Vučić se baš trudi da vam dokaže da on nikad ne spava

2
1245

Ako to do sada niste skapirali, predsednik Srbije Aleksandar Vučić malo šta radi, a da time ne pokuša da izazove masovno oduševljenje i divljenje ljudi u Srbiji. Od spasavanja zavejane dece, preko najava da još od Tita toliko stranih zvaničnika nije došlo u Srbiju koliko ih se okupilo za njegovu inauguraciju, pa sve do pompeznog hvalisanja ocenama iz srednje škole, naš predsednik ne haje mnogo za sredstva, a posebno ne za istinu – bitno je samo da se izazove odgovarajući efekat.

Aleksandar Vučić Foto: Oliver Bunić / Noizz.rs

A efekat bi trebalo da bude taj da je Aleksandar Vučić neka vrsta nadčoveka, koji konstantno radi u interesu građana, nikad ne spava, a i ako mu se desi da ponekad zatvori oči, u glavi premotava film o tome kako da spase zemlju, sačuva Kosovo, privoli i zapad i istok i svima nam obezbedi još bolji život nego što imamo – pošto je, jelte, ovo što imamo već fantastično.

I tu se, u tu njegovu čudnu igrici u kojoj smo svi postali poput onog statiste što se onesvešćuje, savršeno uklapa i jučerašnja izjava da „dnevno pročita između 500 i 600 stranica dokumenata, što tajnih, što javnih“. I već na prvu loptu je prosečnom vlasniku mozga većeg od omanje mandarine jasno da tu nešto ne štima – ako ni zbog čega drugog, onda zbog puke matematike. Naime, čoveku je u proseku potrebno dva minuta da s pažnjom pročita jednu stranicu A4 formata, a Vučić kaže da stigne da ih pročita 600. To znači da dnevno provodi oko 20 sati samo čitajući dokumenta! Pa čak i da uzmemo u obzir jako malo verovatnu mogućnost da Vučić nije prosečan, pa da mu treba dvostruko manje vremena, to je opet 10 sati dnevno, potrošenih samo na čitanje dokumentacije. Ali to se, uprkos pretpostavci zlih jezika, savršeno uklapa u jedan prosečni radni (a kakav bi inače bio?) dan predsednika Vučića.

Da Vas podsetimo:  Vrtoglavi uspon jednog narodnog lekara ili Fenomen „Nestorović“

Vidite, magija počinje tačno u 7:15, kada Vučić stiže na posao. Kako kažu njegovi saradnici, automobil kojim dolazi je uvek prvi na praznom parkingu. A tamo, u kancelariji, čeka ga devet monitora na kojima u svakom trenutku prati sve što se dešava oko njega. Prvih sat vremena prolazi u blaženoj atmosferi gledanja sopstvenih konferencija i praćenja medija – jer, red je informisati se koji po redu put CIA planira da ga sruši „u pet koraka“ – nakon čega počinju druge radne obaveze. U omiljene jutarnje aktivnosti predsednika Vučića svakako spadaju svečana otvaranja seoskih puteva, robnih kuća, još neizgrađenih fabrika ili fabrika koje je već otvorio prošle godine. Već oko devet je na terenu, gde ga čeka spremna ekipa novinara i daje spremne izjave – koje, doduše, retko kad zapravo imaju veze sa onim što upravo otvara. Posle 45 minuta, ponovo seda u kola i vraća se u kancelariju, gde ga sada čeka štos dokumenata koja mora da pročita. Narednih pet sati provodi u brzom čitanju i prelazi oko 300 stranica, da bi u 15 časova morao brže-boje da požuri na konferenciju za medije, sad već standardnu dnevnu radnu obavezu. Sve traje oko sat vremena (iako svima deluje kao čitava večnost), posle čega sledi sastanak sa: ambasadorima, stranim državnicima koji su nam u poseti, Arapima, Kinezima, Rusima, Japancima, Amerikancima. Pa još jedna tura izjava za medije.

