Vučić u Toplici

Poruke

4
2067

Nisam vernik, ali sam na dan obeležavanja stogodišnjice od Topličkog ustanka imao religiozno iskustvo.

2017-03-03_024018Aleksandar Vučić je u Prokuplju pred masom okupljenog sveta održao odličan govor.

Rekao je i da srce kuca i uvek će kucati za Kosovo i da sloboda nema cenu i da je borba za slobodu ono što nas određuje kao Srbe i da ćemo i danas biti jaki da bismo mogli da odbranimo ono što su nam slavni preci ostavili. Zaista spontani gromoglasni aplauzi prekidali su svako od ovih mesta u Vučićevom govoru.

Potpuno se slažem i sa delom u kome je Vučić rekao da Srbija mora da obezbedi investicije u celu južnu Srbiju, pa i u Toplicu, kako bi se stanovništvo očuvalo i razvijalo. Naravno, samo to neće ići po modelu MMF-a, nego planski dirigovano od strane države i njenih finansijskih institucija. Zaista je važno da se taj deo Srbije ne isprazni od stanovništva, posebno zbog toga što su Srbi na severu KiM oslonjeni jednim delom na Toplicu.

Nije u pitanju samo predizborna kampanja, koju naravno Vučić ne vodi. Svako ko se udubi u takve istorijske događaje kao što je Toplički ustanak, a on jeste po svojoj suštini potpuno isto što i boj na Kosovu, biva uvučen u vrtlog našeg nacionalnog bića i sapleten u naše korene. Prožet i obuzet onim istim osećanjem da će „biti što biti ne može“. Dok smo mislima uz Kostu Vojinovića nema mesta za Tonija Blera. Dok smo nadahnuti slobodarskom hrabrošću predaka ne možemo se odvojiti od srpstva i podleći čarima nemačkog protestantizma. A život i smrt Koste Vojinovića je priča o herojstvu i izdaji u tako jasnim bojama i tako nepomirljivim linijama, da je Vučić za trenutak bio potomak heroja i dobro je i važno što je održao dobar, čak odličan govor.

Da Vas podsetimo:  Novakove suze i lopta iz Manile, ili: Kako nam je Eskobar održao lekciju iz srpskog patriotizma

Nakon prenosa iz Prokuplja, na prvom programu RTS je u nastavku emitovan film posvećen Topličkom ustanku. Takođe veoma dobar. Jedino bih želeo da čitaocima dodam deo koji u filmu nije obrađen, a odnosi se na samu pogibiju Vojinovića. Poučna je i za današnje vreme i aktere.

Bugarsku jednicu koja je opkolila vodenicu u kojoj je Kosta Vojinović poslednjim metkom oduzeo sebi život, da se ne bi živ predao Bugarima, predvodio je izdajnik Jovan Bulajić. Inače raniji saborac Vojinovićev i Pećančev u ustanku. Bugarski komandant je telo Vojinovića odneo u Kuršumliju i izložio ga, kako bi se narod uverio da je njihov junak stvarno mrtav, ali ga je posle toga vratio na mesto pogibije i sahranio kako dolikuje. Smatrajući i sam Vojinovića za junaka. Što se izdajnika Bulajića tiče, njega je zatvorio i ubrzo su ga Bugari streljali.

Izdajnici se posle upotrebe odbace kao suvišan i sramotni teret čak i za okupatore. Da nije heroja koje su izdali, niko nikada ne bi ni izgovorio njihovo ime. A na grob Koste Vojinovića ljudi dolaze po svojoj neodoljivoj potrebi i htenju i dan danas. Uzgred, bez ikakvih posebnih ulaganja, taj inače pasivni kraj bi imao velike koristi kada bi se organizovale obavezne ekskurizje i dolazak sve naše školske dece.

Ne zbog Vojinovića, takvi heroji nas nekako nadžive i kada ih nismo svesni, nego zbog nas samih.

Branko Pavlović

www.fsksrb.ru

4 KOMENTARA

  1. Kao Topličanin, osećam neizmernu mučninu i gađenje nad autorovim divljenjem, a još više nad predmetom njegovog divljenja. Umesto da na stogodišnjicu velikog ustanka(i jedinog) u Velikom ratu, govore akademici, pisci, glumci, predmet divljenja je iskoristio ovaj veliki praznik kao besplatnu, ili ti od strane građana finansiranu kampanju i naravno do ludila beskrajnu samopromociju, koja dopire negde iz defektnog super-ega predmeta ovog teksta, koji nije zabeležen u psihopatologiji. Sramota!!!

  2. Тај „аплауз“ је био исто тако спонтан као и овај тако-провидно-пропагандан-да-је-то-жалосно чланак. Уместо мучнине због тога што се издајник свега српског спрда, исмева и понижава народ глумећи родољуба, скрнавећи прославу својом појавом и говором, аутор има „религиозно искуство“. Говор је „одличан“. То је оно што аутор директно везује за Вучића. Он је, „на тренутак, потомак хероја“. Издајници су неки други, а Тони Блер и немачки протестантизам немају стварно с њим никакве везе.

    Просто да се човеку смучи од ауторовог усхћења…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime