Vreme manipulacija

Tehnike vladanja Aleksandra Vučića

0
1964

d838fef111881fb64c712d091fc8f037_LMoć pojedinca u vršenju vlasti

Američki predsednik Abraham Linkoln je jednom rekao: “Ako želite da ispitate nečiji karakter, tom čoveku se mora dati moć. “Karakter se, dakle, proverava po načinu kako i na koji način pojedinac koristi vlast i moć, bilo da upravlja kompanijom, državnom silom, novcem ili državom, odnosno vladom. Srbijom su uglavnom u 20 veku upravljali meki autoritarci, koji su bili između ideološke, palanačke ili usko oligarhijske i lične pobude. Autoritarni model vlade neke države je stroga kontrola institucija, ministara od strane premijera ili šefa države. To je po Maksu Veberu moć harizmatskog tipa. Kada su ministri „mali“ pred svojim premijerom, onda je i država koju oni vode odnosno upravljaju tesna i stavljena pod noge, sa malim demokratskim kapacitetom.

Kako je ko vladao u Srbiji?

Pogled u prošlost pokazuje da je nakon 2000. godine pokojni lider DS i premijer dr Zoran Đinđić bio politički vizionar, ali ipak razvlašćen premijer zbog interesa 18 partija, koje su bile u DOS-u. Premijer, dr Koštunica, bio je kabinetski premijer koji je vladao svojom ličnim kabinetom, dok su ministri radili često šta su hteli, ali u granicama unutrašnjeg političkog dogovora. Premijer Cvetković je bio tehnokratski premijer koji je slušao Predsednika Srbije i DS Borisa Tadića, a ministri su imali slobodu političkog javašluka shodno blizini i uticaju Predsednika Tadića. Premijer Ivica Dačić je upravljao vladom, ali pod jakim uticajem Aleksandra Vučića kao prvog zamenika premijera i ministra odbrane, a onda, na izborima 2014. Godine, SNS i Vučić su dobili mandat za punu vlast i apsolutnu moć u vođenju vlade i države

Jak premijer, slabi ministri

Ministri u vladi Aleksandra Vučića su disciplinovani i poslušni prema premijeru Vučiću, ali bez kreativnosti, radnog elena i osećaja lične odgovornosti. Ojačana je vlast, a i dalje su slabe institucije koje čine uređenu državu. Po stilu rada premijer Aleksandar Vučić je ličnost tzv. radoholičara, koji radi više od svih svojih ministara, ali neefikasni organizator vlade. Suština premijera je da bude dobar koordinator odnosno politički menadžer svog tima, da motiviše, kontroliše i idejama inovira rad vlade, a ne da on sam bude tri koplja iznad svih.

Premijer treba da bude dobro obavešten, ali ne sme da bude tumač svojih ministara i njihov predvodnik. Kada se premijer pojavljuje više od svojih ministara u javnosti i sam tumači rad vlade i resornih ministarstava, onda su ti ministri politički maloletni ili nesposobni za javnu delatnost. Često medijsko pojavljivanje premijera ostavlja utisak da nema sposobnih ministara i da u ime njih govori premijer. Uspeh jedne vlade se na kraju meri po kvalitetu rada te vlade, ministara i valjanosti zakona i ugleda države, a ne po medijskom i drugom uticaju premijera. Premijeri se ocenjuju i po tome koliko umeju da saslušaju svoje saradnike, građane ili političke protivnike, kao i koliko su duhoviti i spremni javnosti da pruže osmeh, humor i šalu. Politika bez humora je horor. Kada nema mnogo viceva o političarima koji vode jednu državu u toj političkoj zajednici vlada apatija i politička destrukcija.

Da Vas podsetimo:  Vreme je za novi pristup

Vladavina Vučića po Stanislavskom

Politički i teatralno Aleksandar Vučić je u ulozi političkog glumca koji je najbolji u javnim monolozima na konferencijama za štampu gde sam pita i odgovora, polemiše sa novinarima na način koji ističe autoritet i svoj rad. Vučić, koji je nekada kao radikal bio spreman na mnoge javne dijaloge i političke okršaje, sada nema vremena za sučeljavanja sa političkim protivnicima već šalje svoje poruke čestim pojavljivanjima i režiranim javnim nastupima u medijima. Istovremeno, lider SNS i premijer kada dođe u parlament Srbije nema dovoljno snage da čuje kritike, primedbe i neslaganja opozicije prema njemu i odmah ga politička većina štiti na način koji više govori o slabostima, nego o snazi vlade i većine koju predvodi. Vučić, kao radikal i verni saradnik dr Vojislava Šešelja, pokazivao je svoju pravu ekstrovertnu i emotivno burnu prirodu karaktera, a sada naučen i treniran suzbija svoj temperament i svoju karakternu strukturu, koja povremeno izađe iz njega. Kao političar nije spreman na veće kritike, bilo javnosti, bilo poslanika. Takva koncepcija ukazuje na vid narcističke politike, koja je skoro uvek usamljenička i na kraju malo shvaćena i prihvaćena.

Premijer kao u političkom pozorištu uči tehnike scenskog nastupa. Tu mu može pomoći Konstantin Sergejevič Stanislavski, koji je bio ruski glumac, režiser i teatrolog. Najpoznatiji je kao tvorac sistema Stanislavskog, koji je kasnije uticao na razvoj metodske glume. „Sistem Stanislavski“ se fokusira na razvoj realnih karaktera na sceni. Glumci se savetuju da koriste „emocionalnu memoriju“ da bi na prirodan način prikazali emocije lika koga glume. Da bi ovo postigli, glumci treba da se sete momenta iz sopstvenog života kada su osećali traženu emociju, i da je ponovo prožive u svojoj ulozi, da bi gluma izgledala realnije. Stanislavski u knjizi „Sistem“ kaže: „Bez nesvesnog stvaralaštva naše duševne i organske prirode, glumčeva igra je racionalna, lažna, uslovna, suva, beživotna, formalna. Trudite se da na pozornici široko otvorite vrata stvaralački nesvesnom. Ideal ovakvog procesa je da glumac može reći – Ja jesam lik koji tumačim. Granica između osobe koju igra i njega samog je na taj način izbrisana.»

Da Vas podsetimo:  Ko je ko u vladajućoj koaliciji

Spinovanje kao vid vladavine

Premijer Srbije je vešt u političkom spinovanju. „Spinovati“ u doslovnom značenju znači „zavrteti” priču ili informaciju, koja će javnost okrenuti na onu stranu koja odgovara interesima onih u čijem se interesu plasiraju informacije. Ljude koji se bave ovim poslom nazivaju spin doktorima. Naime, spin doktori su proizvod „demokratskog“ društva, čiji je posao da preko medija lansiraju određene teme u javnost u pogodnom trenutku. Uglavnom su to teme koje u datom trenutku odvraćaju pažnju javnosti sa nekih “vrućih tema”, npr. afera, na neke druge stvari koje će privući pažnju velikog broja građana i na taj način sprečiti bilo kakvu, iole ozbiljniju “pobunu”. Spinovanje je, dakle, medijska manipulacija, instrument u rukama vlasti, koji joj pomaže da održava mir u državi onda kada je to plasiranjem činjenica jednostavno neizvodljivo, jer su iste veoma sumnjive. Tokom vladavine Aleksandra Vučića izbačeno je niz raznih medijskih i političkih afera i skandala, koji su «zavrteli» javnost, a onda se sve baca u zaborav novom pričom. Vučić je veoma vešt kao spin doktor, ali ova veština ne može da bude osnovno, već pomoćno sredstvo političke vlasti i vladavine.

Vreme manipulacija

Vreme u kome živimo najčešće se koristi političkim i medijskim manipulacijama. Manipulaciji kao načinu sticanja onoga što nam je važno, skloni smo svi, čak i oni koji će olako za sebe reći da su dobri ljudi, iskreni i uvek direktni. Reč manipulacija vodi poreklo od latinske reči manus (ruka) i znači rukovati, upravljati nečim. U kontekstu ljudskih odnosa, ona se svodi na pokušaj da upravljamo tuđim ponašanjem kroz načine kojih često nismo ni svesni. S obzirom da je otvorena i direktna komunikacija ključna u svakom dobrom odnosu, važno je osvestiti načine na koje smo skloni da manipulišemo drugima, isto kao što je važno biti svestan onih situacija u kojima drugi pokušavaju da nas izmanipulišu.

Manipulacija se svodi na tendenciju da događaje prikazujemo na takav način da drugu osobu navedemo na postupke koji služe našoj ličnoj koristi. Ona ima za cilj uspostavljanje kontrole nad drugom osobom zarad postizanja nekog sopstvenog cilja, ali na indirektan način kroz izazivanje određenih emocija kod nje, koje će je navesti da se sama potčini našoj volji. Danas su rasprostranjeni oblici manipulacije, spinovanja, razne ankete o javnom mnjenju koje prave tzv. virtuelnu politiku. Tako političari, premijeri, šefovi država budu zarobljenici raznih medijskih i marketinških trikova i žive u ubeđenju svoje veličine i velikog uspeha.

Da Vas podsetimo:  Obaveštenje

Narod iznad svega

blerPremijer Srbije i drugi u vlasti, mnogo manje treba da se oslanjaju na projektovane, slatkorečive ili prekorne reči činovnika iz EU i MMF ili iluzija o ugledu i veličini kod drugih stranih političara i državnika. Svako gleda da usisa u sebe druge države i njihovu vladu za pragmatske ciljeve. Vladar, odnosno političar u vlasti ne sme da se zanese i bude gord i samoljuban, već da pažljivo sluša, posmatra i aktivno deluje. Koga treba da sluša premijer? Najviše glas svog naroda i građana, onda glas stručnih i preduzimljivih, a kasnije svoje partijske sledbenike, pa tek onda strane savetnike i moćne političare. Srbija je uvek bila nemilosrdna prema političarima i državnicima koji su više pažnje okretali prema stranim državama, a ne prema svom narodu. To je bio slučaj sa premijerom Stojadinovićem pre 2. svetskog rata. Novija istorija pokazuje na zabludu koju je imao premijer dr Zoran Đinđić prema Zapadu. Autističnu politiku prema Zapadu je, sa druge strane, vodio dr Vojislav Koštunica, ali je relativno mirno otišao s vlasti. Boris Tadić je trčao po svetu i dobio razne nagrade za demokratiju i toleranciju, ali je prvo izgubio na izborima, a onda u svojoj partiji.

Aleksandar Vučić pokazuje spremnost da menja stanje u Srbiji. Vučić kaže da je potrebna promena svesti, da mu je idol Nemačka i da veruje kancelarki Angeli Merkel. Političar treba da veruje u Boga, svoj narod, svoju savest. Sve ostalo je u drugom planu. Strani stručnjaci i savetnici nisu loši ako iza njih ne stoje loše namere, koje štete Srbiji. Ipak, iskustvo uči da tamo gde se pojavi Toni Bler i njegov spin doktor Alister Kembel, propali zapadni političari sa koruptivnim puterom na glavi, Srbiji neće biti dobro. Jedna vlada i vlast se može medijski, spinovanjem i stalnim kampanjama držati na vlasti određeno vreme, ali ne može sve vreme. Ako se to ne shvati na vreme, dolazi do “Gordogo posrtanja” na štetu Srbije i njenih interesa.

Tomislav Kresović

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime