Vreme uspona i padova

0
68

Možda naslov teksta i nije baš najispravniji? Makar u poslednjih deset godina. Jer, u protekloj deceniji uglavnom je bilo uspeha. Na svim poljima. Padova, ako je i bilo, neznatni su. Dakle, sve ide napred kao podmazano. Da je podmazano i da se obilato podmazuje, u to ne treba sumnjati. Zato imamo upravo ovo što imamo.

Srbiju trenutno more dve brige; pregovori sa svojom autonomnom pokrajinom! Poneko u Srbiji naziva je Kosovo i Metohija, ali većina i ovde, a tek u slobodnom, demokratskom svetu, čitaj kolektivni Zapad, ma šta to predstavljalo, samo Kosovo. Elem, pregovara predsednik Srbije s takozvanim premijerom Kosova, uz svesrdnu pomoć neutralne Evropske unije, Amerike i Britanije. Pregovara se o normalizaciji odnosa!

Normalizacija odnosa Republike Srbije sa, po Ustavu Republike Srbije svojom teritorijom, teška je tema. Ne može to svako razumeti. Većina u ovoj zemlji i ne zna o čemu se radi. Ne znaju ni poslanici Narodne skupštine. Međutim, ako je verovati javnom i ostalim servisima, ogromna većina građana ima apsolutno poverenje u svog pregovarača. Zato ćemo mi veću pažnju posvetiti onoj drugoj brizi građana Srbije. Fudbalu. Bar se u fudbal svako od nas razume.

Fudbalsku javnost, i uopšte naciju mori teška briga oko izbora predsednika Fudbalskog saveza Srbije. Srpski klubovi u evropskim takmičenjima ispadnu na vreme da bi se u potpunosti mogli posvetiti domaćim takmičenjima. Našim klubovima još uvek su prejaki protivnici iz fudbalskih velesila poput Lihtenštajna, Farskih ostrva ili Moldavije! No, ništa strašno. Posle ispadanja iz Evrope, u domaćem prvenstvu naši fudbaleri igraju rasterećeno i sa puno entuzijazma. Tu im i publika pomaže. Dođu tako desetak dokonih gledalaca na tribine, uz nekolicinu službenih lica, i onda šutiraj po lopti do mile volje. Nema ko ni da te opsuje!

Da Vas podsetimo:  Grobovi predaka na meti bahatih potomaka: DA LI SMO KAO LJUDI DOTAKLI DNO?

Reprezentacija Srbije takođe služi za podsmeh protivnicima i za lagano osvajanje bodova. Tako da je izbor Predsednika fudbalskog saveza od neverovatne važnosti po naciju. Kad smo već sve drugo sredili i uredili, puteve izgradili, fabrike otvorili, podigli plate i penzije, uveli dualni sistem u obrazovanje, podržali Ukrajinu, pobedili koronu, samo još da izaberemo predsednika FSS, i možemo mirno da spavamo. Po onome, „moje pleme snom mrtvijem spava“.

Za predsedničku funkciju u fudbalskoj organizaciji pominju se trojica kandidata. Jedan političar i dvojica proslavljenih fudbalera. Do nedavno političar, bivši ministar poljoprivrede, slovio je kao najbolji kandidat i verovatni pobednik izbora. Bilo je i realno takvo očekivanje. Čovek je preporodio srpsku poljoprivredu za vreme svog mandata. Srbijom su tekli med i mleko. U kanalu. Zbog male otkupne cene. Zato je uvoz mleka iz Evrope pokrio potrebe srpskih građana. Uvozimo i beli luk, pasulj, svinjsko meso… Napredna ekonomija. U onoj nazadnoj, nekadašnjoj, sve smo to proizvodili za sebe, ali i za izvoz. Svinje je izvozio još Miloš Obrenović! Nekad bilo, sad se pripoveda.

Ostali kandidati su verovatno najbolji srpski fudbaler ikada i drugi, u svetu najuspešniji od naših nogometaša. Daleko mlađi i energičniji od svog kolege koji je pri kraju osme decenije života. Ubeđen sam da bi ovaj treći u svakoj drugoj državi aklamacijom bio izabran na čelo kuće fudbala. Ipak, mi smo nešto drugačiji. Na sreću. Lično mislim da bi bivši ministar bio najbolje rešenje za srpski fudbal. Uostalom, kod nas diplome, stručnost i znanje i nisu previše važni. Isto kao ni poštenje. Ako je vlasnik pečenjare mogao uspešno da upravlja najvećim državnim preduzećem u Srbiji, ako penzioner iz Beograda preporođuje srpsko selo, ako novinar, koji je odavno trebalo da krcka penziju i igra šah u parku, još uvek upravlja Javnim servisom gde „vi imate pravo da znate sve“, a zapravo ništa ne saznate od onoga što je ključno i suštinsko, onda bukvalno i bivši ministar poljoprivrede može rukovoditi fudbalskom organizacijom!

Da Vas podsetimo:  Da te pitam

Zluradi glasovi ističu da će presuditi onaj ko se za sve pita. Isti onaj što pregovara, dovodi strane investitore, gradi i otvara izgrađeno, otvara Balkan, šalje humanitarnu pomoć postradalima. Što brine o svakome od nas. Međutim, to niti je tačno niti moguće. Jedan čovek ne odlučuje sam. Tu su savetnici, analitičari, ministri, poslanici, stručni ljudi… Ostali, ako se ne oglašavaju, znači da su saglasni i da je sve potaman. Ćutanje je znak odobravanja. Naravno i da će za eventualne propuste i sami snositi odgovornost. Moralnu. Pred budućim pokolenjima, istorijom, nadajmo se i pred Bogom. No, ponavljam, sigurno idemo u dobrom pravcu. Ka svetloj budućnosti. Inače bi Akademija nauka i umetnosti, vrh Srpske pravoslavne crkve, Matica srpska, Udruženje književnika, dramskih umetnika, novinarska udruženja, intelektualci, podigli glas kada u Srbiji ne bi bilo demokratije, ako bi bio ugrožen teritorijalni integritet države, kada bi se odricali jedinih i istinskih prijatelja i saveznika, kada bi u Srbiji carovalo siromaštvo i apatija. Srpski intelektualci i članovi najvažnijih društvenih institucija dizali su glas i u ono najmračnije Titovo doba čak i zbog hapšenja jednog pisca ili novinara, te neće danas u vreme primernog parlamentarizma i istinske demokratije.

autor:Miodrag Tasić

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime