Vuk i lisica „za našu decu“

0
1392
Cvijetin Milivojević / Foto: YouTube Screenshot

Da imam 50 godina manje, kao što nemam, sinopsis za predizborni spot, sa mnom u glavnoj sporednoj, a sadašnjim Vrhovnikom u glavnoj ulozi, mogao bi da glasi i ovako:

„Tvoj deda je radio u inostranstvu, je li tako?“ – upita me, na primer, Najveći unuk i sin srpskog naroda i ostalih narodnosti. „Da, prisilno je radio u Nemačkoj“, odgovorim mu ja. „Ako bih ti rekao da imam ideju i plan kako da tvog dedu, ali i sve druge dede vratim u Srbiju?“, ponovo me upita Najveći. „To bih voleo najviše na svetu. Da mi vratiš pokojnog dedu koji je, kao zarobljeni vojnik Kraljevine Jugoslavije, proveo četiri i po godine u nemačkom logoru Krišvic, zadnja pošta Plauen i Cvikau… e, da, i da mi vratiš drugog dedu koji je, kao vojnik Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini, netragom nestao neznano gde, neznano zašto, negde na putu ka „luci spasa“ koja se ukazivala u Austriji ili Italiji… e, i da prestaneš da opanjkavaš Srbiju kako je u njoj na delu fašizam, i da prestaneš da u imenu svoje izborne liste i kroz izborne poruke falsifikuješ Hitlerovu kampanju „Unseren Kindern – die Zukunft durch AH“…“

A sve je počelo tako što je neodgovorna „Struka nad Strukama“, ovde, u Srbiji sa dva (ozakonjena) antifašistička pokreta iz Drugog svetskog rata, pre dve godine, počela da vređa sopstvenu državu i narod, tvrdeći da je u Srbiji „na delu fašizam“, oličen, naravno, u (Bojkot) opoziciji, a da je, eto, baš on, naš Vrhovnik, pozvan da, u ime EU, spasava „evropski antifašistički obraz“, od pomahnitalih opozicionih fašista, tj. građana države na čijem je čelu!

Dakle, kao građanin, dugo već, javno pitam Vrhovnika ko ga je za to ovlastio, ko mu je dao mandat da svoje kritičare denuncira čak i kao fašiste; u čije ime i za čije interese to radi, da li se cinkarenjem države na čijem je čelu bavi volonterski, dragovoljno, ili je za to plaćen, ili, ne dao Bog, ucenjen i nateran da to čini? Jer, predsednik Republike, mnim možda previše naivno, trebalo bi da dela upravo suprotno – na održavanju i poboljšanju međunarodnog ugleda svoje zemlje, a ne, daleko bilo, na svesnom ili nesvesnom srozavanju njenog antifašističkog imidža.

Kad sam ono, pre tri meseca, šokiran najavom da bi, ne samo glavni izborni slogan, nego čak i ime liste Vrhovnikovih videlista, moglo da glasi odveć poznato („Unseren Kindern – die Zukunft durch…), apelovao sam na Republičku izbornu komisiju da, odbijanjem te liste, spasi što se spasti još moglo – čast te partije, ali i samog Vrhovnika. Zbog čega nas je, mene skupa sa prof. Đorđem Pavićevićem (zbog našeg dobronamernog upozorenja), neki, danas Vrhovnikov (a godinama pre toga, Koštuničin) dušebrižni čankolizac iz vrha Es-en-esa, pretpostavljam po specijalnom ovlašćenju Vrhovnika – nazvao „mutiranim Đilasovim virusima“!?

Da Vas podsetimo:  Uvedite nove poreze i akcize na rijaliti, novobogataše, banke i divlju gradnju

A ja sam tada samo izgovorio (i slično napisao u tekstovima: “A deca puna mašte, (naša) deca su ukras Es-en-esa”, 6.3.2020; “Ko je smestio Zeki Rodžeru?“, 9.3.2020) sledeće: “Iskreno verujem da Vučić ne zna, nije informisan, ali verujem da deo njegovog izbornog štaba zna koji su bili udarni slogani Adolfa Hitlera pre nego što je postao to što je postao.“
Vrhovnik sada, bežeći od suštine problema, prosto začikava „nadležne organe“ da mu, eto, zabrane prokuženi spot, a on će, eto, kao i uvek što je, poštovati tu odluku, a uistinu, kao da jedva čeka tu zabranu i, izgleda šašavo, ali – raduje joj se! Jer će tako pokazati koliko su izborni uslovi u Srbiji fer i demokratski! Poručuje da bi „najvoleo“ da mu zabrane njegov spot o tati iz Nemačke, pa se još hvali kako njegovi „imaju deklaraciju uz spot, sa saglasnošću roditelja“. Da zastanemo ovde: deklaracija koja prati reklamni spot nije stvar dobre volje Vrhovnika, već se, bez dostavljene deklaracije u kojoj su podaci o naručiocu, finansijeru i kreatoru spota, prema Zakonu o oglašavanju, spot ne sme ni emitovati ni na jednom mediju! (Doduše, i tu ima izuzetaka: Deklaraciju sa imenom naručioca spota poternice za pokojnim Oliverom Ivanovićem naša najgledanije ružičasta TV trovačnica – nikada nije htela da dostavi na uvid javnosti, iako je zakon na to obavezuje!)
On se sada vadi kako su i drugi imali decu u spotovima. U čemu je u pravu: od Tita, preko Đinđića, do Tadića i Đilasa svi su – izuzimajući Koštunicu i, delimično, Miloševića – svi su se rado slikali sa decom. Ali, bilo je to pre rigidnog ozakonjenja upotrebe dece u političke svrhe i – niko od njih kao potku za kampanju nije koristio pobednički slogan Nacionalsocijalističke partije Nemačke iz polovine tridesetih godina 20. veka!
Ako ovo ovako prođe, samo sa eventualnom zabranom jednog spota, pošto je on već dobrano izemitovan, ostaje nam da se, svi zajedno, plašimo faze, o kojoj sam ponešto napisao u tekstu „Preti li nam Zakon o prenosu ovlašćenja“ (Ermächtigungsgesetz)“? (15.5.2020)

Za ružno podsećanje: Nakon što je, u proleće 1933, netom izabrani kancelar Hitler doneo „najkraći zakon u istoriji“, Zakon o popravljanju stanja nacije i države (kolokvijalno: o prenosu ovlašćenja) kojim je suspendovan čl. 48 Vajmarskog ustava, legalizovao je sebi poziciju da više ni za šta, ni za kakvu odluku, zakon ili uredbu ne samo da ne mora da pita, nego ni da konsultuje Rajhstag (parlament)! Već u julu 1934, Hitlerov doglavnik Gering će saopštiti nemačkom narodu: „Svi mi, od najprostijeg pripadnika SA (Šturmabtajlung) do predsednika vlade, potičemo od Adolfa Hitlera i postojimo zahvaljujući Adolfu Hitleru!“ Samo dva dana posle smrti formalnog predsednika fon Hindeburga, početkom avgusta te godine, Nemačku su već preplavili novinski „hedlajnovi“: „Danas je cela Nemačka Hitler!“ Kancelar je, ne časeći časa, ukinuo instituciju predsednika (Vajmarske republike), a dve nedelje docnije, pod sloganom „Hitler za Nemačku – cela Nemačka za Hitlera“, na plebiscitu je nemački narod, skoro aklamativno (90 odsto „za“), Hitleru dodelio pravo objedinjavanja dvojstva u neponovljivu titulu – „Führer und Reichskanzler“… a, usput, postao je i vrhovni komandant vojske…

Da Vas podsetimo:  Medijski napad Nemačke na Srbiju – kontinuitet politike Zelenih još od Joške Fišera

Njegovi retki, tada još neućutkani, politički protivnici priznavali su da je Hitler, tih tridesetih godina, „zaveo“ nemački narod, pre svega, zbog nekoliko vidljivih rezultata svoje vladavine: postigao je skoro apsolutnu zaposlenost, uspravio Nemačku na noge i učinio je jakom, uveo rad i zaveo red.

U stvaranju kulta ličnosti i, potonje, divinizacije pojavno su pripomagali i, naoko periferni, performansi poput ritualnih godišnjih obraćanja dr Gebelsa „našem Fireru“, na svaki Hitlerov rođendan; štancovanje i, u milionskim tiražima, prodaja i distribucija prigodnih knjiga fotografija Hajnriha Hofmana koje su otkrivale Firerovu privatnu ličnost, poput naslova „Hitler koga niko ne poznaje“, „Hitler van dužnosti“, „Hitler u svojim planinama“, „Hitler okružen omladinom“… Nemerljivom brzinom rastao je broj malih novorođenih Adolfa, tj. roditelja koji su svojoj deci davali Firerovo ime, zbog čega je morao da bude donesen čak i dekret o obeshrabrivanju ovakve prakse, odnosno za „za zaštitu Firerovog imena“.

Nikolo Makijaveli je u svom, doduše, delimično udvoričkom, „Vladaocu“, tekstu s početka 16. veka koji je posvetio Lorencu Drugom Medičiji, tadašnjem vladaru Firence, s ciljem da ponovo pridobije naklonost Medičijevih kojima je, prethodno, „radio o glavi“, zapisao: „Potrebno je da vladalac ume da se ponaša i kao životinja, od sveg zverinja bi trebalo da izabere lisicu i lava: lav ne ume da izbegne zamke, a lisica ne zna da se odbrani od vuka. Treba, dakle, biti lisica da bi se umaklo zamkama i lav da bi se zastrašili vuci. Oni koji su samo lavovi, ne opstaju. Mudar vladalac, stoga, ne može i ne treba da se drži obećanja kada je to na njegovu štetu i kad je nestalo razloga zbog kojih je obećanje prvobitno dao…Vladalac je uvek imao načina kako da u zakon odene svoje verolomstvo…“
Bilo kako bilo, izbori 1997, na kojima je ondašnja Demokratska stranka vodila svoju „bojkot IJA-IJA kampanju“, „padali“ su 21. septembra, zbog čeka su građani pozivani da, umesto na glasačka mesta, izađu u provod na Malogospojinski vašar u Šapcu. Ovaj put, (ne)izbori će biti na dan Svetog velikomučenika Teodora Stratilata, u hrišćanskom svetu prepoznatog kao zaštitnika vojnika.

Da Vas podsetimo:  Deca u mašineriji šou biznisa zbog ambicija svojih izopačenih roditelja

Bojkot kampanja je ovoga proleća, za prost svet, skoro nevidljiva. Umesto što su pitali Ustavni sud je li bilo ustavno uvođenje vanrednog stanja na previše intiman (troje stranačkih jarana i jaranica) način, znajući unapred kakav će odgovor stići – a i nije hitnja, to se pitanje moglo ostaviti i za kasnije – opozicija je „Sestre karmelićanke“ iz Ustavnog mogla priupitati je li ustavno ili protivustavno održavati izbore posle 3. juna, datuma kada ističe mandat sadašnjem skupštinskom sazivu i vladi koju je taj saziv izabrao? Kao i: da li je zezanje u zdrav mozak režimska i opoozicionočankolizačka tvrdnja da bi kršenje Ustava bilo ako bi se izbori odložili za kraj avgusta ili za jesen, a nije kršenje Ustava ako se taj Ustav krši „samo“ 18 dana, dakle od 3. do 21. lipnja!?

Čuveni član paradržavnog „kriznog štaba“ za nogomet i ostala loptanja, Doktor Terza, poznat je u ovoj, naprednoj Srbiji po tome što osvaja šampionske titule i pre nego što takmičenja u nogometanju i otpočnu, ali najčuveniji po tome što je, da bi „Zvezdi“ prilepio tridesetu šampionsku zvezdicu, retroaktivno izmislio nekakvo fudbalsko prvenstvo iz 1946, koje nije ni igrano, ali to naprednom tandemu Terza – Kokeza nije smetalo da i u tom, nepostojećem šampionatu, Vrhovnikovu „Zvezdu“ ovenča lovorovim vencem. Elem, čak i taj i takav Zvezdan dr Terza, siguran sam, više bi voleo da mu, i u sledećem nogometanju po Srbiji u kome će „Zvezda“ da trijumfuje, lažnog rivala, tj. sparing partnera, glumi moj kastrirani „Partizan“, nego, recimo, budući superligaš u liku „Zvezdine“ filijale „Grafičar“!
Zato se pitam, hoće li se uistinu jedan takav takmičar, borac i pobednik po vokaciji, kao što je naš Vrhovnik, 21. lipnja uveče, iskreno, više radovati „trijumfu (volje)“ nad svojom konstruktivnom, instant ili čankolizačkom opozicijom, svejedno, nego što bi se radovao pobedi na Fašistom, Tajkunom, rušiteljima Srbije, saveznicima koronavirusa i ostalima iz Bojkot opozicije koji su, tokom pandemije, „navijali za smrt građana Srbije“?!

A za, naravoučenije, pre svega Bojkot opoziciji, kao skrojeno za opise svih izbornih ciklusa od 2012. naovamo u Srbiji pod Vrhovnikom, još jednom Makijaveli: „Neka se vladalac, stoga, trudi da pobedi i da sačuva državu, a sredstva koja je pritom koristio svi će uvek smatrati časnim i pohvalnim. Jer, pučina drži samo do onog što vidi i što je krajnji ishod neke stvari…“

Cvijetin Milivojević
Izvor: cvijetinmilivojevic.blogspot.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime