Vreme humanosti i tolerancije

0
872

trening-teroristaDošlo je vreme kada svet prosto cveta od tolerancije, borbe za ljudska prava i mir. To bar pokušavaju da nam poruče svi oni svetski lideri koji nam se ne skidaju sa televizora. Ubeđuju nas kako granice ne postoje i kako smo svi mi braća i sestre. Zaista je moj san da živim u jednom takvom svetu, ali nažalost, ovo nije svet kakvim oni žele da ga prikažu i dosta toga ide u prilog obaranju njihove tvrdnje.

U današnjem svetu jedino bombe i smrt ne poznaju granice. A i ljudi granice pomeraju kako ko želi, pa onda svakih nekoliko godina iskrsne neka država koju u svojoj glavi ne priznaju ni oni koji su je „stvorili“, odnosno oteli od matice. Eksplozije odzvanjaju svetskim ulicama umesto dečjeg smeha, reke krvi zapljuskuju obale sveta, a svi i dalje govore kako je ovo vreme humanosti i tolerancije. Kako bi ovaj svet izgledao da nije ovako „tolerantan“? Kako usled tolike tolerancije i opšteg blagostanja može da se dogodi toliko sukoba i onoliki broj mrtvih širom planete?

Svi se hvale time kako su slobodni, a vezani su za neku valutu. Šta nam je ostalo od ideala? Gde su? Jesu li ostali kod onoga ko je najviše ponudio za odricanje od istih? Ljubav je vezana za korist, smeh za podsmeh, dobrota za zlo i svi se prave da to ne vide, a koriste se ovim svesno.

Srce mi drhti pri pomisli na budućnost ove planete i nas koji na njoj živimo. Nekako se ne nazire kraj provokacijama i sukobima pod paravanom demokratije i ljudskih prava. Između ostalog, ne razumem kako neko može nazvati „ljudskim pravima“ ono jedno ili dva prava današnjeg čoveka? Jedino pravo koje današnji čovek ima. a da u potpunosti zavisi od tog čoveka, jeste pravo da ubije i umre. Ako su to jedina ljudska prava, onda bi nam bez njih bilo bolje.

Da Vas podsetimo:  Da te pitam

Nemoj svete da ti ja pričam o tome i da te učim kako treba da se živi. Sve se više ljudi rađa i to me neizmerno raduje, ali, ukoliko se nastavi ovako kako je počelo, to ne znači da će biti više života, već više smrti. Zbog čega sav taj narod strada? Zbog nečije ideologije? Zašto za tu svetsku ideologiju ne stradaju oni koji je u glavama nose, a ne ljudi kojima se puška okači o rame, a ne objasni im se zbog čega idu da se za glavu skrate?

Nisam ja svete bitan ni tebi, niti nekom od onih koji o nečemu odlučuju, ali neka moj glas, preko ovih slova ovog jutra prosleđen među ljude, bude početak, zametak, nekog novog doba u kom će se živeti u miru. Ako to nije moguće, onda bar, onima koji te ne razumeju, pravim rečima reci šta je ovo danas i ne krij se iza fraza i priče o idealnom svetu, a ovamo se ne zna da li ćeš sutra ti postojati, a i mi sa tobom. I moram da te molim da obične ljude, koji ništa drugo ne čine osim što preživljavaju, ostaviš da žive u svojoj muci, a ne svetskoj. Ako nećeš da uslišiš molbu ovog jednog običnog čoveka i doneseš globalni boljitak, onda te molim da bar ovu moju zemlju poštediš tih eufemizama koje koristiš. Bog je moj narod nekako nagradio bistrim umom i Srbi mogu vrlo lako da odgonetnu suštinu stvari. Valjda smo tako i opstali.

Svete, nekada beskrajni, a danas skučeni, sam ćeš sebe upropastiti, a u tome će ti pomoći oni koje si pod svoj skut prihvatio i uzdigao. Plaši me i to da će opet, posle svog ovog poloma i krvi koji se dešavaju u svetu, biti kriv jedan narod. Ne mogu da te molim da nas potpuno oslobodiš krivice za to, jer se kroz istoriju pokazalo da je to nemoguće ili da ne želiš, ali te molim da bar ne budemo krivlji od ostalih.

Da Vas podsetimo:  Pevaj rode- da te čuju tamo gde si pošo…

Milan-Ruzic

Milan Ružić

iskra.co

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime