Vrt dobrih mostova

0
605
Dragoslav Pakić / Foto: YouTube Screenshot

Na Savi ćuprija nije Andrićev most koji spaja ljude. Naprotiv, on ih deli na najrazličitije načine. Ne na levo i desnoobalske savske aktiviste, što bi bilo sasvim normalno, nego se razdelba dešava upravo po njegovoj uzdužnoj osi – na nizvodno i uzvodno savske pristaše i protivnike mosta kao takvog. Most ne služi, kao svi ostali normalni mostovi, da se preko njega pređe sa jedne na drugu stranu reke. On, zapravo, predstavlja razdelnu crtu da se utvrdi ko će koga da pređe. I kako jedni druge da puste niz mutnu savsku vodu, kao što to jednom reče sociolog J. Bakić.

Ovu gvozdenu skalameriju nemačko-češkog porekla Nemci su namestili umesto, njihovim aprilskim bombardovanjem Beograda srušenog mosta kralja Aleksandra Prvog, da bi im poslužio za povlačenje svojih poraženih trupa. Most se u tom zadatku pokazao kao most od izvanredne kulturnoistorijske vrednosti zbog čega bi ga trebalo čuvati i negovati sa posebnom pažnjom, kao zenicu oka svoga, da ne kažemo kao bratstvo-jedinstvo naših evropskih naroda i domaćih narodnosti, sve dok nam Nemci ne dozvole da ga i mi, sada u napredovanju naših proevropskih trupa, kao nekad Nemci, organizovano pređemo na nepovratnom putu u Evropu.

Jedni misle da bi najbolje bilo da se most prebaci na neko drugo beznačajno mesto pa kome se sviđa neka po njemu šeta do mile volje, a da se, umesto njega, napravi novi, lepši, širi, veći i pravi most. Bilo bi poželjno sa nemačkim parama. Toliko smo zaslužili. Ako Nemci ne mogu da nam vrate kralja Aleksandra, bar neka nam naprave njegov srušeni most, a mi obećavamo da ga nećemo koristiti za migrantske pohode na Evropu bar dok su Kosovo i Metohija u našim srcima.

Da Vas podsetimo:  Crveni alarm za uzbunu – Srbiju čereče revizionističke hijene

Oni sa druge strane mosta protive se svakoj mogućoj intervenciji na mostu koji ubrajaju u istorijske dragulje herojskog Beograda. Po njima, Evropa može ući u Srbiju samo preko mostova koje je sama sagradila.

Most „Miladin Zarić“ u Beogradu / Foto: printscreen

-Uostalom, nastavljaju mostobranitelji, čim dođemo na vlast rušimo Beograd na vodi i vraćamo Sava malu kako bi most još više dobio na važnosti.

-Istovremeno razmišljamo, kažu, da se fontana na Slaviji potpuno ugasi i da se vrati tramvajska linija Kalemegdan–Slavija, po mogućstvu sa konjskom vučom.

-Angažovali smo se za prikupljanje priloga za pomoć Goranu Markoviću u pisanju scenarija za njegovo novo filmsko remek delo – „Rušenje spomenika Stefanu Nemanji“.

-Gondola ne dolazi u obzir. To smo već apsolvirali. Jedino rešenje, kad je gondola u pitanju, može biti da ona ne ide, kao most, preko Save, nego da se gondole uvezu direktno iz Venecije zajedno sa gondolijerima koji bi, za naše prilike, morali naučiti da pevaju srpske narodne pesme uz dvojnice.

Sve u svemu, ovde se ne radi o Na Drini ćupriji, ni o Mostu na reci Kvaj, kao ni o mostu na Neretvi sa ili bez ranjenika za spašavanje. Radi se o običnom gvozdenom mostu koga već zvanično, kao nekad Tita, zovu STARI most na Savi. Zato ga ne damo. Ne damo svetinje!

Šteta je samo što više nema Tita, Jula Brinera, nema ni JUL-a, Ričarda Bartona, Bate Živojinovića i prisebnog Veljka Bulajića da, uz pomoć Gorana Markovića, u znak zahvalnosti Nemcima na požrtvovanoj mostogradnji, napravi još jedno filmsko ostvarenje koje be na Festivalu u Berlinu zavredelo nekoliko zlatnih lavova da bar popunimo već osiromašeni zoo vrt koji bi se zvao Vrt dobrih mostova. Nije obavezno da, kao onaj na Adi, ne vode nikuda.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: SRBOCID HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. OPRAŠTANjE? IZMIRENjE?

Najbitnije je da novi most bude toliko upadljiva meta da ga NATO avioni, u slučaju potrebe, nikako ne bi mogli promašiti.

Dragoslav Pakić
Izvor: Stanje Stvari

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime