Zahtev EU Srbiji – uvesti sankcije Rusiji

1
908

proricanjebuducnostiljubicazec.blogspot.ruGrađani Republike Srbije i čitav pravdoljubivi svet 2016. godinu će upamtiti i po uspešnom odolevanju naše Otadžbine licemernim sistematskim zahtevima Evropske unije (EU) da uvede sankcije Ruskoj Federaciji (RF). S tim u vezi, podsetimo se da su zemlje EU trenutno u sporenju (sukobu) sa RF zbog Ukrajine. U stvari, one su nevoljno, pre svega zbog snažnog pritiska Sjedinjenih Američkih Država (SAD) morale da zavedu režim sankcija RF. Pod pritiskom odlazeće američke (Obamine) administracije, EU je posezanjem za apsurdnim optužbama da se Moskva navodno nekooperativno odnosi prema sporazumima iz Minska o Ukrajini, 19. decembra 2016. godine, uprkos protivljenju pojedinih njenih članica (Italija, Mađarska, Grčka, Kipar i Austrija) produžila sankcije RF, koje će trajati do 31. jula 2017. godine.

Čelnici EU bezobzirno ignorišući opštepoznatu činjenicu o tome da su validne samo sankcije prema nekoj državi koje uvodi Savet bezbednosti OUN i uvažavanjem principa «ako niste s nama, onda ste protiv nas», kojim svesno ugrožavaju međunarodnu bezbednost, metodom «toplo-hladno» su u više navrata «preporučivali» našoj otadžbini (kandidat za priključenje EU) da uvede sankcije Ruskoj Federaciji, navodno da bi time dinamizirala svoje kretanje na famoznom «alternativnom evropskom putu». Činjenice dostupne javnosti u vezi s navedenim ukazuju da je EU u procesu podmuklog insistiranja Srbiji da «sankcioniše» RF, bila oštrija od SAD. Naime, pomoćnica američkog državnog sekretara za evropska i azijska pitanja Viktorija Nuland je za vreme julske (2016.) turneje na Balkanu, izjavila da SAD razumeju da Srbija ima «tradicionalno čvrste istorijske, verske, kulturne i druge veze sa Rusijom» i ne vide nikakvu kontradikciju u tome da Srbija ima dobre odnose i sa tom zemljom i sa SAD, dodajući da Vašington «ne bi nikada ni pomislio da nekog partnera pita da bira strane».

Ubrzo potom, nasuprot suptilnog Viktorijinog stava, tri zvaničnika EU su bili mnogo zahtevniji i konkretniji u odnosu na našu zemlju. Tako na primer, Natali Toči, savetnica visoke predstavnice EU i šefica tima autora nove spoljnopolitičke i bezbednosne strategije EU poručila je da Srbija ne bi trebalo da se nada da će moći da balansira između Zapada i Istoka. Zapravo, Toči je bila kategorična: «Jasno je da će se od Srbije očekivati da se prilagodi stavovima EU na putu ka članstvu u Evropskoj uniji». Šef Delegacije EU u Srbiji Majkl Devenport izjavio da Beograd kad tad mora da uvede sankcije Rusiji (nije pominjao da će se EU kad tad raspasti, budući da je njegova matična zemlja V.Britanija napuštanjem EU nagovestila takvu mogućnost), odnosno u intervjuu za beogradski nedeljnik «NIN», kaže: EU očekuje da svaka zemlja kandidat do trenutka pristupanja mora potpuno da uskladi spoljnu politiku sa EU. Na Srbiji je da definiše strateške prioritete i na bazi toga svoju spoljnu politiku u budućnosti». Izvestilac za Srbiju u Evropskom parlamentu EU Dejvid Mekalister je na konferenciji «Globalna strategija spoljne i bezbednosne politike EU i zapadni Balkan» (14. 07. 2016.) najpre, naglasio da agresivnost Rusije u Srbiji ne može da se toleriše, ali da uzima u obzir da Srbija ima tradicionalno jake veze sa tom zemljom i potom poručio da će Srbija morati da postepeno sledi EU, što znači i uvođenje sankcija Rusiji.

Da Vas podsetimo:  Novi rezultati: Ogromna većina Srba protiv gašenja ruskih medija, neće u NATO, ne menjaju KiM za EU…

Nedovoljnom opreznošću ili namernom anglosaksonskom nadmenošću, Mekalister je razotkrio suštinu zahteva EU Srbiji da uvede sankcije Rusiji. On je na pomenutoj konferenciji još rekao da normalizacija odnosa Beograda i Prištine, na kojoj se insistira u procesu pristupanja Srbije EU, ne znači i zvanično priznanje nezavisnosti Kosova, odnosno da EU očekuje da se odnosi Srbije i Kosova normalizuju korak po korak, a ta normalizacija na kraju mora značiti da obe strane budu u mogućnosti da koriste «sva svoja prava». Imajući na umu jasnu trajnu opredeljenost građana Srbije i njenih demokratski izabranih predstavnika da odsudno brane njene vitalne vrednosti, posebno teritorijalnu celovitost (isključivo Narodna Skupština Republike Srbije je nadležna da odlučuje o eventualnoj promeni državnih granica naše otadžbine), a Mekalister je ovakvom porukom potvrdio odlučnost EU da istrajava na pokušaju razbijanja teritorijalnog integriteta naše otadžbine, vrlo važno je ustanoviti ulogu sankcija koje na zahtev EU Srbija bi trebalo da uvede Rusiji.

Nesumnjivo, suštinu podvale EU prema Srbiji odražava engleski izraz «pucati sebi u noge». Briselska administracija se rukovodi procenom da ukoliko prevari (privoli ili prinudi) Srbiju da uvede sankcije Rusiji, Rusija će verovatno biti prinuđena da preispita niz sporazuma sa Srbijom. Međutim, EU težišno cilja na mogućnost da Srbija eventualnom takvom nepromišljenom odlukom izgubi podršku Rusije (verovatno i Kine) u Savetu bezbednosti OUN, gde se odlučuje o priznavanju novih država OUN. Time bi zapravo, bio otvoren put samoproglašenoj drugoj albanskoj državi na teritoriji Srbije («Kosovo») za punopravno članstvo u OUN i naravno, stvoreni uslovi za trajnu destabilizaciju Balkana.

Političko rukovodstvo i građani Srbije su jedinstveni u oceni da je odbijanje da se pridruže sankcijama Rusiji i njenog naroda potpuno u skladu sa nacionalnim interesima Srbije i njenog naroda. Stoga, isključena je mogućnost da će Srbija radi tzv. «evropskog puta» (priključenju EU) koji se čini sve dužim i dužim (Evropska komisija je 2014. godine najavila petogodišnji moratorijum na prijem novih članica EU, a u opticaju su poruke da bi Srbija tek 2027. godine mogla da postane članica EU) i da je opstanak EU više neizvesniji nego izvesniji (u aprilu 2017. održavaju se predsednički izbori u Francuskoj i mogućnost da pobedi Marin le Pen, koja nagoveštava francuski «bregzit» i dr.), rizikovati svoju sadašnjost i budućnost uvođenjem sankcija Rusije.

Da Vas podsetimo:  Strankama koje su prešle cenzus mesečno oko 1,3 miliona evra iz budžeta

Osim pomenutih ključnih činjenica koji odvraćaju Srbiju od uvođenja sankcija Rusiji, postoje i brojni drugi pouzdani argumenti. Pre svega, pitanje uvođenja sankcija nekoj državi za Srbiju je principijelno pitanje, a ne pitanje trenutne političke celishodnosti. Sveža su i veoma negativna iskustva Srbije sa sankcijama, budući da je neosnovano bila izložena sveobuhvatnim sankcijama duže od jedne decenije. Inače, njihovi inicijatori i realizatori su bili isti faktori (anglosaksonski hegemoni) koji su pokušavali da ostvaruju geopolitičke ciljeve na Balkanu na štetu srpskog naroda, pa stoga, paradoksalno je da oni danas pokušavaju da ubede političko rukovodstvo i građane Srbije da učestvuju u njihovoj prividno ekonomskoj a u suštini sveobuhvatnoj agresiji protiv Rusije. Zato, Srbija će nastaviti da čini napore na trnovitom «evropskom putu» ka EU, sistematski je «bombardujući» neoborivim argumentima o njenoj promašenoj i time opasnoj spoljnoj politici po regionalnu i evropsku bezbednost u vezi sa pokušajem davanja legitimiteta lažnoj državi «Kosovo». U stvari, Srbija će nastaviti da odsudno štiti svoj teritorijalni integritet – nikada neće priznati nagovešteno uspostavljanje džihadske države na 13% svoje teritorije, kao središte gromoglasno promovisanog balkanskog kalifata. Istovremeno, Srbija će čuvati dobre odnose s Rusijom, koja uvažava principe Povelje OUN i i odbijanjem da prizna lažnu državu «Kosovo» štiti teritorijalnu celovitost Republike Srbije.

Najzad, ukoliko novoizabrani američki predsednik materijalizuje svoje predizborne spoljnopolitičke poruke o tome da SAD normalizuju odnose sa Rusijom i zajedno se angažuju na uništenju tzv. Islamske države, u čijim projekcijama tzv. balkanski kalifat zauzima važno mesto, aktuelne sankcije Rusiji će nesumnjivo biti ukinute i optimalno povećani izgledi Republike Srbije da ostvari suverenitet na čitavoj svojoj teritoriji. Geopolitički događaji u ovom smislu se «valjaju» i verujemo da će pozitivno uticati na stabilizaciju Balkana kao nužan preduslov stabilne i prosperitetne Evrope.

Da Vas podsetimo:  Srbija, država koja to odavno nije i kako da je ponovo uspostavimo

Prof. dr Milan Mijalkovski

www.fsksrb.ru

1 KOMENTAR

  1. Прилог шљаштећем новогодишњем осветљењу? Што је више мрака, боље дође вештачка светлост. „Никад нећемо признати Косово“, док се потписује све што га промовише у независну државу, као и „Никад нећемо увести санкције Русији“, док се од Србије прави НАТО вазал очигледно имају функцију да мазањем очију народу учине и једно и друго лакшим. „Притисци“ на Србију са нижих нивоа запане администрације очигледно имају исту сврху. Да се до непрепознавања искити врх леденог брега ка коме непогрешиво плови српски „Титаник“. А то што проф. доктор не види очигледно, нема никакве везе са кратковидошћу…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime