištinske vlade i približavanju prekinutog srpsko-albanskog dijaloga.
Razgovori koji bi usledili, iz više izvora su najavljeni kao zadnji, ali sa velikom šansom da uspeju – da je uspela podvala sa nazivom države (“Republika Kosovo”) ovaj čin kosmetske drame bio bi okončan – jer, naziv bi ispisali Srbi, baš ono što Albancma treba – nezavisnost koju im “crno na belo” priznaju Srbi!
Zaplet se opet zapleo i u njemu neuspela podvala. Nije im uspelo ni opšte ludilo od korone.
Sad se scenario zna – kad se zameni prištinska vlada, odrediće se termin nastavka dijaloga Beograda i Prištine. Novi je posrednik, Miroslav Lajčak, kome se Albanci ne raduju.
U pregovaračku scenu biće posebno zagledani i EU, naravno i SAD, ali i ceo svet.
Verovatno će, iako se očekuju izmenjene postizborne vlade, dijalog opet predvoditi Vučić i Tači.
Svi se znaju i sve se zna, osim onog čime se razgovori završavaju.
Dosadašnji razgovori nisu stimulativni, ali mogu biti opominjući!
Srbija je pred velikim izazovom. Odricanja od Kosmeta nema, ali nema ni odricanja od – realnosti. Nije sada kako je bilo – sada se ne isključuje neka pravedna podela, a to je tek – novi zaplet.
Najvažnije je da se opet ne zapletu svi!
Rade BRAJOVIĆ
Izvor: fakti.org