Oko sedam uveče je završio sa sastancima za taj dan i sprema se za sledeću redovnu stavku: gostovanje kod Milomira Marića. Ili na Pinku. U svakom slučaju, veće pripreme mu nisu potrebne jer već zna da će da vrti istu priču, tako da sa prevozom i samim snimanjem u devet sati završava i to i stiže nazad na posao, gde ga čeka večernja tura ribanja ministara u trajanju od sat vremena (osim ako je tu Vulin, onda to ume da potraje jer mu je sve potrebno ponoviti sedam puta). U deset uveče svi pokunjeno kreću kućama, osim predsednika Vučića koji tada konačno može malo da se opusti i pregleda šta su sve mediji u toku dana pisali o njemu. Po potrebi će probuditi nekog urednika i tražiti da odmah skine ili sredi neku vest, a ako ima vremena i sam napiše poneku reč. U jedanaest, mirne duše, uzima preostalih 300 strana dokumenata i čita narednih pet sati, samo da bi u četiri ujutro počeo da se priprema za novu turu jutarnjih aktivnosti i spremanje govora za novo otvaranje (iste) fabrike. U pola šest počinje sa tuširanjem, doručkom i oblačenjem, seda u kola i u 7:15 je ponovo na poslu, pred svojim monitorima i sa novom gomilom dokumenata za čitanje.

Eto, a mislili ste da laže.

Da Vas podsetimo:  SRBI I MORAL

Ljubica Krstić

Izvor: Noizz.rs

2 KOMENTARA

  1. Nema tu šta da kapiramo
    Draga Ljubice Krstić, nema tu šta da kapiramo”, onako žargonski, voljeni predsesdnik, puno toga radi, i uradio je za razliku od Vas, koja talasa,ili od mene, koji takođe, pokušavam da zatalasam onu ustajalu srpsku žabokrečinu, koja će raspiriti ustajalost, i smrad, ogovaranja, olajavanja, zluradosti, i takvih komentara , što mi nije cilj. Opet pravite komparaciju, sa pokojnim drugom Titom, kvantitativno mereći broj državnika, koji nisu došli u Srbiju, na inaguraciju voljenog predsednika. Da je bio odličan učenik, voljeni predsednik je bezbroj puta pokazao i ukazao naciji, ali Vi izgleda niste bili na času. Da, da, voljeni predsednik se dobrano pomučio da izuči prava, i to nije ona mučnina Žan Pol Sartra, već mučnina svakog iole poštenog I časnog studenta, koji se dobrano izmuči za visoku ocenu.Efekat, vaše proizvoljosti, je nikakav, izazvali ste mene, koji drži do istine, pa rekoh da Vam odgovorim.

    Aleksandar Vučić i jeste neki vid nadčoveka, i pitamo se često u porodici, posebno moja, bolesna majka, koja ga obožava, i koji joj daje snage da prebrodi , i najteže teškoće, i bolesti, baš kao nekad Novak Đoković, dok je bio u dobroj formi i nije iščašio rame.- On zaista spašava Kosovo, svakoga časa, svakoga dana, od opozicije, i onih Srba, koji se bave samo spoljašnjoščću, iste te majčice Srbije, koja je mučenica uvek bila. Da li će se ulica, u Kosovskoj Mitrovici zvati, po Oliveru Ivanoviću, pa ljudi ima još vremena, za to, ima važnijih i krucijalnih pitanja, opstanka, kako na severu Kosova, tako i na Kosovu i Metohiji.Čovek jeste, na vetromenitini Istoka- i Zapada, nadčovek, reklo bi se, i nimalo lako nije draga Ljubice Krstić, sročiti neku opasku, reč, a da to ne pogađa iole časnog građanina Srbije.

    I nema tu nikakvih igrica, sve je to u vašoj glavi, I mašti, niti sam statista, doduše otac mi je bio još kao student, u filmu ital.režisera,” Hanibal pred vratima”, a u čijoj režiji Vi iznosite činjenice, jer ono što nama nije moguće, voljenom predsedniku je moguće. Pa je l znate koliko su debele, ups! Opširne knjižurine, za pravo, pravnike, znam da jeza ekonomiste recimo, udžbenik Teorija cena, opširan, i da ima 500, ili 600 stranica, pa šta!?
    Mozak manji od mandarine, to je uvreda, pa to mogu da imaju samo oni koji su ne daj bože na kanabisu, ili Vi vidite, tako građane Srbije, kao ptičice. Jer to je dimenzija, koja može da primi takve nebuloze, od primera, koji Vi iznosite u izlaganju.-Jasno je na šta aludirate, pa voljeni predsednik, je otišao u Hrvatsku, i izneo te knjižurine, a jasno je i na šta se odnose, nije u mojoj nadelžnosti, da se bavim, kao običan građanin, ni naslovima, a ni sadržajem.A vi se prosto uklapate, u tu množinu , zlih jezika, o kojima pričate, zar ne!?

    ….
    Vidite, nema tu nikakve magije, čak ni vudu, sve je to u vašoj mašti i uobrazilji, pa molim Vas, gospođo Ljubice, Vi nipodaštavate revnost, i ažurnost voljenog predsednika, dolazi na posao u 7 i 15. A kada Vi!? Njegov automobil, na praznom parkingu. Vi sada u ulozi, ILije Čvorovića, koji opsesivno-kompulsivno, prati svaki korak voljenog predsednika, ili službenika CIE-pa ste čak izbrojali monitore, devet ih ima. Kao Pantić u “Tesnoj koži, broj lustera, u Đoletovoj vili, koga muči govožđe”!? A šta Vas muči, postignuti rezultati, voljenog predsednika kojima nema broja, tako jeod seoskih puteva, koji su itekako važni, jer vaše štikle se miluju sa asfaltom po Knezu Mihajlovoj, čeka ga ekipa novinara, a Vi ste se sakrili, kao miš u nekoj svojoj kancelariji, i pripremate, sočan, i što skandalozniji, i nebulozniji tekst o voljenom predsedniku!?
    Pitam se koliko ste knjiga u životu pročitali. Bojim se da Vam je teško, da pročitate bar jednu knjigu, od 500 ili 600 strana!Ispravite me ako grešim!? A sastanak sa Japancima, Korejancima, Rusima, i Belorusima, je neminovan, pa makar se i drug Tito našao na toj poziciji, a nemoguće je sem u fantaziji.

    I gostovanje kod Milomira Marića, Vam “bode oči”, kod jednog od najboljijh novinara, a Pink, je prosto najiskrenija TV stanica, koja ne spinuje vesti, to Vi nazivate” vrtenjem iste priče”, mora da gledate N1, televiziju, ili već neku drugu TV stanicu pa Vam se učinilo. Ko će ga znati!?
    I nema šta tu da voljeni predsednik “riba ministre”, kažu da ako si miniustar, onda nema spavanja, a koliko tek predsednik spava, pitam se i ja, i kako možete mirno da spavate, posle svih ovih izvitoperenih rečenica, i paušalnih neistina, izmišljotina , nagadjanja, I šta će voljeni predsednik raditi do kraja dana, to je njegova privatna stvar. Nepristojno je mešati se komšiji a kamo li voljenom predsedniku, u TV program, i hoće li gledati TV serije, dnevnik, ili će pozvati nekog urednika, da mu ta i ta vest ne godi.
    Tako da, on jeste voljeni predsednik izabran većinskom voljom njenih građana, i ništa mu ne možete.
    Nije zaintrresovan za vaše tričarije.
    Još manje za ovo što ja mozgam, gledajući da odbranim savest, od prljanja, svakojakim žabokrečinama.
    A čudite se i Vi Slobodane Joksimoviću, koliko hoćete…
    Vi čitate samo tviter,
    Koju ste knjigu i kada, poslednji put pročitali!?

    S poštovanjem Dušan Dojčinović

    Slobodan Joksimovic
    @TooLateBloomer

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime